Vesna Pusić smatra da se mandati veleposlanika trebaju poklapati s mandatom VladePobijedi li lijeva koalicija, HNS-ovku Vesnu Pusić čeka najveći ured u zgradi Ministarstva vanjskih poslova na Zrinjevcu. Iako o kadrovskoj politici HDZ-a nema osobito mišljenje, jer bitan dio otpada na “babu i stričeve”, Pusić poručuje da zaposleni, postane li ministrica, ne moraju strahovati od njezina dolaska jer ne dolazi s velikom metlom. Izgube li izbore i drugi put zaredom, Pusić smatra da onda više u politici nemaju što tražiti i kaže da svoju političku sreću neće loviti u uredima Bruxellesa ili Strasbourga, nego će se posvetiti pisanju knjiga, za koje već skuplja zanimljivu građu.

Kako komentirate sukob predsjednika i ministra vanjskih poslova oko imenovanja veleposlanika?

- To nepotrebno dovodi sve, pa i državu, u neugodnu situaciju. Takav model imenovanja već je viđen – neposredno prije izbora zbrinuti svoje ljude u diplomaciji, što je neugodno i za zemlju i za institucije i za same predložene kandidate jer među njima sigurno ima i kvalitetnih. Da bismo ubuduće spriječili takve probleme, trebamo uvesti model koji automatski rješava stvari, odnosno, da se mandati veleposlanika poklapaju s mandatom Vlade.

Tko je u pravu, predsjednik kad tvrdi da mu je Vlada poslala prijedlog koji izgleda kao popis temeljnog ogranka HDZ-a ili ministar koji upozorava na to da predsjednik namjerno zavlači s izjašnjavanjem kako bi omogućio lijevoj koaliciji da pošalje svoje ljude u diplomaciju?

- Sporno je i besmisleno 10 tjedana prije izbora imenovati ljude na takve dužnosti zato što je pretpostavka da svaka nova vlada ima određene političke ciljeve i ljudi koji odlaze na dužnosti u inozemstvo moraju s njom sinergijski djelovati da bi ostvarili zacrtane vanjskopolitičke ciljeve. Kad se to radi neposredno prije izbora, uvijek postoji neugodan i loš osjećaj da se to čini da bi se popunila mjesta vlastitim poslušnicima. Da bi se to ubuduće izbjeglo, treba se postaviti model o kojem sam govorila jer ne smijemo ni sebe ni te ljude dovoditi u takvu situaciju.

Partijsko kadroviranje po diplomaciji gotovo na kraju mandata nije bilo strano ni vašoj, trećesiječanjskoj vladi?

- Ta je vlada odradila samo jedan mandat, a HDZ je vladao ostalih 16 godina, što znači da, ako je i bilo tako, u diplomaciji ima neusporedivo više HDZ-ovih kadrova. No tvrdnja da to ne rade samo HDZ-ove vlade, nego da je takvih primjera bilo i u našoj koalicijskoj vladi, samo je dodatni argument u prilog onom što predlažem, jer bi se time eliminirala svaka opasnost i uklonile sve sumnje. To bi bilo najjednostavnije rješenje i ne bismo se više nadmetali tko je bio korektniji i čiji su potezi i kandidati bili bolji i pametniji. Pobijedimo li na izborima i budem li ministrica vanjskih poslova, promijenit ćemo zakon tako da će se veleposlanici rotirati s mandatom vlade.

Je li opravdan predsjednikov zahtjev premijerki da zbog toga smijeni svoga šefa diplomacije?

- Taj zahtjev govori o razini neprimjerenosti da jedan ministar ulazi u sukob s predsjednikom države, osim što takvo ministrovo ponašanje vrijeđa instituciju predsjednika države i zemlju čini smiješnom. Zbog digniteta zemlje i institucije predsjednika, ministar ne može tako javno govoriti, jer upravo ministar vanjskih poslova o takvim stvarima mora voditi najviše računa. Srž problema je u lošoj praksi imenovanja u pet do dvanaest prije izbora. Tvrditi da je argument za tu taktiku “spasa u zadnji čas” taj da “Vlada mora raditi” je smiješno jer je većinom riječ o veleposlaničkim mjestima koja su upražnjena već mjesecima i zato što Vlada već mjesecima ne radi ništa, nego hoda okolo i provodi stranačku predizbornu kampanju.

