Zoran FerićRezime događaja u proteklome tjednu mogao bi glasiti otprilike ovako: u Hrvatskoj , a voda poskupljuje. I to je u direktnoj vezi. Udarna vijest bila je državna intervencija u kamatne stope i Zakon o kamatama koji je upućen u saborsku proceduru a odnosi se na visinu kamata za minuse na tekućim računima. Zakonski će se regulirati i visina ugovorene kamate za ostale kredite. Banke će se sada, bilo im to drago ili ne, moći reklamirati manjim kamatama i većom pristupačnoću za svoje kredite. S druge strane, i Viagra će se uskoro moći reklamirati otrcanim ali djelotvornim domoljubnim sloganom “kupujmo hrvatsko”, ili “hrvatsko znanje u hrvatskome kurcu”. Pliva se sprema za proizvodnju hrvatske varijante Viagre s obećavajućim imenom Dynamico. I jedno i drugo je dobra vijest iako iza tih događaja ne stoji težnja za općim dobrom nego ekonomska računica i politička demagogija. Kamate i kamatne stope su došle na zao glas, a po nepopularnosti u hrvatskoj javnosti kamatari bi mogli podijeliti prvo mjesto s pedofilima i velikim dilerima droge. Već neko vrijeme kruže tragične priče o velikim zaduženjima, propasti cijelih obitelji, gubitku cjelokupne imovine, deložacijama i samoubojstvima. Nakon kreditnog buma koji se pojavio s prvim pritjecanjem svježega kapitala u Hrvatsku i nakon što su stranci pokupovali velike hrvatske banke, sada se pojavljuje i kreditni bauk, a institucija jamca nepopularna je koliko i ugovor s đavlom. Jamac se ne izlaže samo opasnosti da izgubi svoju imovinu, nego i prijatelje i rođake, te da se kapital tako strašno umiješa u međuljudske odnose da bi to postalo odurno i samome Shakespeareovu Shylocku, zelenašu nad zelenašima, koji dugove naplaćuje svježim ljudskim mesom. Veliko kreditno zaduživanje i permanentni minusi na tekućim računima s godišnjom kamatom od 18 posto pokazuju da kod nas uopće nije postojala svijest o vrijednosti kapitala i njegovim zamkama. Sve više ljudi svakoga dana postaje svjesno da kapital ima neumoljive zakone i da matematika u povijesti nikada nije bila na strani malog čovjeka. I kako da se običnom čovjeku uza svu tu zaduženost onda još i diže. Poznato je iz ekonomije da i dionice padaju kad je firma prezadužena. To znam iz vlastita iskustva.

