Ivan StarčevićLATINICA: MONOPOL
Utorak, HRT 2, 11.45
Četiri kaktusa
Raditi emisiju o monopolu u kojoj nema Tvornice duhana Rovinj i Hrvatske elektroprivrede prilično je čudan posao, Latinov posao i posao nesposobne Vesne Kolmanić, scenaristice ove ćorave Latinice. HRT, na čelu s etički neslomljivim ravnateljem Mirkom Galićem Duvanovićem tradicionalno obožava TDR. Tim je veće čudo i prepast da se u tu kriminalnu tradiciju ovaj put bez veze utrpala i časna Latinica koja tradicionalno stoji po strani i daleko iznad svega što HRT jako voli.

FINALE LIGE PRVAKA: MILAN – JUVENTUS
Srijeda, HRT 3, 20.35
Kaktus
Uoči večerašnje utakmičice dobrotvor i novinar Božo Sušec Dušanović pustio je jučerašnje izjave dvojice hrvatskih nogometaša koji će sto posto kao igrati u finalu. Mameći ih da bilo što kažu o svojoj sutrašnjoj utakmici Sušec se raznježio u ime cijele Hrvatske i pustio glas, tj. počeo je bronhitično režati i toliko se zanio da je obojici igrača poželio da pobijede, što je bilo jako inteligentno. U zao čas. Tijekom izravnog prijenosa ispostavilo se sljedeće: Juventusov Igor Tudor ozlijedio se već u prvom poluvremenu, a Šimić nije ni postavljen u prvu momčad Milana.
Tudor ne samo da je odšepao u svlačionicu nego je i njegov Juventus izgubio utakmicu. Glede drugog intervjuiranog, Darija Šimića, još traju rasprave perverznih sladokusaca o tome je li on dodatno zeznut time što je njegov klub pobijedio, a ako jest, onda bi plodovi njegova razgovora sa rodoljubivim Sušecom bili gorki kao i Tudorovi. Pošteno je od našega Sušeca što se nakon utakmice skrivao od Tudora i Šimića. Po izjave rastuženih igrača, dok se on negdje smješkao, poslao je Miroslava Redea, bivšeg nogometaša i dugogodišnjeg sportskog novinara, tek toliko da se vidi tko je gazda.

BRISANI PROSTOR
Četvrtak, HRT 1, 21.24
kaktus
Da strah i nepoštenje imaju dodatnu težinu, korpulentni voditelj i urednik Goran Milić bi na posao dolazio kamionom, ali ne u kabini nego odostraga gore, vezan gurtama da se ne prevrne. Reportažu iz Pakoštana, koja se sastojala od niza izjava mještana oduševljenih likom i djelom Ante Gotovine, Milić je najavio kao dokument o tome «kako se živi u Pakoštanima». Edi Škovrlj, novinar koji je snimio pohvale g. Anti, zaključio je svoje djelo riječima: «Oni koji možda misle drukčije nisu danas stali pred našu kameru». Sad na scenu stupaju, u četveroredovima, čitatelji koji znaju zbrojiti dva i dva. Ako se život u Pakoštanima sastoji od niza verbalnih agresija i ako su one tolike da se onaj kojemu se fućka za Antu Gotovinu dobro čuva toga da to sugrađani saznaju, onda je Milić trebao Škovrljevu svinjariju uvodno prepričati ovako i nikako drugačije: u dalmatinskom mjestu Pakoštane žive ljudi koji sugrađane teroriziraju nekakvim Antom Gotovinom i spremni su na sve da ubiju boga u svakom tko krivo pogleda na jednu od bezbroj slika odbjeglice, izlijepljenih po čitavom ovom krasnom i ugodnom turističkom mjestu, gostoljubivom naročito prema pridošlicama s fotoaparatom u ruci. Jednog su od njih, novinara Ferala, ne tako davno fizički napali, ali neka se Goran Milić i Ivan Starčević ničega ne boje, sve dok ih put ne nanese u Pakoštane. Tada će se s njima postupiti prema zaslugama.

MILANO: SVJETSKI KUP U VESLANJU
Subota, HRT 3, 17.49
Vijenac
Komentator Drago Ćosić Blažičko točno je predstavio sukomentatora, veslača koji s tri Svjetska kupa ima tri medalje: Oliver Martinov, srebrna medalja u dvojcu bez (s Ninoslavom Saragom) 1999. godine, brončana u osmercu 2001. godine i brončana u četvercu bez 2002. godine, osvojena u rijetko viđenom finišu. Ovo o finišu nije smio reći Ćosić, jer nije njegovo da gleda. Tako ni ovaj put nije vidio trenutak u kojem je pramac čamca braće Skelin počeo ići brže od ostala dva pramca u kadru. Skelini u dvojcu bez kormilara na cilj su stigli više nego uvjerljivo prvi, ali njihov početak totalnog uništavanja konkurencije, što je prizor vrlo jednostavan, vidio je samo Oliver Martinov i još jedno milijun četiristo pedeset i tri gledatelja prijenosa. Ćosićev propust nije ništa, ako se prisjetite da nema ni mjesec dana kako mu se u Ligi prvaka gadilo primijetiti da je Real zabio gol, jer tko je Realu kriv da gubi s 3:0 i zabija svoj jedini gol baš onda kad je Demosten Ćosić usred jedne svoje lijepe rečenice koju bi bilo šteta prekidati.
Druga od tri regate Svjetskog kupa je u lipnju (Munchen), a treća i zadnja je u srpnju (Luzern). Veslačko prvenstvo svijeta je u kolovozu u istom ovom Milanu u kojem su danas četiri hrvatske posade (osmerac je bio treći) bile uspješne u oštroj konkurenciji 46 zemalja i 725 veslača i veslačica. Još samo da g. Ćosić i njegovi progledaju, što želimo koliko žarko toliko i uzaludno.

