Boris Tadić u Vukovaru"To je problem sa izgubljenim ratovima. Imam dojam da se sve polako prekriva jednim općim tonom zaborava. A ono što je dominantno je jedan opći osjećaj nelagode. Tako da je to pitanje jednog apsolutnog i potpunog poraza. I, naravno, u svakom porazu se traže psihološka opravdanja", kaže Miloš Vasić, novinar koji je u vrijeme krvavog raspada Jugoslavije izvještavao sa vukovarskog ratišta.

Zaboravljanje - put u ponavljanje

Političar Nenad Čanak, koji je bio antiratni aktivista zbog čega je bio prinudno mobiliziran i odveden na ratište, kaže da je bježanje od prošlosti veoma opasno za budućnost. „Tko radi na tome da se ovo zaboravi, radi na tome da se ovo ponovi. Svako onaj tko prikriva istinu o Vukovaru i cijelom tom periodu odgovoran je za to što počinitelje velikih zala neće stići ruka pravde i što se ta zla mogu onda i ponoviti", poručio je Čanak.

Novosadski studenti koji su rođeni krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina, uglavnom ne znaju za taj tragični dio nedavne prošlosti: „Ne znam mnogo, roditelji mi nisu pričali baš mnogo o tome. Ali što god da se desilo - ne treba se ponoviti".

"Dolazim iz krajeva gdje je također bio rat, ali nisam puno upoznata s tim što se događalo u Vukovaru. Samo znam da je to bilo strašno za nas kada smo bili mali. Nismo mnogo ni pitali o tome, baš zbog toga što smo se bojali svega toga."

Simbol destruktivne energije

Neki od njih kažu da razumiju simboliku Vukovara: „Vukovar je po meni simbol najdestruktivnije energije koja je postojala među tim narodima, simbol pljačke, razaranja... Ništa lijepo ne može se pomisliti kada se danas kaže 'Vukovar' u svijetu ili u Europi."

Pred srpskim pravosuđem 15 osoba je pravomoćno osuđeno na višegodišnje kazne zatvora zbog ratnih zločina na teritoriju Vukovara 1991, a u toku je veći broj istraga zbog zločina počinjenih u tom gradu.

Autor: Dinko Gruhonjić