IlustracijaNakon uvođenja brutalnog paketa mjera štednje kojim su srezane 3,3 milijarde eura od plaća, mirovina i povlastica, a koji je odobrio grčki parlament, Yanis Varoufakis, profesor ekonomske teorije na Sveučilištu u Ateni, dao je intervju za The Occupied Times of London u kojem nudi jedinstven uvid u mračne dane koji leže pred nama...

OCCUPIED TIMES: Kažete da je Atena u "dubokoj depresiji" - kakav je osjećaj živjeti tamo?

YANIS VAROUFAKIS: Ljudi su u stanju o malo čemu govoriti osim o krizi. Srećete ljude koje niste vidjeli desetljećima i umjesto da pitate jedni druge kako život, započnete diskusiju o "katastrofi". Po gradu se gase svjetla jer je mnogim obiteljima prekinuta opskrba strujom. Svaka druga trgovina sada je zatvorena, čak i u otmjenim dijelovima Atene. Poslovi koji se još drže spremaju se staviti ključ u bravu. Svatko svakome duguje novac, a nitko ne može platiti. Poslovi su fatamorgana, a nezaposlenost među mladima doseže 45% u cijelom stanovništvu.

Nije li točno da računi za struju u Grčkoj upravo rastu i nije li uveden neki novi porez na struju...?

Oboje. Sama cijena struje upravo se podigla za 12%, a povrh toga vlada uvodi nove paušalne poreze koji će se plaćati putem računa za struju. Da nije toliko tragično, bilo bi urnebesno smiješno.

Ljudi govore o "grčkoj slabosti". Što ona točno jest?

Podsjećam vas da je Grčka do 2008. godine stajala prilično dobro. Ekonomija je rasla brže od europskog prosjeka, ulaganja su bila u porastu i na javnom i na privatnom polju. Pa zašto je Grčka 2009./10. implodirala? Razlog je i jednostavan i složen. Jednostavna je verzija da je grčka industrija posustala krajem 1970-ih, nakon spojenih šokova naftnih kriza (koje su povećale cijene energije) i ukidanja carinske zaštite kako bi se podupro ulazak Grčke u EEZ - prethodnicu EU. U tom trenutku gubici privatnog sektora preneseni su u državni sektor, napuhujući javni dug (osobito jer je država iskorištena kako bi zaposlila radnike i zaposlenike koje je odbacivala industrija). Dodajte tome kombinaciju kronične doze izbjegavanja poreza (koje je započelo s bogatima i zatim se proširilo nadolje na "niže" klase) i imate začetke naprezanja javnog budžeta. Grčka je prije eura uspijevala izbjeći krizu putem čestih devalvacija. Ali jednom kada smo ušli u eurozonu, devalvacije kao apsorbent šoka su nestale. To je bilo vrijeme kada su rijeke jeftinog otrovnog novca (koji su uglavnom proizvodili Wall Street, poslovni centar Londona i velike sjevernoeuropske banke) preplavljivale zemlje poput Irske, Španjolske itd. To je svima davalo lažan osjećaj sigurnosti i napretka, ali je u stvari stvaralo procvat utemeljen na potrošnji. I tako, kada nas je pogodio slom 2008. godine, bilo je samo pitanje vremena dok kapital koji je uletio ponovo ne izleti, ne ostavljajući za sobom ništa osim uništenja. A s obzirom na nemogućnost pada grčke valute kako bi se apsorbirao šok, rezultat je da je nešto drugo moralo popustiti - grčka socijalna ekonomija.

A agencije za kreditni rejting, kako se one uklapaju u sve to...?

Te su ekipe u dobrim vremenima izvodile svoje zločinačko čudo, osobito na Wall Streetu i u londonskom Cityju. One su odigrale ključnu ulogu u pomaganju bankama da tiskaju svoj privatni, otrovni novac (npr. CDO ili osigurane dužničke obveze) tako što su mu dodijelile oznaku AAA ili "bezrizičan". Nesveti savez između tih agencija i banaka stvorio je piramide koje su se srušile 2008., a rezultate do danas osjećamo po cijelom svijetu. Mislim da one danas i nisu osobito važne. Ako i jesu, to je krivnja političara - na primjer, kada središnja banka (poput ESB-a) ustvrdi da će kao osiguranje prihvatiti samo obveznice ili dokumente kojima su S&P ili Moody's dali određeni minimalni rejting, tko je kriv ako S&P i Moody's počnu zlorabiti svoju moć?

Čini se da tehnokrati preuzimaju vlast (u Italiji i Grčkoj) - mislite li da će oni bolje znati što treba činiti?

