IlustracijaTransparency International Hrvatske (TIH) ocijenio je da Hrvatska na današnji Dan prava na pristup informacijama nema razloga biti zadovoljna jer je od donošenja Zakon o pravu na pristup informacijama 2003. propušteno mnoštvo prilika da se otvore kanali komunikacije između tijela javne vlasti i građana te na taj način smanji rizik od korupcije i stvore preduvjeti za djelotvornije upravljanje resursima građana.

U TIH-u smatraju da se najnovija propuštena prilika dogodila u slučaju pregovora s Europskom unijom jer su građanima uskraćene informacije o zajedničkom pravnoj stečevini EU, čiji prijevod je plaćen njihovim novcem. Ističu da vlada nije odmah objavila usuglašena stajališta tijekom pregovora, a i o sadržaju Pristupnog ugovora građani su prvo saznali iz Bruxellesa, a tek potom od svoje vlade.

"To su sve loši primjeri osiguravanja informacija za građane i to u procesu čija maksimalna otvorenost je u interesu i same vlade", navodi se u priopćenju TIH-a.

U toj udruzi podsjećaju da su još u travnju 2010. zatražili od vlade i ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija primjerak prijevoda pravne stečevine EU, koji je premijerka Jadranka Kosor uručila kolegama iz zemalja regije, a da je njihov zahtjev pozitivno riješen tek 20. rujna ove godine, 530 dana nakon podnošenja.

U TIH-u upozoravaju da je, uprkos tome što je pravo na pristup informacijama lani u lipnju podignuto na razinu ustavnog prava, od 3958 tijela javne vlasti koja su trebala dostaviti izvješće o provedbi Zakona Agenciji za zaštitu osobnih podataka samo 854 tijela to i učinilo, to jest svega 22 posto. Upozoravaju i da je bilo tijela javne vlasti koja su naplaćivala i po 50 kuna za pristup informacijama, da je bilo i protuzakonitih odluka te mnoštvo ignoriranih upita, što su sve, smatraju u TIH-u, razlozi za zabrinutost.

U toj udruzi se nadaju da će tijela javne vlasti, a posebice vlada koja će se formirati nakon izbora u prosincu, početi dosljedno provoditi Zakon o pravu na pristup informacijama i na taj način osigurati uspješniji rad tijela javne vlasti, stvaranje boljeg okruženja za investitore te smanjiti rizik od korupcije u njihovom.