Zoran Janković ima moćne političke kumove na ljevici, što je odagnalo Pahora od ulaska u koalicijuKao i u Hrvatskoj, pobjednik slovenskih parlamentarnih izbora 4. prosinca trebao je biti poznat puno prije nego što su birači krenuli prema glasačkim kutijama. Posljednjih nekoliko mjeseci službena i neslužbena javnost kladila se na Janeza Janšu i njegovu Slovensku demokratsku stranku (SDS). No rezultati su u nedjeljnoj izbornoj noći pokazali nešto sasvim drugo: uvjerljivu pobjedu novoosnovane stranke Pozitivna slovenija (PS) karizmatičnog i kontroverznog ljubljanskog gradonačelnika i nekadašnjeg direktora Mercatora Zorana Jankovića. Iznenađujuća pobjeda naglavce je okrenula postizborne planove većine glavnih političkih aktera.

JANKOVIĆ JE U POBJEDNIČKOM žaru htio svoju učinkovitost, koju je obećavao tijekom predizborne kampanje, dokazati ekspresnim dogovorom o sastavu nove koalicije. Dan nakon izbora posjetio je odlazećeg premijera i predsjednika Socijalnih demokrata (SD) Boruta Pahora i doživio - hladan tuš. Pahor mu je, naime, obećao podršku u parlamentu, ali ne i ulazak u koaliciju. Kasnije je to pojasnio i opravdavao očekivanim Jankovićevim “dosadašnjim autoritarnim načinom vladanja i upravljanja”, kao i strahom od uloge koju su imali u prošlosti i koju će imati i u budućnosti Jankovićevi politički kumovi. Ljubljanskoga gradonačelnika je, naime, među ostalim odlučno podržao nekadašnji predsjednik države Milan Kučan, za mnoge i danas siva eminencija političke ljevice, koji je istovremeno povukao svoju podršku Pahorovoj SD. Ali Pahorovi argumenti za odlazak u opoziciju nakon neočekivano dobrog rezultata nisu uvjerili njegove brojne stranačke kolege. Prevladala je interpretacija da su se birači jasno opredijelili protiv mogućnosti da idući mandat ima vlada Janeza Janše i da je suradnja u lijevoj vladi takoreći imperativ, odnosno dužnost SD-a. Pahor je u međuvremenu zbog ozbiljne upale srednjeg uha završio u Kliničkom centru, odakle piše pisma upozorenja drugovima kojima se žuri u koaliciju - međutim, bez većeg uspjeha. Stranka polako ali sigurno uplovljava u koalicijsku luku.

A time se otvara drugo pitanje - Pahorova uloga i mjesto u SD-u, koji je upravo on u predizbornoj kampanji svojim nastupima spasio od potpune marginalizacije na političkoj sceni, iako ju je, paradoksalno, u tu situaciju i doveo svojim neuvjerljivim i ponekad nespretnim vođenjem vlade. U prvom krugu koalicijskih pregovora Janković je od svih parlamentarnih stranaka dobio košaricu. Jedina iznimka bila je stranka umirovljenika (DeSUS), ali što vrijedi kad se upravo ta stranka u Janšinoj i Pahorovoj vladi pokazala kao jako nesiguran partner. Osim toga, njen se populistički vođa Karl Erjavec neprestano i glasno protivi smanjivanju prava umirovljenika i svih “ostalih najsiromašnijih slojeva”, što bi mogla biti ozbiljna prepreka prilikom prihvaćanja reformi, počevši od mirovinske. Ali Jankoviću matematička kombinatorika s DeSUS-om ne daje pozitivan rezultat pa makar i zagrizao tu kiselu jabuku. Lijeva koalicija PS, DS i DeSUS donosi 44 mjesta u parlamentu od 90, pa je većina od 46 sigurnih glasova nedostižna. Zato Janković mora tražiti partnera i na drugoj strani političkog spektra. Očekivano je ulazak u koaliciju odbila kršćansko-demokratska Nova Slovenija (Nsi), a ni Ljudska (narodnjačka) stranka (SLS) koja ima podršku prije svega u ruralnom dijelu Slovenije, ne pokazuje pretjeranu želju da surađuje u vlasti.

