IlustracijaPotpuno je nebitno skriva li se iza pseudonima osobe koja je na internetu objavila videosnimku svjedočenja Ive Sanadera pred USKOK-om Mladen Bajić, Čedo Prodanović ili netko od ostalih pedesetak osoba koje su je imale u posjedu. Kao i u desecima ranijih slučajeva objave sadržaja iskaza svjedoka i okrivljenih u korupcijskim procesima, ni ovoga puta odgovorna osoba neće biti kažnjena, kao što važeći Zakon o kaznenom postupku nalaže, pa se treba zapitati koja je uopće svrha takvih zakonskih odredbi.

Ideja da su istrage represivnih organa tajne do podizanja optužnice možda potječe iz logičnog formalno-pravnog razmišljanja da javni ugled neke osobe ne bi trebalo narušiti barem dok nije službeno optužena, no stvari koje se u Hrvatskoj događaju tijekom protekle dvije godine daleko su od normalnih i logičnih. Suđenje Sanaderu i njegovim suradnicima zapravo je suđenje dugogodišnjem modelu upravljanja državom, a u golemom kolopletu interesa koji takav proces predstavlja, potpuno je naivno očekivati da se informacije može sačuvati od interesa javnosti. Slučaj YouTube pokazuje da ni DORH niti policija, čak ni kad bi to htjeli, u doba modernih tehnologija nemaju mogućnost spriječiti i sankcionirati objavu tajnih informacija. Uostalom, zašto bi? Temeljni smisao svakog zakona jest da štiti neki društveni interes.

Da je ZKP bio apsolutno poštivan od strane medija koji su informacije objavljivali, kao i od strane onih koji su informacije dali, hrvatski građani na izbore bi izašli bez ijedne informacije o sumnjivim poslovima Fimi Medije i indicijama kako se nelegalno stečeni novac koristio za financiranje vladajuće političke stranke. Je li to društveni interes? Remetinec LIVE - heroj, a ne zločinac.