14.09.2011. / 15:48

Autor: Hina , Nacional.hr

'Potpis nakon izbora'

Predizborni kapitalac sve više izvan dosega

Poljski izvori navode da mjesto i točan datum potpisivanja još nisu utvrđeni, ali da bi se "najvjerojatnije" trebalo dogoditi 9. prosinca u Bruxellesu kada se održava summit šefova država ili vlada Europske unije. U prijevodu, HDZ bi mogao ostati bez prilike da uoči predizborne šutnje trijumfalno okonča kampanju.

Foto: PixsellFoto: PixsellUgovor o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji bit će potpisan u prosincu ove godine, nakon parlamentarnih izbora u Hrvatskoj ako se oni održe 4. prosinca, a mjesto i točan datum potpisivanja još nisu utvrđeni, doznaje se u srijedu od poljskog predsjedništva EU-a.

Odbor Stalnih predstavnika Europske unije (COREPER) prihvatio je u srijedu u Bruxellesu englesku verziju Ugovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji i sada se kreće s prevođenjem na hrvatski i sve službene jezike Europske unije. Posao prevođenja i lingvističke i pravne redakture trebao bi biti dovršen do kraja listopada kako bi ugovor mogao ići na razmatranje u Europski parlament, koji mora dati svoj pristanak prije potpisivanja.

Nacrt Ugovora o pristupanju u Zagreb će osobno donijeti poljski premijer Donald Tusk u petak ili u subotu ujutro, rekao je izvor poljskog predsjedništva.

Isti izvor rekao je da će Europski parlament o njemu glasovati 1. prosinca i nakon toga ugovor još mora potvrditi i Vijeće EU-a. Prvi sljedeći sastanak Vijeća održat će se 5. prosinca, što znači da je tek nakon toga moguće potpisivanje.

Poljski izvori navode da mjesto i točan datum potpisivanja još nisu utvrđeni, ali da bi se "najvjerojatnije" trebalo dogoditi 9. prosinca u Bruxellesu kada se održava summit šefova država ili vlada Europske unije.

U ugovoru, koji u engleskoj verziji ima zajedno s aneksima 356 stranica, naveden je datum ulaska Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. godine.

Nakon potpisivanja, ugovor mora biti ratificiran u svim zemljama članicama i u Hrvatskoj, koja će u roku od mjesec dana od potpisivanja organizirati referendum o ulasku u EU.

Vezane vijesti

Opet palo staklo sa zagrebačkog Hoto tornja, ozlijeđen zaštitar

Opet palo staklo sa zagrebačkog Hoto tornja, ozlijeđen zaštitar

Sa zgrade Hoto tornja (zgrada T-coma) u Savskoj ulici u Zagrebu pao je komad staklene stijene pri čemu je ozlijeđen zaštitar, doznaje se u… Više

Komentari

registracija
24/11/10

aabar, 14.09.11. 16:18

Pa ona dotle treba biti u Remetincu.


registracija
12/9/11

cloud06, 14.09.11. 16:31

aabar, bravo! Upravo mi je to palo na pamet :)


registracija
5/3/10

starimudrac, 14.09.11. 16:54

alo zvonko! ko će da vam peva na skupovima?


registracija
28/4/10

Zvonko, 14.09.11. 17:20

Hehe, dobar si! Ako ne budu zauzeti na kukuriku skupovima, pevat će Kninđa Bajaga, Lepa maskirana Brenica, drogoš Bare, riječki onanizatori, jedina poštena k...a Sevke, panonski mornar i DJ Krmak! Dakako, đabe!

A ja sam na skupovima gdje pjeva Marko!


registracija
21/2/11

skyway, 14.09.11. 17:37

Bravo Rapsudicu! Evala jesi junak u stakorskom carstvu.
Nakon pjesme svrati s Markom do Remetinca u posjetu voljenoj!


registracija
5/3/10

starimudrac, 14.09.11. 17:47

ejebiga, zvonča, a ja ćuo da će pjevat višnja pevec.


registracija
17/12/10

zmaj, 14.09.11. 17:53

Gine Zvonkec buraz hercegovčina za tuđu zemlju, umjesto da se fokusira na svoju, teško li mu je, teško li mu je!!!


registracija
30/9/09

davor12345, 14.09.11. 18:07

Moj Ivane, pobratime mio jesil' skoro v Remetincu bioooooooooo?