DNEVNIK
Subota, HRT 1, 19.30
vijenac
U 67. godini umro je Vladimir Maleković i u Dnevniku dobio dvije minute, što je relativno kolosalna minutaža. Nadamo se da to, što se HRT-a tiče nije sve, jer Maleković je bio nacionalna figura. Iza ovog kulturnog djelatnika ogromne i visokokvalitetne radne energije je desetak dragocjenih likovnih monografija i autorstvo i vodstvo velikih izložbi (pavlini, bidermajer, historicizam), a njegovih dvadeset godina iscrpljujućeg rada na mjestu ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt dalo je rezultate koji će trajati i kad nikoga od suvremenika, suradnika i svjedoka više ne će biti među živima.

GLAMOUR CAFE
Subota, HRT 1, 22.00
vijenac
Siniša Svilan iskoristio je najave svojih glamuroznih priloga za oštar obračun protiv gospode koji tuku svoje žene. Svilan je emisiju i odjavio dosljedno: «Prema nekim statističkim podacima u Hrvatskoj je svakih petnaest minuta pretučena jedna žena. Za vrijeme Glamour Cafea pretučene su četiri žene. Dame i gospodo, laku noć». Svilan i Goran Milić, koji je prvih osam minuta svojeg Brisanog prostora dao ženi koju je 12 godina tukao muž, jedini su urednici Hrvatske televizije koji u slučaju Nacionalove Magali Boers, pretučene Čučić, i zbore i tvore. A to je, od ustanove u kojoj radi hrabri zlostavljač svoje suradnice Siniša Cmrk, jako puno.
Zlostavljana žena u Brisanom prostoru (intervjuirala ju je Sanja Kocijančić Petričević), majka troje djece, kaže da za svojeg gospodina muža: «I što je najgore, on je uvijek izjavljivao da sam pala niz stepenice». Ne znamo kako je ovu izjavu primila Magali Boers, pretučena Čučić, šteta je samo što je Cmrk u svojoj izjavi stao na pola puta («gurnuo sam je s obje ruke…»). Nedostaje prirodan završetak (pa je pala niz stube), no kao što se kaže u prastarom filmu «Neki to vole vruće»: nitko nije savršen.

NEDJELJOM U DVA
Nedjelja, HRT 1, 14.00
Kaktus
Već davno, ima tome bar dvije sekunde, na Hrvatskoj televiziji nije viđen kvartet većih heroja naše društvene scene. Nabrojimo: Aleksandar Stanković tv novinar i voditelj koji ne zna tko je 1991. godine otpuštao tv novinare, pa pita svojega gosta Miroslava Lilića, koji je 1991. sastavio listu onih koji će na čekanje, ali se ni on ne sjeća tko je tada po toj njegovoj listi otpuštao tv novinare. Uz glavnog gosta sjelo je još dvoje vrsnih novinara, ali oni su o Liliću znali samo to da ga treba gledati udivljeno, što su sat vremena i činili. Nema im smisla išta zamjerati, kad ni novinarski gorostasna HRT ni dan današnji nema pojma o svinjarijama Miroslava Lilića. U uvodnom ulagivanju gostu slikan je i Saša Zalepugin koji također pojma nije imao tko bi bili ti koji su nepodobne potjerali, ali bio je siguran da to ne bješe šef i neobaviještena dobričina Lilić, nego njegovi zli i anonimni pomagači.
HRT-ov cinizam u odnosu na ono što je ona dužna javnosti reći o Miroslavu Liliću prerastao je u kulturnu sramotu kad je siroti Stanković pustio gosta da seksistički baljezga ne samo o Severini i ženama uopće, nego i o konkretnoj ženici i novinarki koja je to sva sretna slušala. Bilo je to degutantnije čak i od Lilićeva fantaziranje da je vijest o Titovoj smrti morao pročitati na ekavici.

PO URE TORTURE
Nedjelja, HRT 2, 22.43
četiri vijenca
Ako će svaki put prije emisije biti puno reklama, neka ona počne što kasnije, može i oko ponoći. To će valjda značiti da je ona gledana, jer gospoda oglašivači dobro paze kamo trpaju novac. Petra, Marijana i Tomo, kao da žele nagraditi naše strpljenje, stavile su genijalni «Davnik» odmah na početak svoje emisije, čemu se i nadalje usrdno nadamo. A kad smo već kod želja, neka «Po ure torture», kao jedina hrvatska duhovita emisija, nosi taj svoj težak teret i nadalje sa smiješkom.