U nekoj sam vrsti dužničkog ropstva i, što je najgore, kad sam sa ženom u krevetu i kad vodimo ljubav, jebem svoga jamca Viagra je pojeftinila, ali je poskupjela voda. Zagrepčani će se više jebati, a manje prati. No i to ima svojih čari Lani u ljeto morao sam dići kredit za stambenu adaptaciju. Budući da supruga i ja dotad uopće o kreditima nismo razmišljali, bacili smo se mahnito na sakupljanje informacija, uspoređivanje kamatnih stopa raznih banaka, mjerkali koja banka više naplaćuje obradu kredita, a koja je fleksibilnija s jamcima. I uvijek, ma koliko računali, ispadalo nam je slično. Jer jedan ili pola posto niže kamate neke banke nadoknađuju izmišljanjem kojekakvih troškova ili većom cijenom obrade kredita tako da je financijski zapravo sve gotovo isto. Presudila je priča s jamcima. Ne želeći opterećivati rodbinu i prijatelje, uzeo sam kredit s jednim jedinim jamcem. To je moja žena. Kad je novac sjeo na moj račun, osjetili smo gotovo seksualno zadovoljstvo, kao vjerojatno i većina ljudi kad im na računu osvane veća lova. Otišli smo na večeru, pojeli bakalar i iskapili butelju plavca. Ali već za mjesec dana primio sam samo pola plaće, koja ionako nije velika. Polako mi je dopiralo do svijesti da ću godinama primati samo pola plaće, da sam u nekoj vrsti dužničkog ropstva i, što je najgore, kad sam sa ženom u krevetu i kad vodimo ljubav, da jebem svoga jamca. Napetost je rasla i, moram to reći, bila je obrnuto proporcionalna napetosti onoga što u krevetu mora biti napeto da bi ljubavni čin uopće bio moguć. Javila mi se neka vrsta dužničke preopterećenosti i kamatne impotencije. Moja žena time, dakako, nije bila zadovoljna. A stvari su se pogoršavale. I kad mi autogeni trening, meditacije i reiki nisu pomogli, posegnuli smo za sredstvom koje, nažalost, nije bila Viagra. Nažalost, jer bi vjerojatno sve ispalo kudikamo bolje da sam uzeo malu plavu tableticu. Uplašen novinskim napisima o smrtonosnosti Viagre i infarktima, odlučio sam se na prirodnije sredstvo. Strahujući od kemije, pouzdao sam se u čistu mehaniku i kupio plastični prsten koji se natakne na ud u erekciji, pritegne plastičnim remenčićem koji ima zupce tako da ne može otpustiti pa zadržava krv tamo gdje ona mora biti za vrijeme spolnog čina. Svidjela mi se prostodušna jednostavnost tog sredstva. Jednog sunčanog nedjeljnog jutra, kad mi se učinilo da mi kreditna zaduženost i minus na tekućem računu ne mogu ništa, odlučio sam iskušati prsten. U početku je sve bilo dobro. Početna erekcija je postignuta, navukao sam prsten, zategnuo ga i stvar je stajala. Kao da nema ni minusa ni kamata, a bome niti računa za plin, struju ili vodu. I moja supruga ponadala se da je sve u redu i da će joj ovo, osim vjenčanog, biti jedan od dražih prstenova. Međutim, vrlo brzo osjetio sam strašne bolove. Očito sam prejako stegnuo remenčić, a stvar je dobila jezivu ljubičastu boju. Nešto poput smrznutog ili prepečenog mrtvaca. Panično sam, prtljajući, pokušavao otpustiti remenčić prstena, ali plastični zupci su se zaglavili. Prtljao sam i prtljao, ali bol se pojačavala. Supruga me užasnuto promatrala. Jurnuo sam u kuhinju i dohvatio škare da prerežem plastični prsten. Za mnom je dotrčala žena i kad me vidjela kako škarama krećem prema svom najdražem prijatelju, vrisnula je: “Neeeee!”

Valjda je pomislila da sam poludio od boli i da ću si ga odrezati. Ali prsten se toliko utisnuo u meso da ga nisam mogao zahvatiti vrhom škara kako bih ga prerezao. Morao sam ga prvo odignuti vatiranim štapićem za čišćenje uha, a onda zahvatiti vrhom škara. Čitava operacija trajala je više od deset minuta i gotovo sam urlao od bolova. Evo što čovjeku može učiniti kreditna prezaduženost, a ova priča nije ni izmišljena ni pretjerana. Brutalni realizam. Stvar se ipak dobro završila, iako smo umalo pozvali hitnu pomoć. Mogu zamisliti što bi se dogodilo da smo onakvi dospjeli na hitnu. Provalio bi to neki novinar crne kronike pa osvanula vijest: “Potpredsjednik Društva pisaca Hrvatske umalo si odrezao penis zbog kamata”. Ovako je mnogo bolje, jer više volim da o svom pimpeku pišem ja nego novinari crne kronike.

Iako je nezgoda s plastičnim prstenom imala sretan kraj, kredit još uvijek imam. Malo sam se opustio, ali još me s vremena na vrijeme uhvati kamatna impotencija. Na prstenje više ne pomišljam, a Viagra mi je preskupa. Zato sam s radošću pročitao vijest da će Pliva proizvoditi svoj Dynamico i da će biti znatno jeftiniji od Viagre. No problemima u ovoj zemlji nikad kraja. Viagra je pojeftinila, ali je prošlog tjedna u Zagrebu poskupjela voda. I to 90 posto za industriju i 42 posto za kućanstva. U mjesecima koji dolaze Zagrepčani će se, očito, više jebati a manje prati. No i to ima svojih čari.