registracija
2/6/11

stereo, 14.09.11. 18:42

Eto kako izgleda bumerang oliti autogol.
Žalosno je gledati sve te prenapuhane face ovako očerupane do gole kože, a još k tome se žestoko koprcaju kao da nemaju ništa sa time.
Žalosno, žalosno, a žalosno je i to da je 20 godina prohujalo a mogao sam dijeci u tom periodu dosta toga obezbjediti.
Izgubio sam vrijeme i dostojanstvo i nikakav njihov Remetinac mi to nemre vratiti nego odšteta bar nama koji smo uvije kritično pisali o njima (za predpostaviti je da su se ostali slagali sa njima)


registracija
15/5/09

Fidelito, 14.09.11. 19:25

Zajednička EU politika sve više dolazi do izražaja. Ne dopuštaju zlorabljenje potpisivanja pristupnog ugovora sa EU u svrhu predizborne promidžbe. EU je shvatila da nema šale kada je u pitanju korupcija na najvišem nivou vlasti, a HDZ se može od toga očistiti jedino kada ne bude povezan sa vlašću (kada bude u oporbi). Onda će državna tijela koja su to dužne istražiti moći to solidno obaviti. Jedino se nadam da će buduća vlast biti na nivou svog povijesnog zadatka i to obaviti profesionalno i korektno, radi političke budućnosti ove zemlje. Upravo zato ova trenutna nominalna 'borba protiv korupcije' nema nikakvog smisla, kako se boriti protiv samoga sebe?


registracija
28/4/10

Zvonko, 14.09.11. 19:50

Kao suverena država Hrvatska je međunarodno priznata početkom 1992. godine. No Domovinski rat počeo je neslužbeno krajem lipnja 1991. godine. Niti jedna strana nije službeno objavila rat suprotnoj strani. Gledajući sa međunarodnopravne perspektive sukobi u Hrvatskoj, između 1991. i 1995. nisu bili niti rat niti mir.

Novoosnovana Republika Hrvatska 1991. nije nikada proglasila izvanredno stanje, premda su za to postojali pravni i politički uvjeti nakon referenduma u svibnju 1991.

No čak i da je takva politička odluka donijeta, ona ne bi imala međunarodnopravnu težinu u periodu od lipnja 1991. do siječnja 1992., jer Hrvatska nije bila međunarodno priznata država. Sa stajališta međunarodnog prava Hrvatska se nalazila od 1991. do 1992. u pobuni protiv međunarodno priznate države Jugoslavije, zemlje koja je mogla ocijeniti želju Hrvata za samostalnošću kao građanski rat, neposluh, separatizam, ili oblik terorizma, a ne kao obrambeni rat.

Dakako da velesilama i Europskoj Unija nije bilo u interesu da se Jugoslavija raspadne, tim više što su one bile stvarale i davale desetljećima potreban ne samo legalitet nego i legitimitet Jugoslaviji; prvo nakon 1919. u Versaillesu, a krajem 1944. g. savezničkim priznanjem jugoslavenske vlasti u Beogradu. Jugoslavenski je ustav doduše jamčio svakoj saveznoj republici da se odcijepi. No ustav Jugoslavije, slično bivšem sovjetskom ustavu, bio je mrtvo slovo na papiru.

Sudbonosna greška Hrvatske vlade i cjelokupne hrvatske političke klase bila je ta što ona nije ili znala, ili htjela, ili nije mogla, izboriti rezoluciju UN-a, u kojoj bi jasno stajalo da je “Republika Hrvatska žrtva jugoslavenske komunističke agresije i srpske oružane pobune protiv Republike Hrvatske”. U nastalom međunarodnopravnom vakuumu, velikim dijelom izazvanim hrvatskom diplomatskom nemarnošću i neznanjem, Hrvatska je otvorila put ka Haagu i nehotice dovela do postupne kriminalizacije Domovinskog rata.

No, također nigdje u dokumentima UN-a niti EU-a ne stoji pravna klauzula da je rat u Hrvatskoj bio “građanski”. Doduše, takve izraze često rabe strani mediji i stručna literatura, a dobrim dijelom i službeni dokumenti Srbije – ali nigdje nema oznake “građanskog rata” u dokumentima međunarodnih institucija.

Mnogo je ozbiljnije pitanje zašto hrvatska politička klasa nije pokazala jaču državotvornu svijest i jači osjećaj građanske dužnosti i maksimalno se angažirala za punopravno priznanje Hrvatske, kao i službeno dobivanje međunarodne ocjene rata kao agresije JNA-a na Hrvatsku. No to je više sociološko i psihološko pitanje, a manje pravno. Veliki dio hrvatskih vladinih službenika nije imao osjećaj za novu državu, budući da je riječ bila o službenicima koji su bili zatečeni povijesnim događajima.