Ne, to nije stvar osobnosti. Riječ je o dubokoj strukturalnoj pogrešci u utrobi financijaliziranog kapitalizma u cjelini i, konkretno, neodrživoj arhitekturi eurozone. U nekim pogledima, određeni stupanj osobne stručnosti i nije loša stvar. Talijanski Mario Monti nesumnjivo je bolji od Berlusconija. Ne i naš "tehnokrat" Lucas Papademos čija je najveća prednost, po mojoj procjeni, njegova spremnost da već dugo, dugo vremena služi kao glasnik svog gospodara (a njegov je gospodar Europska središnja banka). Iako on u jednu ruku besprijekorno obavlja svoj posao s obzirom da mu je opis posla od prvog dana bio orkestriranje prihvaćanja tih zajmova od strane grčkog parlamenta. Jednom sluga, uvijek sluga!

Ima li se još što za dati? Ima li još kakve imovine koja se može oduzeti?

Važno je naglasiti da je najgori aspekt grčkih "otkupa" taj što njihova svrha nije oduzeti Grčkoj imovinu. Njihova svrha je sakriti zbiljsko, otužno stanje sjevernoeuropskih banaka. Iz tog se razloga od insolventne grčke države i njezina izmučenog građanstva traži da prihvate zajmove koje ne mogu otplatiti iz jednostavnog razloga: kako bi se oni proslijedili insolventnim bankama. Ali kako bi progurala te zajmove mimo njemačkog parlamenta, čiji članovi ne žele odobriti te zajmove, njemačka vlada mora dokazati svojim zastupnicima da Grčka "zaslužuje" zajmove jer pati, krvari i rasprodaje se. Stoga se Grčku lišava njezine imovine kako bi se umirili njemački parlamentarci i odobrili zajmove za bankrotirane banke.

Što imate protiv uključenja privatnog sektora (PSI) i "restrukturiranja" duga koje nam slijedi?

Prigovaram mu jer je to prijevara. U potpunosti sam za "šišanje" dugova. Ako se zajam pokaže nenaplativim, i vjerovnik i dužnik moraju preuzeti dio tereta. Dosad je breme i bol preuzimao samo grčki narod, dok EU i MMF gomilaju nove dugove na slaba grčka pleća kako bankari ne bi izgubili ni peni od novca i kamata koje im pripadaju. Razlog zašto je PSI prijevaran je što sili bankare da prime udarac, ali ih sili i da se pretvaraju da to čine dragovoljno. Zašto? Da bi se osiguralo da ugovori o CDS-u (koji su u stvari police osiguranja koje su neki fondovi za omeđivanje rizika i banke kupili od drugih banaka i istovrsnih fondova, a koje svojim vlasnicima isplaćuju novac u slučaju nedragovoljnog grčkog bankrota) ne "podbace" - jer ako se to desi, i bankari koji su izdali CDS-ove postat će insolventni (jer nemaju novac kojim bi isplatili vlasnike ugovora o osiguranju). I tako se od Grčke sada traži da pregovara s bankarima o tome koji će oni udarac primiti "dragovoljno". To je kao tražiti od miša da pregovara s mačkom oko toga koji će dio miša mačka pojesti. A sve to kao preduvjet da bi EU i MMF dodijelili dodatne zajmove Grčkoj, koje će Grčka iskoristiti da bi platila bankarima, što će dovesti do nove štednje koja će Grčku dodatno onesposobiti - dok joj je istodobno zabranjeno da makar i djelić tog novca iskoristi da bi stimulirala ekonomiju ili financirala bolnice.

Javljaju se glasine da se izvjesne mjenjačnice novca pripremaju za povratak drahme - mislite li da će doći do toga? Što će se dogoditi povuče li se Grčka iz eurozone?

Bilo bi kriminalno neodgovorno kada naše vlade ne bi stvarale planove za slučaj takvog događaja. No, mislim da bi kolaps eura bio grozan za sve nas; i za one unutar i za one izvan eurozone. Nadalje, ljudska cijena napuštanja eura na mjestu poput Grčke, dok bi euro ostao zakonito sredstvo plaćanja, bila bi strašna.

Hoće li ljudi biti prisiljeni napustiti velike gradove (Atenu, Rim, Lisabon itd.) i vratiti se u ruralna područja?

Veliki broj ljudi uistinu napušta Atenu i odlazi na selo u nadi da će ostvariti jednostavniji i održiviji život. Ali to nije rješenje. Živimo u urbaniziranim, kozmopolitskim društvima u kojima je grad stožer naše civilizacije. Pred nama je zadatak da ih osposobimo za funkcioniranje, a ne da ih napustimo.

Zašto je "dug" toliko moćan?

Jer zajmodavci imaju moć monopola nad političkim sustavom. Živimo, osobito nakon sloma 2008., u sustavu koji nazivam bankrotokracijom - vladavina bankrotiranih banaka. Što je veća crna rupa u njihovoj sredini, to je veća njihova sposobnost za mobilizaciju države u svrhu izvlačenja dobiti iz ostatka socijalne ekonomije.

Mislite li da će ljudi ikada povratiti kontrolu nad svojim bankovnim sustavom?

Ne dok se i srednja klasa ne pobuni, a politički sustav ne shvati da mora popustiti pred masama ili odstraniti sam sebe.

Što mislite o pokretu Occupy?

On je jedini tračak nade u osobito mračnoj noći.

Prevela: Diana Robaš