Objavljeno u Nacionalu br. 466, 2004-10-19

Autor: Ilko Čulić

GLAZBA

Iz 50-minutnog albuma vidi se da je Fatboy Slim odlučio ponovno osvojiti Ameriku

Prosjek cijelog albuma definitivno je niži od bestselera Fatboy Slima "You've Come a Long Way, Baby", makar se takva ocjena uvijek može relativizirati

Ilko ČulićIlko ČulićFatboy Slim – ‘Palokaville’ (Skint / Menart)

Masovna produkcija plesne elektronske glazbe u Britaniji je imala najveću ekspanziju onda kada su Prodigy i Chemical Brothers prodrli do vrha američke top-liste i dokazali sumnjičavim diskografima da se s njima može odlično zaraditi. Prava poplava novih imena na sceni mogla se najjednostavnije objasniti kao još jedna smjena generacija u pop kulturi, međutim provjera identiteta pojedinih aktera pokazala je da “electronica” nije samo generacijski fenomen, barem ne u onoj mjeri u kojoj su to bili punk ili rani rock’n’roll. Osim Stranglersa, punkeri iz 1977. pretežno su bili jako mladi jer uključivanje u pokret nije bilo uvjetovano prethodnim sviračkim usavršavanjem. No produkcija elektronske glazbe je itekako ovisila o poznavanju digitalne tehnologije jednako dostupne svim naraštajima pa su se na postadolescentsku scenu vrlo brzo prošvercali stariji muzičari. Techno prvaci Underworld imali su korijene u beznačajnom pop bandu iz 80-ih Freur, Steve Hillage, pokretač renomiranog trance projekta System 7, počeo je karijeru 70-ih kao gitarist progressive-rock sastava Gong, a big beat inovator Fatboy Slim bio je zapravo provjereni pop hitmaker Norman Cook koji je godinama osvajao top-liste s Housemartins, Beats International i Freak Power.
Tržišne cijene najrazvikanijih predstavnika brit elektronike do danas su uglavnom prepolovljene i neki su se poput Orbitala već odlučili za gašenje nerentabilnih pogona. Fatboy Slim nema sličnih problema, u što ćete se najprije uvjeriti ako na televiziji ulovite reportažu iz nekakvog drečavo-glamuroznog kluba u Las Vegasu gdje razigrani Norman, koji se jedva vidi ispod prevelikog kaubojskog šešira, miksa svoje hitove s “Highway To Hell”. Njegov četvrti album u koži Fatboy Slima “Palokaville” navodno je inspiriran nedavnom obiteljskom dramom u kojoj se Cook zamalo razveo od supruge, popularne britanske televizijske voditeljice Zoe Ball. No iz 50-ak minuta novog materijala prije bi se dalo zaključiti kako je Fatboy Slim odlučio još jedanput osvojiti Ameriku. Uvodni psihodelični soul “Don’t Let The Man Get You Down” zvuči kao nastavak starog hita “Praise You”, aktualni singl “Slash Dot Com” pripremljen je za nadmetanje s Prodigy, a onda počinje amerikanizacija u kojoj ovaj vješti kompilator ne zazire od utjecaja Kid Rocka, kao ni od riskantnog pothvata osuvremenjivanja evergreena Stevea Millera “The Joker”, osvježenog vokalom gurua avangardnog funka Bootsyja Collinsa. Drugi poznati gost Damon Albarn odradio je uzvratni posjet nakon pojavljivanja Fatboy Slima na posljednjem albumu Blura, ali nije se baš iskazao u pjesmi “Put It Back Together”. Konfuzna rekonstrukcija zapadnoafričkog klasika “Jin Go La Ba”, koji je u latin-rock verziji popularizirao Santana, bit će jako brzo zaboravljena, no “Palokaville” predstavlja i mnogo zanimljivije radove kao što su urnebesni breakbeat “Mi Bebe Masoquista” i laganica “North West Three” aranžirana u maniri Gorillaza. Prosjek cijelog albuma je definitivno niži od bestselera Fatboy Slima “You’ve Come a Long Way, Baby”, makar se takva ocjena uvijek može relativizirati citiranjem Normanova odgovora jednom pretjerano nasrtljivom novinaru: “Nikad nisam tvrdio da je ovo budućnost moderne muzike.”

Little Axe – ‘Champagne & Grits’ (Real World / Dallas)

Gitarist Skip McDonald započeo je karijeru session muzičara ranih 80-ih u pratnji newyorških hip hop pionira Grandmaster Flasha i Sugarhill Ganga, potom se pridružio kultnom londonskom dub-reggae producentu Adrianu Sherwoodu i sudjelovao u svim važnijim akcijama njegova studija “On-U Sound”, a onda je postavio temelje za vlastiti projekt Little Axe i razotkrio svoju staru ljubav prema korijenskom bluesu. U tri albuma objavljena preko “On-U Sounda” razradio je originalnu blues-dub fuziju, danas dovoljno zrelu za transfer na major label. Izvrsnu produkciju opet potpisuje Sherwood, a kao pojačanja u vokalnoj liniji pojavljuju se reggae pjevači Ghetto Priest i Junior Delgado, te Shara Nelson iz prve postave Massive Attacka.

Massive Attack – ‘Danny The Dog’ (Virgin / Dallas)

Između headlinerskih nastupa na velikim europskim ljetnim festivalima Massive Attack su u Bristolu finiširali rad na soundtracku za novi film Luca Bessona. CD player prepoznat će 21 indeks, ali u tom broju je i nekoliko neupadljivih minijatura pa se profil 50-minutnog soundtracka može odrediti prema petnaestak kompozicija raspoređenih u dvije stilske ladice. U prvoj su teme potpuno prilagođene Bessonovu filmu s jedva uočljivim potpisom Massive Attacka, a u drugoj su prevagnuli instrumentali koji će fanove odmah podsjetiti na prethodne albume, a najviše na “Mezzanine”.

Joss Stone – ‘Mind, Body & Soul’ (EMI / Dallas)

Lanjskim debi albumom sastavljenim pretežno od obrada drevnih soul standarda engleska tinejdžerica Joss Stone izazvala je pravu senzaciju na sceni opasno prezasićenoj američkim GMO-R&B proizvodima. Euforija je katapultirala nasljednika na sam vrh britanskog charta, što možda nije najsretnije rješenje jer je Josh tek počela uvježbavati ulogu neosoul kantautorice pod stručnim nadzorom iskusne kolegice Betty Wright. Rezultat je solidan album s nekoliko sigurnih favorita i mnogo razloga da se njezino ime stavi na popis najperspektivnijih mladih glazbenica.

Zvjezdice:
Fatboy Slim -3
Little Axe – 4
Massive Attack -3
Joss Stone – 3

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika