Ivan StarčevićDNEVNIK
Srijeda, HRT 1, 19.30
Kaktus
Iz današnjeg «Jutarnjeg» naveliko se prepisuje da je g. Antun Vrdoljak rekao nešto protiv g. Stipe Mesića, što je stvarno velika novost, pa se Dnevnik razbubnjao kao nikad. Sve su nam pročitali i to odmah u prvim minutama dok svi još paze, ali nisu čitali iz Zagreba nego iz glavnog grada Grčke. Umjesto da ostane u Zagrebu i komotno si čita današnje novine, sportskopolitički dvojnik Željka Vele skrio ih je pod majicu i grčku granicu prešao pod kodnim imenom Mislav Bago. Naučio je prve dvije stranice napamet za slučaj da bude uhvaćen i prisiljen progutati važnu poruku. Ovaj rijedak novinarski pothvat načitanog Bage ističemo kao dobrodošao napredak u staroj navadi prepisivanja dnevnih novina, jer ovaj put je to učinjeno sa stilom. Da bi mali, novinama prežderani Bago, mogao nama iz Atene javljati što je nova u današnjim zagrebačkim novinama, u toj istoj Ateni je naša HRT sagradila svoj studio i dovukla hrpu opreme i ljudi i ne samo ljudi nego i sportskih krmentatora, koji su u tom novom studiju bili jednako dosadne novinarske propalice kao što su to na svojim starim sportskim mjestima u Zagrebu. Još nepoznata financijska bilansa ovog humanog preseljenja nije uopće važna, važna je grandeca (slava, raskoš) kojom je sve učinjeno. Samo najveće televizije imaju na Olimpijskim igrama svoj studio i svoje ljude u njemu, ali s jednom malom razlikom: ti ljudi su novinari, oni nisu Milorad, Juraj, Božidar itd. itd.

Dok veliki zlatni rukometaš Mirza Džomba u izjavi godine («Mamaaa! Vidi! Vidi šta si rodila!») apsolutno zna što govori, gg. Dušanović i Ozmec misle to isto za sebe, ali u smislu kurioziteta MERIDIJAN 16
Srijeda, HRT 1, 22.37
vijenac
Prvi put u našem 14-godišnjem životu, jer sve je počelo 1990. godine, čujemo nešto suvislo o zagrebačkim taksistima kojima stalno nedostaje i posla i novaca. Oni predlažu novo poskupljenje svojih usluga, a tko je tome kriv? Odgovor zna g. Zeljko iz udruge «Iuris protecta». On kaže da je krivo zagrebačko gradsko poglavarstvo, ono bi moralo izdati drugu i treću koncesiju drugom i trećem taksistu, jer nemoguće je da jedan jedini zagrebački taksist monopolist određuje sam svoje cijene, toga nema nigdje u svijetu.
Debelo zakašnjelom informacijom o monopolističkom teroru zagrebačkih taksista napokon je nagrađen trud pažljivih gledatelja koji se iz večeri u večer dosađuju gledajući «Meridijan 16» i njegovu voditeljicu i voditelje, koji čitaju stare vijesti glumeći svježinu, tj. drže se kao da Dnevnik u 19,30 h ne postoji. Istina je da bi u Zagrebu trebalo biti nekoliko taksi udruženja, a ne samo jedno, pa da vidiš jeftinoće, ali dosad nismo imali novinara koji bi nam to rekao. Moramo prešutjeti njegove ime, da ga zaštitimo, adresa u uredništvu.

BRŽE VIŠE JAČE
Srijeda, HRT 2, 22.15
kaktus
Sat poslije večerašnjeg «Meridijana 16» u kojem smo vidjeli reportažu s dočeka Duje Draganje u Rijeci, na istoj nam TV, ali na njenom Drugom programu, tobožnji novinar Vela čita u svojoj emisiji «Sporije niže gluplje», kao posljednju i ekskluzivnu vijest, pogodite što? Osvajač srebrne olimpijske medalje Duje Draganja svečano dočekan Rijeci. Ova fina koordinacija, obojena iluzijom moći koju o sebi gaji Sportski program HRT-a, ponovila se još nekoliko puta tijekom Olimpijskih igara. Svemoćni Vela, bez kojega se na HRT-u ne može dogoditi apsolutno ništa, obavijestio je slijepo gledateljstvo da on i njegovi atenski bogovi nemaju «te snimke dočeka, ali nastojat ćemo ih se domoći i svakako pokazati».

