Primal Scream – "Evil Heat" (Sony/DOTC)Podjele na klupskoj sceni s kraja 80-ih nisu bile tako oštre kao kod starih supkultura, no indie-rockeri koji su pazili na svoju reputacije nerado su se pojavljivali na acid-house partyjima. A reputacija Bobbieja Gillespieja bila je gotovo besprijekorna. Frontman Primal Screama svirao je bubnjeve s Jesus & Mary Chain na kultnom albumu “Psychocandy”, što je bio dovoljan razlog da svaki treći klinac odjeven u crno poželi njegove kožne hlače. Međutim, rijetki su se interesirali za ono što je Bobbie tada radio s Primal Scream. Preokret se dogodio kad je upoznao house DJ-a Andya Weatheralla i povjerio mu rekonstrukciju patetične balade “I’m losing more than I’ll ever have”. Andy se pojavio s posve novom pjesmom “Loaded” koja je preskočila granicu između dancea i indie-rocka i ubrzo se pretvorila u pravu klupsku himnu. Suradnja je nastavljena na briljantnom albumu “Screamadelica”, koji se obično ubraja među ponajbolja diskografska ostvarenja iz 90-tih. No to je bila jedina partija karata u kojoj su se Gillespieju posložili svi aduti. Sljedeći album “Give out but don’t give up” zapamćen je samo kao dopadljiva posveta starim Stonesima. Kroz “Vanishing Point” band je zaronio u “psychedelic-dub-rock” i vratio se na površinu s nekoliko jako dobrih pjesama, ali najbolji dio tog projekta odradio je Adrian Sherwood na remix albumu “Echo Deck”. Furiozni “Exterminator” nadvisio je novije radove Chemical Brothersa, ali na radiju se “Loaded” opet vrtio više od aktualnog singla “Swastika Eyes”.

The Natacha Atlas & Marc Eagleton Project – "Foretold In The Language Of Dreams" (Mantra/Dallas) Nakon odlaska iz Transglobal Undergrounda Natacha Atlas zauzela je veoma istaknute pozicije na "world music" pozornicama, a početak snimanja petog solo albuma, koji bi se trebao pojaviti do ljeta 2003., dočekala je kao najtraženija pjevačica orijentalnog stila. Tako je Natachi "Foretold" mogao biti tek jedan od usputnih projekata, no producentu Marcu Eagletonu to je bila prva velika prilika za izlazak iz ograničenog prostora talijanske etno-new age naklade "Aminata". Međutim, izabrani grčki etno motivi i new age produkcija nimalo ne odgovaraju karakterističnoj interpretaciji levantinske dive i Eagleton će zbog takvih previda vjerojatno ostati u dvorištu "Aminate". Na drugoj strani, Weatherall se zadnjih godina uglavnom bavio eksperimentalnim techno projektom Two Lone Swordsmen. U pop produkciju nije zalazio od 1996., kad je radio s Beth Orton, pa je vijest o obnavljanju suradnje s Primal Screamom na “Evil Heatu” privukla ne samo njihove pristaše koji odavno priželjkuju nastavak “Screamadelice”, nego i dugogodišnje Andyjeve sljedbenike uvjerene da je potencijal jednog od najutjecajnijih producenata elektronske glazbe ostao nedovoljno iskorišten. Iz istih krugova došle su i špekulacije o tome kako bi cijeli album s “AW” pečatom možda bio zanimljiviji od podjele producentskog posla između njega, Kevina Shieldsa (My Bloody Valentine) i Jagsa Koonera (Aloof), koji je potpisao najbržu i najglasniju verziju “Swastika Eyes”, a ovdje je izveo vrlo sličan zahvat u pjesmi “Miss Lucifer”. Dakako, za svu trojicu teren su pripremili Primal Scream. Anarhistički dizajn omota, ukrašenog fotkama nekolicine zakrabuljenih Black Blockera i jedne bombe kašikare, podsjeća na činjenicu da ova ekipa zadugo neće uveličavati proslave kraljičina rođendana. Gillespie je već preko “Vanishing Pointa” počeo odašiljati radikalne političke poruke u maniri Bijelih pantera, makar je to za aktivne urbane gerilce bilo samo još jedno žongliranje kontrakulturnih simbola. Dokazujući da misle ozbiljno Primal Scream su se na “Eterminatoru” predstavili kao saveznici antiglobalista, a najdalje su otišli prošlog ljeta kad su na koncertima promovirali kontroverznu pjesmu “Bomb The Pentagon”.

