Predstava 'Hot Lollipop' Ljiljane Tasić i Dušana BročićaPerforacije, jedan od naših najmlađih i najpropulzivnijih festivala izvedbenih umjetnosti, koji se odvija od 20. do 29. listopada u Rijeci, Zagrebu i Dubrovniku, u nevjerojatno je kratkom razdoblju postao prepoznatljiva i cijenjena manifestacija kod domaće i inozemne publike, ali i u stručnim krugovima. Na ovogodišnjem, trećem izdanju nastupit će 25 umjetničkih kolektiva iz Hrvatske, Brazila, Slovenije, Srbije i Rumunjske, koji će prezentirati svakovrsne izvedbene forme - od performansa, plesnih i kazališnih predstava, pa do cirkuserije, glazbe i likovnih instalacija. Najiščekivaniji programi i ove su godine uzbudljiva Noć performansa te Showcase hrvatske izvedbene umjetnosti, tijekom kojeg će se predstaviti selekcija najrecentnijih radova naših vrhunskih autora.

Festival otvara plesna predstava 'Nafta', koja je nastala u suradnji brazilskih koreografa Ane Caterine Vierie i Angela Madureira i autorskoga tima iz Rijeke, a slijede Oliver Frljić ("Mrzim istinu"), Matija Ferlin ("Samice"), Damir Bartol Indoš ("Igra rata"), Branko Brezovac ("Saloma"), Bobo Jelčić i Nataša Rajković ("Izlog") i drugi. Nastupit će i slovenski autori Branko Potočan, Mala Kline, Rosana Hribar, Gregor Luštek te Via Negativa, a bit će organiziran i dvodnevni Showcase na koji dolazi oko 35 inozemnih producenata, među njima i 20 iz Francuske.

No čemu uopće još jedan festival u zemlji koja, kažu, ionako ima previše festivala i sve manje novca koji se iz proračuna izdvaja za kulturu? "Mislim da su se Perforacije pojavile u pravom trenutku, kad se uglavnom razmišljalo o krizi, redukcijama. A upravo je to vrijeme kad je najvažnije dignuti pogled prema dugoročnim planovima, strategijama i budućnosti. Uostalom, u vrijeme krize važno je što se dešava na rubovima", pojašnjava Dobrović. Hrvatska, smatra, ima premalo festivala koji se ne bave isključivo reproduciranjem i (re)prezentacijom postojećeg. To je, po njegovu mišljenju, zastario i malograđanski model festivala, jer su se uloge i potrebe festivala promijenile, pa bi i njihovi motivi trebali biti drugačiji od te vrste samozadovoljavanja. Festival je otpočetka krenuo s umjetničkim imenima koja izlaze iz zadanih okvira, a koja, smatra, čine temelj budućnosti domaćeg kazališnog i plesnog pejzaža u godinama koje dolaze. Također, Perforacije žele pronalaziti što više poveznica između umjetnika i producenata u zemlji i svijetu.

U tom je svjetlu uoči ovogodišnjeg festivala Dobrović boravio u Seulu, na godišnjem Performing Arts Meetingu u organizaciji Korean Arts and Management Servicea. Naime, jedan od umjetničkih fokusa tog međunarodnog susreta dogodine će biti i područje Balkana, tako da Dobrović u suradnji s kolegama iz Slovenije i Srbije dogovara zajedničko osmišljavanje programa koji bi mogao biti prezentiran u Seulu krajem 2012. Osim toga, od iduće godine Perforacije s Japanom, Brazilom, SAD-om i Korejom razvijaju suradnju u okviru rezidencijalnih programa. Saznajemo da će u Hrvatsku doći dvije vrlo zanimljive mlade likovne umjetnice i performerice iz Koreje - Minouk Lim te Geumhyung Jeong. No to je samo nastavak uspješne međunarodne suradnje koju je dosad ostvario mladi organizacijski tim Perforacija. Početkom godine festival je doživio svoju američku inačicu u kultnoj newyorškoj LaMaMi, kad je gostovalo 60 ljudi sa 12 predstava. Ivo Dimčev iz Bugarske za svoju je izvedbu tom prigodom ("Lili Handel" hrvatska je publika vidjela još 2007. na Queeru u Zagrebu) nominiran i za prestižnu nagradu Bessie, što dovoljno govori o percepciji festivala, kao i podatak da je New York na mapi gostovanja Perforacija opet u 2013. Lani su Perforacije organizirale veliki međunarodni skup za 200 sudionika o kulturnom menadžmentu, koji je vodio Michael Kaiser, predsjednik Kennedy Centra iz Washingtona, bivši direktor Royal Opera Housea u Londonu i čovjek koji je u cijelosti promijenio poimanje kulturnog menadžmenta. S njim Dobrović sad piše knjigu "How to start an arts organization?" koja izlazi sljedeće godine. U planu je i festival u francuskom Brestu koji će se prvi put održati u veljači 2012. kao nastavak "Les Antipodes" i koji je obilježio mnoge francuske i europske umjetnike. Dobrović je u Brest pozvan kao koselektor, a to se, veli, odlično poklopilo s održavanjem Hrvatske sezone u Francuskoj iduće godine, budući da na festival u Brestu dolazi više od 300 sudionika iz cijele Francuske, pa je i to još jedna prigoda da se vide naše predstave.

