Matt Damon i Franka Potente u 'Bourneovu identitetu': moderan glumački par za mladu i modernu publikuZanimljiv je podatak da je ovoljetni američki špijunski hit triler “Bourneov identitet” trebao imati premijeru 7. rujna prošle godine. Film, međutim, nije na vrijeme dovršen, pa je premijera pomaknuta najprije na kraj svibnja te naposljetku na 14. lipnja 2002. Rekao bih da je to spasilo tu 75 milijuna dolara skupu produkciju. Zamislite da se počela prikazivati kad je isprva bilo planirano! Četiri dana poslije newyorški Dvojni tornjevi sravnjeni su sa zemljom, napadnut je Pentagon, a opasnost je prijetila i Bijeloj kući. Kako bi američka publika tada reagirala na priču o čovjeku koji je izgubio pamćenje i bježi pred zagonetnim ubojicama? Njih, međutim, ne šalje na njega nekakav zločinački kartel, nego specijalni odjel CIA-e, koji supertajnim operacijama nastoji održati američku prevlast u svijetu. Tko je na meti tog specijalnog odjela? Koliko se iz filma dade razabrati, afrički državnici koji žele iskorištavati Amerikance, a ne biti njihovim marionetama. Vjerojatno i kojekakvi lideri Trećeg svijeta s previše samostalnim radijusom djelovanja. Je li to vrsta filma na koju je Amerika bila spremna nakon 11. rujna? Čisto sumnjam. Da ironija bude veća, “Bourneov identitet” imao je šansu biti prigodnim sadržajem za razdoblje ranjenog nacionalnog ponosa. Film je ekranizacija istoimene knjige bestseler mahera Roberta Ludluma (umro 12. ožujka 2001.), koje se priča razvija ponešto drukčije. Naime, spomenuti specijalni odjel CIA-e ne likvidira visoke strane državnike koji mu nisu po volji, nego pokušava uhvatiti najpoznatijeg međunarodnog terorista Carlosa. Čovjeka bez sjećanja, prema tome, ne progoni CIA nego izdajnici u redovima te obavještajne službe koje je Carlos mitom uspio pridobiti na svoju stranu. Ako vam se ne čita taj podebeli, ali i prilično uzbudljiv roman, posudite na DVD-u mini-seriju iz 1988., s Richardom Chamberlainom i Jaclyn Smith u glavnim ulogama, koja puno vjernije (i s nekim preradama) dočarava ono što se odigrava u knjizi (taj se disk pojavio u pravi trenutak kako bi se iskoristila popularnost nove filmske verzije). Ipak, scenariste filma (Tony Gilroy i William Blake Herron) mučio je nezaobilazan problem, jer je lov na Carlosa u to doba već bio završen (superterorist je završio u zatvoru u Francuskoj). Preostala je samo CIA i njezine manipulacije. Kad su već filmovi iz sredine sedamdesetih mogli na tome graditi svoju karizmu (“Tri Kondorova dana”, “Maratonac” i dr.), zašto ne bi i oni iz 21. stoljeća?!