Nije li lošija poruka i veća šteta nemati predstavnika države u partnerskim i prijateljskim zemljama, a ako se zadrži ova patpozicija, neće ih imati još pola godine?

- Ta loša poruka se više ne može izbjeći jer u većini tih zemalja nemamo veleposlanike već mjesecima. No najbolja je poruka prema svim partnerima u svijetu da dovodimo u red svoju državnu administraciju i nema zemlje koja to neće razumjeti, neovisno o tome što sada u nekim strateškim destinacijama nemamo predstavnika. Čitav smisao pregovora i članstva u EU jest da svoje institucije dovedemo u red i na razinu normalna funkcioniranja, bez sumnji u legitimnost pojedinih odluka, nepotizam, korupciju ili nešto slično.

Što je s dignitetom institucije premijera, treba li zaštitu od napada srpskog ministra vanjskih poslova Jeremića koji poručuje da “onaj kome je Jadranka Kosor prijatelj, ne treba neprijatelje”, a žestokim kritikama na račun premijerke pridružio se i predsjednik Tadić koji je zbog toga otkazao dolazak na koncert u Dubrovnik?

- Vlada i ministar vanjskih poslova na to trebaju regirati. To nije bio udar na dignitet Hrvatske, jer takva vrsta izjava prije svega odražava onoga koji govori, a ne onoga o kome govori. Jeremićeva reakcija loša je za vanjsku politiku Srbije. Mi smo susjedi i trebamo biti pažljivi u međusobnim odnosima da se ne bi stvarale komplikacije. Susjedi ćemo biti zauvijek i imamo zajedničku odgovornost za budućnost ovih prostora, možda je naša čak i nešto veća jer smo nadomak EU. Ne smijemo se spuštati na razinu piljarice na tržnici, ali moramo upozoriti na to da takvi Jeremićevi istupi predstavljaju neproduktivnu i štetnu vanjsku politiku.

Posjet premijerke Kosovu gotovo jednoglasno u Srbiji je ocijenjen kao antisrpsko ponašanje, a sličan je bio i komentar njezina koalicijskog partnera Pupovca koji ističe da je premijerka na Kosovu podržala politiku koja može obnoviti sukobe?

- Hrvatska treba imati dobre odnose sa svim zemljama u regiji, što uključuje i Kosovo. Na premijerkinu mjestu isplanirala bih da u kratkom razdoblju posjetim i Kosovo i Srbiju. Ne zato što mislim da ne treba ići na Kosovo, nego upravo suprotno, treba jačati te odnose, ali ne kao oblik predizborne kampanje ni kao neku vrstu inata, nego mudro, kao zemlja koja je u stanju komunicirati sa svim zemljama u regiji. Mi smo jedini potencijalno u stanju komunicirati sa svima i moramo čuvati i razvijati tu prednost, a ne je koristiti za samopromociju i neposredan interes na izborima.

Mislite da je premijerkin posjet Kosovu bio prije svega predizborno motiviran?

- Moglo bi se to tako ocijeniti, posebno zato što očito nije bio pripremljen i izbalansiran i nije se vodilo računa o interesima zemlje da se održi dobra komunikacija sa svima.

Sumnjate li da se premijerka vodila interesom uspostavljanja gospodarske suradnje s Kosovom, otvaranja i jačanja političke komunikacije i dobrih odnosa u regiji?