Nakon 11. rujna ovaj poklič mogao je izazvati ozbiljne smetnje u njihovoj karijeri, pa je na albumu zamijenjen neupadljivim naslovom “Rise”, dok se subverzivni sadržaj pjesme ionako izgubio u hrpi znatno boljeg materijala. Otvaranje se neznatno razlikuje od prethodnog albuma, ali prvi Weathearallov zahvat u izvrsnoj pjesmi “Autobahn 66” neodoljivo podsjeća na kraut-rock klasike tandema Neu! (frakcija ranog Kraftwerka), a nastavak donosi još nekoliko poslastica. “Detroit” s vokalom Jimmyja Reida zvuči poput JAMC na albumu “Automatic”, kroz “City” i “Skull X” javljaju se duhovi MC5 i Stoogesa, a dvominutna odjava “B Lives #2” je dojmljiva repriza “Screamadelice”, na koju je Weatherall prenio ugođaj iz nezaboravnog singla “Higher than Sun”, dok je Gillespie nabacio nekoliko preporuka za postupanje u slučaju sudnjeg dana. Problematična je ostala jedino obrada pop evergreena “Some Velvet Morning”, koji je Lee Hazelwood skladao 1968. za Nancy Sinatru. Gillespie je grdno pogriješio kad je njezinu ulogu povjerio svojoj staroj prijateljici, manekenki Kate Moss. Heroina “generacije X” definitivno nije rođena za pjevačicu.

Blackalicious – “Blazed Arrow” (MCA/Aquarius)

Slušatelju s nedovoljno informacija o zbivanjima u hip hop undergroundu “Blazed Arrow” može najprije zazvučati kao nadahnuti session članova Jurrasic 5 i De La Soul. U pjesmi “4000 Miles” doista se oglasio Chali 2Na iz Jurrasic 5, a kroz “Paragraph President” provlači se sample De La Soula, ali dvojac Blackalicious iz Sacramenta predstavlja prilično autentičnu pojavu i jednu od trajnih uzdanica kalifornijske hip hop scene. DJ / producent Xavier Mosley i rapper TJ Parker startali su prije desetak godina na malom labelu “Soleside” za koji je snimao i DJ Shadow. Bivši suborac donekle je zaslužan za prelazak Blackaliciousa na “major label” teritorij, a osim njega na listi vanjskih suradnika primijećeni su Gil Scott-Heron, Money Mark i Ben Harper.

Layo & Bushwacka – “Night Works” (XL/Dallas)

Layo Paskin i Matthew Bushwacka počeli su karijeru kao resident DJ-i u prestižnom londonskom klubu “The End”, a njihov hvaljeni debit album “Low Life” iz 1999. bio je većim dijelom usmjeren prema plesnim podijima koji pulsiraju u ritmu “tech-housea” i “breakbeat-techna”. Odustajući od tako uske specijalizacije duo je na “Night Works” predstavio jedan od najzanimljivijih radova u ovogodišnjoj ponudi progresivne elektronske glazbe. “Shining Through” i “All Night Long” namijenjene su ponovnom osvajanju techno dancefloora, dok će se filmična “We Meet At Last”, bluesirana “Blind Tiger” i dub-funk “Sleepy Language” odlično uklopiti u recentnu “downtempo” produkciju.

Zvjezdice:
Primal Scream – 4
Blackalicious – 4
Layo & Bushwacka – 4
Natacha Atlas & Marc Eagleton – 2