Hvaljeni špijunski triler Douga Limana s Mattom Damonom u ulozi agenta bez sjećanja potpuna je suprotnost filmu "Cijena straha" s Benom Affleckom: u potonjem se američka obavještajna agencija bori protiv terorizma i za mir u svijetu, a u 'Bourneovu identitetu' uhodi se i prisluškuje sve živo i nemilosrdno likvidira svoje protivnikeZahvaljujući spasonosnom pomicanju termina, “Bourneov identitet” stigao je u malo “ohlađeniju” političku klimu. Gotovo nitko nije ni zamijetio čime se film bavi. Kritičari su bili ugodno iznenađeni. Hvalili su modernističku režiju Douga Limana, dotad redatelja niskobudžetnih nezavisnjačkih klasika “Swingeri” i “Go – Divlja noć”. Sviđala im se i Damonu izabrana je njemačka zvjezdica Franka Potente (u Americi vrlo popularna nakon uspjeha filma Toma Tykwera “Trči, Lola, trči”), koja sa svojim naglašenim jagodicama zbilja ne odgovara predodžbi hollywoodske ljepotice, ali zato zrači energijom i samouvjerenošću koja nedostaje starleticama. Liman, Damon, Potente! To se čini ekipom snova za nekakvu newyoršku nezavisnu produkciju, no mora se priznati da su svi spomenuti pošteno odradili svoj udio u hollywoodskoj visokobudžetnoj utakmici. Film je vizualno atraktivan, brz, akcijske scene nižu se nesmiljeno, a psihološka profiliranja dodaju se usput. Ipak, nema tu MTV-jevskih pretjerivanja kakva bi unio producent Jerry Bruckheimer: scene su puno čvršće, zbijenije, fotografija je gotovo hladna, a u usputnoj glazbi prepoznat ćete Gotan Project i Mobyja, ne baš tipičan izbor skupih hollywoodskih produkcija (dobro, “Pad Crnog jastreba” eksploatirao je potonjeg do iznemoglosti). Pritom, to je jedan od rijetkih filmova u kojima jedan istočnoeuropski grad (Prag) dublira dva zapadnoeuropska (Zurich i Pariz), a to se ne doima neuvjerljivo.

“Bourneov identitet” prikazivao se u Americi istodobno kad i “Cijena straha” s Benom Affleckom, inače velikim Damonovim prijateljem, no razlika između ta dva filma je golema, dakako, ne samo kreativno. Affleck u “Cijeni straha” glumi obavještajca CIA-e koji je dio sustava, jer je uvjeren da se bori za pravednu stvar. Taj je film namijenjen konzervativnoj publici koja je uvjerena da su američki predsjednik i tamošnje institucije najpravedniji na svijetu i predstavljaju čuvare svjetskog mirovnog balansa. Nasuprot tome, “Bourneov identitet” namijenjen je posve drukčijoj vrsti gledatelja, onoj koja je “Dobri Will Hunting” s Damonom u glavnoj ulozi promovirala u hit: to su mladi, ljevičarski nastrojeni buntovnici, koji ne luduju previše zato što su dio sustava, ali nekako se mora zarađivati za život! Oni će zasigurno uživati u izgledu i stilu filma (nadam se da će prijeći preko prilično očitih dramskih rupa, vjerojatno nastalih zbog natezanja redatelja s producentskom kompanijom “Universal”), no neće im ostati nezamijećeno da glavni junak – kad shvati da je zapravo vrhunsko oružje CIA-e – ne želi imati više ništa s tom organizacijom. A zašto i bi?! Pa ti tipovi imaju svoje tajne urede u svakom većem europskom gradu, prisluškuju sve živo i nemilosrdno likvidiraju svakoga tko im smeta.

Intrigantnost je američkog tržišta u tome što na njemu ima mjesta za obje vrste publike, što pokazuje činjenica da su i “Cijena straha” i “Bourneov identitet” ostvarili podjednak financijski utržak na domaćem terenu. Limanov film imat će jedino problem jer je nastao u hollywoodskoj radionici koja patološki obožava franšize. Ludlum, je naime, napisao tri romana o Jasonu Bourneu (ili kako se taj tip već zapravo zove) i “Universal” bi najradije ekranizirao i preostala dva. Liman je za njih potpisao ugovor, ali Damon oklijeva. Kako i ne bi! Nakon svega što je njegov junak prošao u ovom filmu, nema šanse da se taj više vrati u okrilje CIA-e. Nastavci će stoga morati imati nove, potpuno izmišljene priče koje neće imati veze s Ludlumovim predlošcima (uostalom, u trećoj knjizi “Bourneov ultimatum” opet iskrsava Carlos) ili će se sunovratiti u najobičniji štanceraj!