S iskustvom i rezultatima iza sebe, Dobrović kompetentno sažima najveće probleme hrvatske kulture danas. Kao najveći ističe nepostojanje suvisle, dugoročne i sveobuhvatne strategije razvoja: "Nedostatak strategije je vidljiv i u modelima financiranja gdje se radije svakome da malo sitniša, pa neka svi šute. Nedostaje hrabrosti u kulturnoj politici da se kaže što su prioriteti i onda iza njih stati i braniti ih u javnosti. Drugi veliki problem je konstantno podržavanje klijentelističkih odnosa u kulturi, kojem pod ruku ide manjak bilo kakve evaluacije, što onemogućuje prepoznavanja novih inicijativa. Centralizirano financiranje stavlja umjetničke organizacije u nekritički položaj. I na kraju, na svim razinama odlučivanja o kulturi nedostaje i vizionarstva i sagledavanja šire slike."

Nije nepoznato da Perforacije od svojih početaka ne stoje najbolje s proračunskim potporama. Dok su se redala međunarodna priznanja festivalu, naše je Ministarstvo kulture uskraćivanjem novca Perforacijama dalo do znanja da ih ne smatra "javnom potrebom u kulturi Republike Hrvatske". Festival je tek ove godine dobio dotaciju Ministarstva kulture, i to 50.000 kuna. "Navodno, postoji nepisano pravilo da se prve dvije godine čeka s novim inicijativama da se vidi hoće li stasati. Nevjerojatan dokaz 'razvojne strategije', uostalom, kao da ekipa koja radi Perforacije nije već stasala kroz deset godina Queer festivala. Situacija na gradskoj razini često nije mnogo drukčija", konkretan je Dobrović, uz napomenu da Perforacije ipak ostvaruju dio svojih aktivnosti kroz europske programe suradnje.

Kako onda opstati na hrvatskoj kulturnoj sceni? Da treba mijenjati "modus operandi" institucija nije uopće upitno. "Posljednje dvije godine mnoge se rasprave vode zbog razlika u odnosu između podrške institucijama i tzv. nezavisnoj sceni. Razlike u rezovima bile su nevjerojatne, ali se ni u jednom trenutku nije pojavila institucija koja razumije svoju poziciju u sustavu te da bez nezavisne scene, bez prostora za eksperiment, istraživanje, pa i pogrešku, nema ni blistave umjetničke budućnosti institucija", tvrdi Dobrović. Kao konkretan primjer navodi kako je američki Kennedy Centar lani pokrenuo inicijativu "Arts in Crisis", tijekom koje mentorstvima pri "fundraizingu", marketingu i strateškom planiranju pomažu prebroditi krizu više od 500 organizacija diljem SAD-a.
"Zamislite da najveće institucije u Hrvatskoj ponude sličnu vrstu potpore domaćoj kulturnoj sceni. Da bi o tome razmišljali, morali bi ipak shvatiti da nisu sami u svemiru. A da bismo im vjerovali, možda je potrebno da nam daju neki bolji primjer uspješnosti od, recimo, korištenja najbolje opremljene kazališne dvorane Gorgona za potrebe - kina", poručuje Zvonimir Dobrović.