Veliki dio visoke hrvatske diplomacije ionako se sastojao od službenika iz bivšeg jugoslavenskog sustava, koji su svega nekoliko godina ranije, u komunističkoj Jugoslaviji, radili na pravnom i medijskom suzbijanu svakog poimanja samostalnosti Hrvatske. Kako očekivati od ljudi da vode proaktivnu politiku u korist novonastale države Hrvatske, ako su ti isti ljudi do 1991.g. kriminalizirali svaki mogući oblik hrvatske državne samostalnosti?

Svaka želja za hrvatskom samostalnošću, sve do 1991., stavljala se službeno uz bok “terorističke NDH”. Hrvatsko pravosuđe ionako su činili ljudi koji su do 1990., na temelju Čl. 133, Jugoslavenskog krivičnog zakona, osuđivali državotvorne Hrvate na zatvorske kazne.

Ostaje i dodatni paradoks da je u vlasti nove Republike Hrvatske bio veliki broj ljudi na visokim pozicijama, pogotovo u policiji i vojnom osiguranju, a koji su imali slične visoke pozicije u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji. Njihov rad je nakon 1991. godine bio radikalno suprotan njihovom radu prije 1991. godine: suzbijanje hrvatskog nacionalizma i represija protiv svakog oblika hrvatske samostalnost. Retoričko pitanje: “Kako je Savezna Udba rušila Jugoslaviju i stvarala slobodnu Hrvatsku protiv republičke Udbe SR Hrvatske?”, neće biti retoričko pitanje kada i ako svi jugoslavenski dokumenti od 1988. do 1990. iziđu u javnost. No ono što se empirijski može potvrditi je da su vladajuće strukture u Srbiji i Hrvatskoj, 1991.g. pretežno bile sastavljena od bivših komunističkih funkcionara. Dakle sa međunarodnopravnog gledišta, raspad Jugoslavije mogao bi se također protumačiti kao rat izazvan od bivših jugoslavenskih komunista.

Od tri čimbenika u Domovinskom ratu; srpski pobunjenici, JNA, i hrvatska vojska – svaka strana je bila uvjerena u svoj “pravedan rat” i svoju “pravednu stvar” -ali niti jedna nije priznavala “pravednog neprijatelja” – što objašnjava neviđeno divljaštvo tog rata. Pojam “pravednog neprijatelja” moguć je samo u međunarodnoj priznatoj državi – koju Hrvati tada još nisu imali. Službena jugoslavenska (Srbija) strana gledala je na svoju ulogu do 1992. kao na zakonsku dužnost nastavka borbe protiv hrvatskog separatizma; srpski pobunjenici u Hrvatskoj kao opravdanu pobunu protiv nove “ustaške vlasti”. A tromost rane hrvatske vlade u inozemstvu samo je opravdavao tromost europskih sila da ne donesu rezoluciju o “agresiji na Hrvatsku”.

Ako se danas već traži prauzrok raspada bivše komunističke Jugoslavije i uzroke agresije na Hrvatsku, 1991.godine, tada treba krivično pravno pozvati na odgovornost pripadnike bivše jugoslavenske komunističke vlasti, njene medije i njene historiografe, koji su punih 45 godine mitologizirali partizanski pokret i antifašizam, a koji nikada nisu ozbiljno željeli riješiti nacionalna pitanje u komunističkoj Jugoslaviji. Konačno, optuženi Ratko Mladić, Božidar Vučurević ili Mile Martić, samo su pravomoćni nasljednici, ali u puno manjem i blažem obliku, svojih velikih jugoslavenskih, partizanskih i komunističkih učitelja i likvidatora iz 1944. i 1945. godine u istočnoj Slavoniji i južnoj Dalmaciji.
TS


registracija
24/3/10

bagsy, 14.09.11. 22:58

Pa palo mi je na pamet da je cijla ova priča sa uskokom i istragama hdz-ja samo trik,iliti spin kako oni to sad zovu,naime provode se istrage,'padaju' kapitalci,a svi se okolo šeću ,rade svoj posao i u duši su pokajnici,mislim da precjenjujemo naše sudstvo i uskok


registracija
12/9/11

cloud06, 14.09.11. 23:14

Zvonko će na predizbornim skupovima slušati "Jasenovac..." ;) Bolje slušati nadriglazbenika.

Kakav bijedni Bare i Majke... Najbolji rock band s ovih prostora. Haha... Nemaš ukusa ni kad je glazba u pitanju.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika