Foto: IlustracijaNa prijelazu iz geološkog razdoblja perma u trijas, prije otprilike 252 milijuna godina, izumrlo je oko 90 posto životinjskih i biljnih vrsta.

Cijeli proces trajao je samo dvjestotinjak tisuća godina, no to je bilo dovoljno da nestane skoro čitav morski biljni i životinjski svijet te oko 70 posto svih kopnenih vrsta uključujući biljke, kralješnjake pa i kukce.

Teorije o uzrocima najvećeg izumiranja u povijesti Zemlje su različite i pretpostavljaju razne uzroke, kataklizme i kombinacije, od pada meteora do globalnog zatopljenja. Nova znanstvena studija temelji se na analizi fosila i kemijskih dokaza o promjenama u razinama ugljika u stijenama od južne Kine do Tibeta. Nova saznanja tvrde kako je izumiranje trajalo samo dvjestotinjak tisuća godina što je znatno kraće od prije uvriježenih mišljenja, studija i stavova.

Jedan od autora istraživanja Sam Bowring, s Massachusetts Institute of Technology, rekao je kako fosilni ostaci pokazuju kako se na kraju perma odvijala prava noćna mora za sve postojeće organizme kako u moru tako i na kopnu. Istraživači tvrde kako su izumiranje izazvale velike emisije ugljičnog dioksida i metana u vulkanskim aktivnostima na kraju perma, među kojima i one u sibirskom području te na jugu Kine. "Na kraju perma dogodilo se brzo nestajanje šuma za što su zaslužni i golemi šumski požari', rekao je znanstvenik Nanjing Shen dodavši kako su analize sedimentnih stijena iz tog razdoblja otkrila velike naslage drvenog ugljena i čađi. Otisci izotopa ugljika također pokazuju porast ugljičnog dioksida u to vrijeme što je moralo izazvati opadanje razine kisika.

Isti proces se dogodio i u vodi. "Fosili morskih organizama tijekom izumiranja pokazuju otklon od normalnih vrsta prema onima koje su bolje podnosile niske razine kisika u vodi. Osim toga, vrste koje su preživjele bile su znatno manje od prijašnjih, što je pojava poznata kao efekt Liliputa", objašnjava Shen. "Naša priča govori nam kako razaranje okoliša može biti dugotrajan proces, no kada se jednom prijeđe prag tolerancije ekosustava oni počinju ubrzano propadati", zaključio je je Shen.

Nakon velikog pomora na kopnu je okončana dominacija sinapsida, životinja bliskih sisavcima, što je potaknulo evolucijski razvoj arhosaura i potom dinosaura, koji su kasnije postali dominantni kralješnjaci.