KRATKI SUSRETI
Srijeda, HRT 1, 21.58
Četiri kaktusa
Na Lepog Radu Vukovarskog i njegovu kazališnu čergu na Mesićevim Brijunima, ovog ljeta šalju samo novinarke, što u ovim našim patrijarhalnim prilikama znači velik pad u odnosu na prošlu godinu, kad je osloboditelja srpskog Vukovara i njegove komične kazališne napore veličala naša prva politička miješana i prva čista muška novinarska bojna. Naš ugledni trećerazredni holivudski glumac doživio je, eto, da totalno nekompetentna Vesna Mimica, djevojčica koja pleše i objavljuje plesne recenzije u «Dobro jutro, Hrvatska», debitira kao kazališni kritičar baš na njegovoj premijeri nečega što je, saznajemo od Mimičice, trajalo četiri sata. Do sad su se početnicima uvijek davali fizički lakši zadaci, ali umalo zaboravismo: plesačica je to.

SVEČANO ZATVARANJE OLIMPIJSKIH IGARA
Nedjelja, HRT 2, 20.15
Kaktus
Pijani od sreće zboj sjajno obavljenog posla komentirali su Milorad Dušanović i Juraj Ozmec, zvani Mićo i Jura. Izbezumljen nečim, Milorad je na kraju prijenosa potonuo u neku neobjašnjivu sjetu i da se spasi, počeo se glasati vrlo sentenciozno, rečenicama koje su počinjale s «tako je to u životu». Misleći da je već star i mudar, podržan drugarskim humorom šušljetavog kolege Ozmeca, reče nam on prvi put, dok mu se olimpijski plamen gasio pred očima: «Tako je to u životu, uživali smo ovdje, a sada se polako okrećemo prema Pekingu». Odmah iza toga: «I tako je to uvijek u životu, nama ostaju samo lijepe uspomene». I odmah potom: «U životu sve tako brzo prođe, kad se čovjek okrene iza sebe». – Ti si postao deda, prisnažio je Ozmec. – I to treći put! Nisam još ni vidio svoju unučicu – na to će tripl, čudeći se sam svojoj veličanstvenoj izdržljivosti. Prizor je tipičan, jedan od mnogih, ali nije uopće važno što ova dvojica valjaju, mada je prepričavanje bedastoća sportskih krmentatora već postalo općenarodna zabava. Gradnjom tv studija u Ateni i dovlačenjem hrpe besposličara od kojih gledatelji nisu imali nikakve posebne koristi, ponovo je, samo na drugom mjestu, dokazano da su Dušanovići, Sušeci i slična bratija najgori novinari HRT-a. Kao da su u Zagrebu, i u Ateni su radili svoje slaboumne prijenose i mrtvački dosadne razgovore u studiju, a ničim posebnim nisu popratili ni jedan uspjeh hrvatskih sportaša, što je posebno sramotno bilo večeras, posljednjeg dana Olimpijskih igara, kada je sve palo na leđa djeda Milorada i njegovo troje unučadi.
Zanimljivo je da veliki zlatni rukometaš Mirza Džomba u izjavi godine («Mamaaa! Vidi! Vidi šta si rodila!») apsolutno zna što govori, dok gg. Dušanović i Ozmec misle to isto za sebe, ali u smislu kurioziteta

VIJESTI
Nedjelja, HRT 1, 22.35
vijenac
I u Dnevniku i sad usred noći čujemo istu epohalnu misao. «Zamislite da HDZ dobije predsjednika, većinu županija i većinu gradonačelnika, to bi bio nazadak hrvatske demokracije», nije to rekao neki veliki europski ljevičar, neka savjest svojeg vremena, nego otimač izgubljenog kovčega Stipice Radića, tj. predsjednik po svim šavovima raspuknutog HSS-a g. Zlatko Tomčić. Rečeni seljačić Tomčić, dok mu stranka cavti (cvate), dobro i zdravo misli. Ako sva dobro plaćena mjesta dobije ejč-di-zi, ništa ne će ostati za njega, pa bi manjak u njegovu šlajboku bio udarac demokraciji. Jednostavnije formulirana, njegova misao glasi: ako ja ne budem izabran, bit će to živi užas. Površniji novinski kroničari tv zbivanja požurili bi čestitati HRT-u na objavljivanju ove cvebice, a poltroni među njima, koji su uvijek prepuni savjeta za poboljšanje tv programa, predložili bi uvrštenje ovog datuma i događaja u «TV kalendar». Spustimo li loptu na zemlju (i napucamo li prvog igrača do sebe ravno u testise zvane jaja), bit će nam jasno da nikakvog posebnog razloga za čestitanje tu nema. Kretenska sebičnost poput ove Tomčićeve, izražena u tako ogoljelom obliku, toliko je rijetka da nije mogla izbjeći pažnji urednika čak dviju emisija HRT-a. Ipak, moglo se i to dogoditi, pa stoga budimo fer i pozdravimo urednike kao što sportski krmentatori pozdravljaju pobjednike: sve čestitke!