KLJUČ ZA SASTAVLJANJE nove vlade u rukama ima još jedna pridošlica u slovensku politiku: 'Trenirka' je postala središnja tema slovenskih postizbornih događanjaLista Gregora Viranta koja će u parlamentu imati osam mjesta. Virant, inače jedan od najpopularnijih ministara u nekadašnjoj Janšinoj vladi, u stranku osnovanu samo nekoliko tjedana prije izbora privukao je nekoliko uglednih liberalnih ekonomista. Virant je netom nakon izbora govorio da su od koalicije još daleko, no prošlog je tjedna pojašnjavao da je mogućnost za ulazak u koaliciju 50 posto, tako da je danas jasno da su ipak skloni podjeli vlasti s Jankovićem. Ponovo smo svjedoci zanimljive situacije: Virant, koji sebe proglašava jedinim iskrenim borcem protiv korupcije, izgubio je velik dio naklonosti birača kada se ustanovilo da je nakon isteka ministarskog mandata primao naknadu za nezaposlene, a uz to je zarađivao i desetke tisuća eura na predavanjima i konzultacijama. Upravo bi on trebao ući u koaliciju s Jankovićem, kojeg optužuje za mutne porodične poslove s nekretninama koje mu je, tvrdi Virant, omogućio položaj gradonačelnika i nekadašnja uloga prvog čovjeka Mercatora. Posve je drugačija priča s Janšinim SDS-om. Najjača opozicijska stranka kojoj su svi predviđali izborni trijumf i koja je do samog kraja imala najprofesionalnije vođenu predizbornu kampanju, nakon izborna debakla uplela se u posve nepotrebna obračunavanja. Prava farsa bio je neuspio pokušaj organiziranja susreta s najvjerojatnijim mandatarom Zoranom Jankovićem. Janša ni mrtav nije htio k Jankoviću u gradsku vijećnicu. Jankoviću ni na kraj pameti nije bilo da ide na razgovore u parlament, pa je predložio neformalno mjesto - kafić. Janša je odvratio da je politika preozbiljna stvar da bi se oni sastajali po kafićima (iako novija povijest pamti brojne Janšine sastanke na takvim mjestima), a Janković je onda radije otišao voziti novi gradski autobus na plin. Ali to je bio tek početak. Prije desetak dana na internetskoj stranici SDS-a pojavio se komentar koji je zasluge za izbornu pobjedu Pozitivne Slovenije pripisao glasovima “novih državljana” koji su došli na izborna mjesta u trenirkama, govorili stranim naglaskom, a na rukama su imali napisan broj koji su morali zaokružiti na glasačkim listićima.

Iz Jankovićeva štaba su im navodno prijetili i strašili ih da će im Janša u slučaju pobjede oduzeti državljanstvo i protjerati ih iz Slovenije. Nakon burnih reakcija javnosti i optužbi da je riječ o govoru mržnje, SDS se od sadržaja ogradio, ali komentar “zbog slobode govora” nisu povukli s internetske stranice. Kao autor potpisao se izvjesni Tomaž Majer, ali budući da novinari nikako nisu mogli naći pravog Majera (u Sloveniji ih ima pet i nijedan nije priznao autorstvo), sve je izvjesnije da je tekst nastao u kancelariji SDS-a ili čak na računalu Janeza Janše. Među ostalim i zbog toga jer je Janša u jednoj televizijskoj predizbornoj debati slično razmišljao prije pojavljivanja spornog teksta.

TAKO JE TRENIRKA postala centralna tema slovenskog postizbornog događanja. Danima nije silazila s naslovnica časopisa, elektroničkih medija, Twittera, Facebooka, članak su analizirali sociolozi i pravnici, a u centru Ljubljane održan je prvi protestni skup trenirki. Policija je posjetila sjedište stranke SDS. Zoran Janković je u članku našao i elemente “rasističkog” i “fašističkog” govora. U Janšinoj stranci nisu mu ostali dužni. Tako se, za mnoge u Sloveniji idealna, “velika koalicija” PS-SDS u trenutku raspala. U tom verbalnom ratu SDS je ponovo skočio za vrat svom otpadniku Gregoru Virantu te ga direktno ili indirektno nazvao izdajnikom i na taj način odrekao hipotetske koalicije desnog centra Virant-Janša. Kako Janša ima još nekoliko otvorenih fronti, a jedna od njih je i spor s predsjednikom republike Danilom Türkom, čini se da si politički zatvorenik bivšeg režima, heroj rata za nezavisnost Slovenije i premijer (2004- 2008.) sve više zatvara put u političku sredinu i mogućnost za, sada već prijeko potrebnu, pobjedu na izborima. Povrh svega, nekada apsolutni vladar SDS-a mogao bi svojim ponekad teško razumljivim ponašanjem, kao što je, recimo, nedolazak na posljednju predizbornu TV debatu, kao i retorikom, sam sebi stvoriti protivnike čak i unutar stranke. Kada će i koliku koaliciju Janković složiti, pitanje je za milijun eura. Drugi milijun bi zaradio onaj tko pogodi kako će mu to uspjeti. Predsjednik Turk optimistično najavljuje vladu oko Sveta tri kralja. Možda on zna nešto više, ali ipak ne treba zaboraviti da su se u Sloveniji vlade stvarale dugo, i duže od dva mjeseca. Ovoga puta neće biti ništa lakše. Sve stranke su ušle u izbore kako bi osvojile vlast i vladale, a sada su svi kao rogovi u vreći pa nitko neće u vladu, odnosno nitko ni s kim nije kompatibilan, a oni koji se simpatiziraju - nemaju dovoljnu većinu.

NAPISAO: Tomi Gračanin, Dnevnik, Ljubljana