- Uspostavljanje gospodarske suradnje nije nešto što radi Vlada koja ima 12 tjedana do izbora. To na sebe može preuzeti samo Vlada koja je u punom radnom zamahu, a ne Vlada na odlasku, bez obzira na to tko će dobiti izbore. Premijerkin posjet bio je simboličan i ne može biti od pomoći u gospodarskoj suradnji, ali simboličke geste jesu važne za komunikaciju u regiji. Komunikacija i dobri odnosi s Kosovom interes su Hrvatske, kao i dobri odnosi sa Srbijom. Smiješno je kad premijerka izjavljuje da će pomiriti Srbiju i Kosovo jer to zvuči pretenciozno i patronizirajuće. Nema sumnje da je naš nacionalni interes popravljanje odnosa između Srbije i Kosova, no ako u tom procesu želimo imati pozitivnu ulogu, moramo imati sposobnost unapređivanja odnosa s obje zemlje, a ne da unapređujući odnose s jednom, rušimo odnose s drugom zemljom.

U diplomatskim krugovima nije dobro primljen premijerkin pozdrav iz Knina generalima Gotovini i Čermaku. Može li to državi donijeti neku konkretnu štetu?

- Manje je važno može li nam štetiti, važnije je pitanje može li osoba na čelu vlade sebi dopustiti otvorenu predizbornu kampanju u kojoj se derogira i marginalizira sudski proces u instituciji s kojom smo se Ustavnim zakonom obvezali surađivati. Većina ljudi u Hrvatskoj misli da je broj godina zatvora dosuđen generalima šokantan, ali ako ste na vodećoj funkciji u državi, onda tu odluku morate tretirati kao nepravomoćnu presudu institucije čiji legitimitet priznajete, a od takvih komentara ili pozdrava, neovisno o tome što privatno mislili, jednostavno se morate suzdržati. Premijerka time pokušava loviti glasove onog dijela populacije kojem bi se takav stav svidio. Neukusno je što to radi preko leđa generala koji su u delikatnoj situaciji i tek iščekuju pravomoćnu presudu, a neodgovorno je s obzirom na funkciju koju obnaša.

Milanović je nedavno primio predstavnike libijskih pobunjenika, a bivši predsjednik Mesić dobio je osobnu Gadafijevu poruku i pokušao posredovati prema SAD-u, Kini i Rusiji. Da ste sada u poziciji odlučivati o vanjskopolitičkim stavovima države, kako biste se postavili?

- U funkcionirajućoj vanjskoj politici iskoristila bi se činjenica da bivši predsjednik države može ostvariti kontakt koji ne može većina zemalja i političara. Mesićeva komunikacija mogla se iskoristiti u cilju odlaska Gadafija sa što manje žrtava i mudra državna politika upotrijebila bi njegovu mogućnost posredovanja, umjesto što ga je pustila da bude slobodan strijelac. Mogli smo preko Mesića kao država odigrati neku malu posredničku ulogu u procesu koji bi odveo Gadafija s vlasti i zaustavio rat i krvoproliće u Libiji, no ta je šansa promašena jer nije prepoznata. Što se Milanovićevih libijskih kontakata tiče, mislim da je napravio vrlo pametno što je to tek sad pustio u javnost, iako je mogao napraviti veliku pompu u trenutku kad se događalo. Prepoznao je trenutak za uspostavljanje komunikacije s Libijcima i nije mislio da to odmah treba prodati na vašaru taštine. Nije sve u trenutačnoj osobnoj promociji, nego je bitno imati i nešto svijesti o interesima države danas, ali i nešto dugoročnije.

Ako izbore dobije lijeva koalicija i postanete ministrica vanjskih poslova, mislite li da ćete imati slobodne ruke u vođenju resora, budući da su Milanoviću, koji bi u tom slučaju vodio vladu, diplomacija i međunarodni odnosi među glavnim interesima i afinitetima?

