Zoran FerićPetak, 20. kolovoza 2004., ostat će zapamćen po olimpijskom srebru Duje Draganje u slobodnom stilu na pedeset metara, olimpijskoj bronci iz tenisa za parove, osvojenoj u sjajnom maratonskom meču protiv Indijaca, te stupanju na snagu Zakona o sigurnosti prometa na cestama, najblesavijeg prometnog zakona u povijesti Hrvatske. Olimpijsko srebro i bronca ubrzo će se, međutim, zaboraviti, a spomenuti zakon kinjit će hrvatske građane još godinama. Naravno, ako ne uspije inicijativa HSS-a za njegovu izmjenu, koja je upućena u saborsku proceduru, s prilično jakim argumentima kao što su razvoj turizma i poljoprivrede. Pri tome je najspornija zakonska odredba ona o 0,00 promila alkohola u krvi, što izravno ugrožava Hrvatsku kao turističku zemlju i onu koja se želi afirmirati na vinskoj karti Europe kao važan čimbenik. Na strani HSS-ove inicijative je, zdrava ekonomska logika, a na strani HDZ-ova upornog inzistiranja na nula promila stoji, izgleda, osobni kapric premijera i povijesna borba hrvatskog naroda protiv tuđina. Spomenutim je zakonom hrvatska Vlada, izgleda, pronašla efikasan način da se vrlo uspješno bori protiv nove mađarizacije i germanizacije mile domovine. I zapravo, uopće nije slučajno što je inicijativa za ovaj zakon potekla iz ministarstva Jadranke Kosor. Slutim da je to nekako povezano s njenim imenom. Poštovana ministrica sigurno ne trpi toliko Mađara, Nijemaca, Talijana i Austrijanaca na obali mora po kojemu je dobila ime. Sve su nam to, naime, vjekovni neprijatelji, a sada sve opasnije opsjedaju našu obalu. Pogotovo je to neugodno kad naš čovjek vidi da tuđin pije vino koje stoji 150 kuna po butelji, a on s toliko mora financirati obroke za četveročlanu obitelj tokom čitavoga tjedna. U vladajućoj stranci, koja još uvijek nosi snažan nacionalni predznak, dalekovidno su uvidjeli da se protiv takve mađarizacije treba boriti svim zakonskim sredstvima. A jedno od najvažnijih je, dakako, novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama. Hrvatska ima dugu tradiciju sukobljavanja s mađarskim, austrijskim i talijanskim interesima na Jadranu. To je odmah shvatila Jadranka Kosor kojoj Jadran leži na srcu još odmalena, valjda otkako je prvi put čula svoje ime. Boljelo ju je valjda već onda što je Rijeka bila mađarska luka, što je Dandolo uzeo Zadar još u srednjem vijeku, a potomci istog tog Dandola sada na našoj obali naručuju dobru ribu i skupa vina, loču i brmbolje na svom pijevnom jeziku direktno ugrožavajući hrvatski jezik za koji smo se tako mukotrpno još u Ilirizmu izborili. Opet nas koloniziraju, mađariziraju, germaniziraju, hrvatska populacija sve je familijarnija s njihovim jezicima, a pri tome sve manje zna gramatiku jezika roda svoga. Vidi se to u školama svakodnevno. Ali, ne samo da tuđinci jedu ribu i piju naše vino za 150 kuna, spomenuti Mađari počeli su kupovati i dijelove naše obale, pune su nam uvale i apartmanska naselja mađarskih vlasnika nekretnina i uskoro će biti nužno postaviti i dvojezične mađarsko-hrvatske natpise, da se zna kako se koji primorski grad zove i na tom jeziku. I zato je valjda, u najvećoj tajnosti, u hrvatskoj Vladi pala odluka da se otjeraju jednim apsurdnim zakonom. Kao prvo, Mađari vole vino. Proizvode ga, izvoze a i loču. Vino im je sastavni dio života. S druge strane, daj Talijanu ribu i zabrani mu vino, zamrzit će i ljude i obalu trajnije i od abesinijske pustinje. Tuđinima iz Bavarske i Austrije zabraniti pivo na godišnjem odmoru znači riješiti ih se trajno i definitivno. Hrvatski je novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama efikasniji u tjeranju turista i od skupoće, cvjetanja mora, a bome i od terorističkih bombi. Jer turisti misle hedonistički. Bolje Turska i Španjolska s bombama, bolje i Italija s jasnim terorističkim prijetnjama, nego egzotična zemljica s nula promila. Od bombi gine manjina i to je sudbina, a alkohol pije većina i to je odluka. U Vladi valjda misle da s okupatorima ne treba labavo. Prvo im valja naplatiti jedno malo pivo dvadeset kuna, a kad okupator podrigne, malo probavi i kad mu uđe u krvotok, onda mu valja odrapiti još 1500 kuna, koliko je platio jedan mladić, prva žrtva primjene novoga zakona s drastičnim kaznama. Pivo mu je u trbuhu za nekoliko sati, znači, poskupjelo 7500 posto, što se nije događalo ni s jednim proizvodom na svijetu, čak ni za vrijeme velike krize u Njemačkoj, dvadesetih godina. Kako li će samo taj plakati kad bude pišao tekućinu skuplju i od zasićene kokainske otopine.

Bolje Turska i Španjolska s bombama, bolje Italija s terorističkim prijetnjama, nego i najegzotičnija zemljica s nula promila Pivo je kažnjenom mladiću u trbuhu za nekoliko sati poskupjelo 7500 posto, što se nikad nije dogodilo ni s jednim proizvodom na svijetu Osim što će nas osloboditi od tuđina, ovaj će zakon povoljno utjecati i na razvoj hrvatskog zatvorskog sustava. Budući da su novčane kazne vrlo visoke, očekuje se velik pritisak na zatvore jer su ljudi skloniji tome da državi daju dio svoga života na njen trošak, nego dio vlastita novca na svoj trošak. Živimo, dakle, u zemlju u kojoj se na televiziji otvoreno slave osuđeni ratni zločinci, u kojoj Vrhovni sud Hrvatske odbacuje jednu sudsku operetu s domoljubnim sadržajem u slučaju Lora, u kojoj ljudi koji su ubili Akelsandru Zec i bacili je u smeće slobodno šeću ulicama, a zbog dvije griotte ili salate s alkoholnim octom velik broj građana morat će tražiti vezu da uspije doći u zatvor. Jer ni zatvor više neće biti što je bio. Ministrica Vesna Škare – Ožbolt najavila je promjenu Zakona o prekršajima i kani onemogućiti poštene hrvatske građane da služe svoje zaslužene zatvorske kazne umjesto da plaćaju novac koji nemaju. Ako su nam već zločinci na slobodi, dopustima bar poštenima da uđu u zatvore.