General Bobetko napokon je u bolnici, gdje mu je odavno bilo mjestoNije uobičajeno da s predsjednikom Republike u službeni posjet Indiji i Sri Lanki putuje gotovo cijelo vodstvo jedne stranke. Sve to pokazuje da hrvatska vanjska politika nije koordinirana, da nema jasne ciljeve ni prioritete te da je zbog odnosa u vladajućoj koaliciji sve više važnih, pa i ključnih mjesta (veleposlaničkih i u MVP-u) prazno.

General Bobetko

General Bobetko napokon je u bolnici, gdje mu je odavno bilo mjesto. Proživio je u posljednje vrijeme mnogo više psihičkih stresova nego što je trebao. Zato nije čudo da se njegovo zdravstveno stanje generala Bobetka značajno pogoršalo te da je gotovo kritično. Očito je da će general Bobetko uskoro postati isključivo medicinski problem, a ne i pravni, te da će to utvrditi i nezavisni medicinski stručnjaci Županijskog suda u Zagrebu i Haaškog tribunala.

Slučaj general Bobetka ne može a da nas ne podsjeti na razna lutanja i dvojbe u suradnji Hrvatske s Haaškim tribunalom. Vlada Ivice Račana najprije je donijela deklaraciju o suradnji s Haaškim tribunalom, prihvatila njegovu nadležnost za operacije “Bljesak” i “Oluju” (što je bilo jedino moguće i razumljivo svakom onom tko imalo poznaje međunarodnu politiku i međunarodno pravo), ali je odmah nakon toga izjavila da je suradnja s Haaškim tribunalom za novu vladu tehničko, a ne političko pitanje. To je bilo ozbiljno podcjenjivanje problema koji se Vladi ubrzo počeo obijati o glavu. Vlada nikad nije pokušala postići nacionalni konsenzus o tom pitanju s oporbom i isključiti ga iz bilo kakvih predizbornih i stranačkih nadmetanja. Propustila je i priliku da nakon optužbi protiv generala Gotovine i Ademija zajedno s oporbom promijeni Ustavni zakon o suradnji s Haaškim tribunalom (članak 3) te da o utemeljenosti optužnica i usklađenosti s Ustavom RH i statutom Haaškog tribunala odlučuje sud (Županijski, a u konačnici i Vrhovni sud Hrvatske), a ne ova ili bilo koja druga vlada. U mirnoj atmosferi te uz dobro diplomatsko lobiranje mislim da bi se uspjelo uvjeriti međunarodnu zajednicu da ova promjena Ustavnog zakona nije radi opstrukcije Haaškog tribunala, jer je to i nemoguće (po našom Ustavu međunarodni ugovori su iznad domaćeg zakonodavstva, a statut i pravila Haaškog tribunala donijelo je Vijeće sigurnosti rezolucijom 827), nego radi toga da se čvrsto razdvoji odgovornost Vlade i hrvatskog sudstva u suradnji s Haaškim tribunalom.

Vlada bi bila prema tome odgovorna za suradnju s Haaškim tribunalom u pristupu dokumentaciji i svjedocima, a sud bi se brinuo o optužnicama. I u pitanju dokumentacije Haaškog tribunala postoje ozbiljne sumnje da su i najviši hrvatski dužnosnici davali dokumente Haaškom tribunalu bez znanja Vladina Ureda za suradnju s Haaškim tribunalom, što je suprotno Ustavnom zakonu o suradnji s Haaškim tribunalom. Nemamo razloga sumnjati da se Vlada nije snažno borila da se smanji broj optuženih osoba, odnosno da se ograniči tumačenje proširene zapovjedne odgovornosti, ali se premalo u taj proces uključivala oporba, ili barem sve one stranke ili pojedinci koji smatraju da je o suradnji s Haaškim tribunalom potrebno postići nacionalni konsenzus.