- Najprije treba pobijediti na izborima, i to ponavljam stalno, uvelike i zbog nas samih u koaliciji 'Stjepana Mesića trebalo je iskoristiti za zaustavljanje rata u Libiji'jer bi mogao biti velik problem ako se počne misliti da je naša pobjeda gotova stvar. Nije gotova stvar, ali za zemlju bi bila velika katastrofa da se ne promijeni vlast. Za državu je nužno da se sadašnja filozofija vlasti i oni iz čijih je redova potekla golema korupcija na neko vrijeme maknu, iako ne generaliziram i mislim da je i u toj vlasti bilo dobrih i kvalitetnih ljudi. Milanovićev stav je da svatko u vladi mora biti spreman i sposoban preuzeti odgovornost za svoj resor i da mu ne pada na pamet miješati se u poslove, ali mu jako pada na pamet da mu se polažu računi o učinjenom. Razumljivo je i pozitivno da ćemo razgovarati i konzultirati se o vanjskopolitičkim temama, kao što smo i dosad, a Milanović nema namjeru mikromenadžerirati po resorima i birati ljudima suradnike po ministarstvima. Njegove najjače strane su međunarodni odnosi i teorija države i prava, što je jako važno, jer dosad nikad nismo imali premijera koji razumije što je država.

Trebaju li na Zrinjevcu, budete li nova ministrica, strahovati od “metle” jer vaš koalicijski partner Linić najavljuje čistku 80 posto kadra u državnoj i javnoj upravi?

- Nismo mi zemlja od 50 milijuna ljudi da možemo sa svakom novom vlašću mijenjati kompletne postave ljudi. Na 4,3 milijuna stanovnika imamo tek 11 posto više i visokoobrazovanih, i u takvim uvjetima nema kompletnih alternativnih timova. Naravno da će tim u vrhu ministarstva morati biti ljudi koji se slažu s politikom koju kanimo provoditi ako dobijemo mandat, no unutar ministarstva sigurno je većina ljudi koji su godinama, pod različitim vladama i u teškim uvjetima, radili posao i nemamo luksuz gubiti takve ljude i odreći se njihova znanja i iskustva. Na Zrinjevcu treba uvesti reda, ali ne mislim to raditi ni kao tsunami ni metlom.

Koji će biti vaši vanjskopolitički prioriteti ako postanete ministrica? Predsjednik se koncentrirao na regiju, Vlada nešto više gravitira Bruxellesu, bivši predsjednik imao je aktivnu komunikaciju sa zemljama Trećeg svijeta, Bliskim istokom, nesvrstanima.

- Trebamo svoju vanjsku politiku jer dosad smo imali tri jednociljne politike – priznavanje države, okončanje rata i saniranje posljedica te pristup EU. U idućem mandatu Hrvatska će jedina iz regije biti članica EU, što nam daje povijesnu priliku da postignemo važnost i utjecaj veći od naše veličine. Prva godina članstva definirat će dugoročnije našu poziciju u EU, koja će ovisiti o tome kako se na početku prezentiramo i za koju se ulogu izborimo. Možemo si početi stvarati status Finske, male, ali vrlo ozbiljne i utjecajne zemlje, ili biti samo jedna u nizu zemalja desno dolje na zemljopisnoj karti, bez utjecaja i statusa, koja je više gnjavaža nego korist. Temelj naše uloge u EU treba biti činjenica da možemo biti stabilizirajući faktor u regiji.

I u vašem programu u fokusu su regija i EU?

- Definirala sam šest točaka kojima bi se trebala rukovoditi naša vanjska politika. Prvo, izgradnja politike prema susjedima, koji su nam ključni, zbog čega ćemo, budem li na čelu Ministarstva, imati posebnu radnu grupu za svaku susjednu zemlju i poseban task force za BiH, gdje je uistinu specifična situacija. Drugo je kreiranje politike unutar i prema EU, jer nam činjenica da u regiji imamo pozitivnu, konstruktivnu, a u nekim stvarima i vodeću ulogu omogućuje pozicioniranje u EU. Treća je tema stvaranje osmišljene migracijske politike jer će se Hrvatska početi pretvarati iz emigracijske u imigracijsku zemlju. Dolazak strane radne snage za Hrvatsku može biti prednost jer veliki dijelovi zemlje su pusti, a u njima možemo ostvariti velike projekte za koje trebaju ljudi. Istodobno, to može biti i vrlo osjetljivo, jer će dolaziti ljudi koji govore druge jezike, drugih kultura i vjera, i sve će to utjecati na sve segmente života u zajednici, a o tome uopće ne vodimo računa. Sada će nama dolaziti gastarbeiteri kao što su nekad naši ljudi odlazili u zapadnu Europu. Moramo formirati politiku zemlje primateljice i pripremiti se za tu situaciju, da se ne bi, kao u mnogim zapadnoeuropskim zemljama, zbog krize rasplamsala mržnja prema imigrantima, narasli socijalni problemi i degradirali standardi u ljudskim pravima. Četvrta tema je NATO, što je ozbiljan dio aktivne vanjske politike i važan kanal komunikacije s SAD-om. Peta je točka ekonomska diplomacija, jer naglasak naše vanjske politike treba staviti na gospodarske odnose. Samo je 10-ak diplomatskih destinacija u kojima su nam politički odnosi primarni, dok su u svim ostalim važnija ekonomska pitanja i suradnja. Šesto je nešto što nazivam posebnim projektima, u kojima dolazi do izražaja iskorištavanje niša i komparativnih prednosti. Trebalo bi iskoristiti prednost hrvatskog jezika kojeg više ili manje razumije 20-ak milijuna ljudi u regiji. Treba osnovati neku vrstu kulturne zaklade, ja bih je nazvala Zaklada Mažuranić, koja bi obuhvaćala najrazličitije projekte kulturne suradnje u regiji, kao što primjerice Britanski savjet to čini širom svijeta. Drugi primjer je jedan projekt koji osim što je vanjskopolitički, je i gospodarski, projekt regionalnog i ruralnog razvoja, prekogranični, a nazivam ga Hrvatska Provansa i odnosi se na regiju od zadarskog zaleđa do Konavala, odnosno na Dalmatinsku zagoru. Riječ je o prekrasnu prostoru, koji je trenutno pust, a ima klimu, prirodu, floru i faunu, arhitekturu, kuhinju, tradicionalne sportove. I Provansa je nekad bila siromašan i pust prostor, a danas je jedna od najpoželjnijih i najbogatijih svjetskih destinacija. Takav projekt možemo ostvariti i u Zagori i to se može najvećim dijelom financirati u suradnji s fondovima EU.

Izgubite li izbore, planirate li političku budućnost u Europskom parlamentu?

- Ako izgubimo i ove izbore, onda je jasno da to nije posao za nas. U tom slučaju planiram napisati neke zanimljive knjige, za koje već vodim bilješke. Ne vidim se kao zastupnica u Europskom parlamentu jer mi je osnovni motiv za ulazak u politiku bila ova zemlja i mogućnost da u Hrvatskoj pomognem dovesti stvari u red.

Pomaže li predsjednik Josipović lijevoj koaliciji da pobijedi na izborima?

- Josipović ima popularnost iznad 80 posto i ako HDZ tvrdi da on radi za nas, onda poručuje da i za nas treba glasovati svih tih 80 posto, jer nas podupire visokopopularni predsjednik. Hvala im, ali mi se iz HDZ-ove pozicije to ne čini pametnom politikom. Institucija predsjednika ima osjetljive odnose s Vladom i imat će ih sa svakom vladom, a Josipović je dovoljno iskusan da mu je jasno da će delikatne odnose imati s bilo kojom vladom i nikada neće biti opće harmonije. Zbog ustavne podjele ovlasti i razlike u legitimitetima te dvije institucije su donekle suprotstavljene i u odnosu međusobne kontrole i ravnoteže. Za političare to nije lako, ali za građane je svakako dobro.

Znači, Josipović ni s Milanovićem neće imati harmoniju, kao ni s Kosor?

- Neće biti sukoba na sadašnjoj razini komunikacije jer si naša vlada i Milanović neće dopustiti prepiranje i prepucavanje u javnosti i na toj razini. No harmonije nikada neće biti do kraja, što je za građane dobro, jer će se institucije međusobno kontrolirati. To je smisao ravnoteže i kontrole između pojedinih institucija države.