Tužiteljstvo Haaškog tribunala ide dalje. Na saslušanja u formi osumnjičenika pozvani su Domazet, Markač i Korade. Prema informacijama iz medija svi su se odazvali razgovorima s haaškim istražiteljima i to treba podržati, jer je to jedini način da se pomogne sebi i Hrvatskoj. Nikakvih iluzija ne smijemo imati da se tužiteljstvo Haaškog tribunala ne ponaša gotovo jednako i u slučaju Ruande (gdje je bio klasični građanski rat između Hutua i Tutsija i gdje je u kratkom razdoblju pobijeno gotovo milijun ljudi, uglavnom civila). S ratom u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu koji je posljedica velikosrpske agresije i Miloševićeve politike i kojem se zbog toga sudi u Haagu. Također je neosporna je činjenica da tužiteljstvo Haaškog tribunala ima namjeru da se i legitimne vojno-redarstvene oslobodilačke operacije (prema rezolucijama Vijeća sigurnosti, Glavne skupštine UN-a i Ustava RH) dovode u pitanje i proglase akcijama etničkog čišćenja ili akcijama u koje je bio ukalkuliran i zločin na nacionalnoj, vjerskoj i političkoj osnovi.

To jednostavno nije točno, to je mijenjanje povijesti i protiv toga hrvatska Vlada treba poduzeti energične akcije, a posebno prema glavnim međunarodnim čimbenicima SAD-u i EU, ali i prema samom Haaškom tribunalu. Ukratko, naivni su svi koji misle da se suradnja s Haaškim tribunalom može izbjeći bez teških posljedica za međunarodnopravni položaj, opstojnost i kredibilitet Hrvatske, ali u toj suradnji Hrvatska treba odlučnije, spretnije i kompetentnije braniti svoje nacionalne interese.

Proračun za 2003.

Burna rasprava o državnom proračunu u Hrvatskom saboru pokazala je da postoji ne samo potpuna podijeljenost između Vlade i oporbe oko ovog proračuna, nego da i unutar vladajuće koalicije postoji nekoliko vrsta vezanih trgovina, te da nisu završeni razgovori s MMF-om o tome koliki će biti deficit platne bilance države (4,9 ili 5,2 posto). LS će trgovati za novi izborni zakon kao i IDS, a očito je da su se HNS i HSS u prijedlogu ovog zakona proračuna namirili jer ovaj proračun nije ni razvojni, a ni socijalni, ali su svi tzv. projekti HNS-a, kao i subvencije koje je tražio HSS za poljoprivredu. Ako se u sve ove trgovine uključi i ona s MMF-om, dobit ćemo najveći proračun do sada bez realnog pokrića, a s velikim ambicijama (5-postotni rast društvenog proizvoda uz nisku inflaciju od 2 do 3 posto), nastavak opasnog zaduživanja bez jamstava za povećanje izvoza i smanjenje nezaposlenosti.

Zato umjetno preživljavanje Vlade nema nikakva smisla i ne može dati ozbiljne rezultate, a posebno ne može dovesti do potrebnih reformi. Kad jedna vlada potroši svoj kredibilitet, izbori su jedino demokratsko rješenje. Što prije, to bolje, jer će i cijena za Hrvatsku biti manja, a cijela iduća godina je izborna godina.

Vukovar

Jedanaesta je obljetnica sjećanja na žrtve Vukovara, okupaciju Vukovara, sjećanja na najveća stradanja jednog europskog grada nakon Drugog svjetskog rata, sjećanja na herojski otpor koji je omogućio narastanje Hrvatske vojske i njeno jačanje, a velikosrpskom agresoru onemogućio bilo kakvu snažniju akciju nakon okupacije Vukovara. Sve u svemu, omogućio je obranu Hrvatske i njeno međunarodno priznanje. Sjećam se brojnih danonoćnih poziva i vapaja iz razarane vukovarske bolnice, pregovora o prekidu vatre, pregovora o evakuaciji ranjenika, te napokon one tužne nedjelje kad sam u kasnim popodnevnim satima u ime Vlade RH objavio da je slomljen otpor hrvatskih branitelja te da je Vukovar okupiran.

Vukovar treba ne samo obnoviti nego i pokrenuti gospodarsku aktivnost. Demokratski centar predlaže da grad Vukovar postane memorijalno područje, a posebno da se zaštite bolnica u Vukovaru, područje Mitnice, “Veleprometa”, Ovčare, novog groblja i vodotornja, te da se osnuje centar za istraživanja ratnih zločina, a u sklopu centra i odjel za međuetničku i međureligijsku suradnju.

U Domovinskom ratu potrebno je istražiti sve zločine i popisati sve žrtve kako se zločini više nikad ne bi ponovili. Ali treba se okrenuti i budućnosti te u Vukovaru stvarati klimu tolerancije i povjerenja svih građana Hrvatske. To je jedini put za europsku budućnost Hrvatske.