Vedrana RudanGdje živimo, ej?! Radio Marija digao se na zadnje noge. Želi ukinuti crtani film. Tko su Radio Marija? Zašto gledaju crtane filmove, ako ne vole crtane filmove? Ljuti su. Pišu pisma. Urlaju. A kad u Hrvatskoj nekoliko desetaka spodoba urla, Vijeće mora odgovoriti. Tko su Vijeće? Vijeće su spodobe plaćene da budu Vijeće. I plaćene da govore ono što govore. Zato Hrvati moraju bez pomoći sa strane odgovoriti na pitanje je li debeli… Je li lik… Je li c r t a n i lik koji se noći o ponoći vidi na Hrvatskoj televiziji Sveti Otac ili nije Sveti Otac? Jebote?! Je li c r t a n i lik Sveti Otac? Ja ne znam. To me baca u bedaru, bedara izaziva stres, stres izaziva rak, rak liječe Hebrangove horde, to me baca u ludilo, ludilo liječe Hebrangove horde, to me…

Sve vas uznemiruje! Smeta vam jebanje prije braka, ubija vas miješana ljubav, drkanje je klanje Hrvata, abortus je zločin Brzo recite svom sinu, ako ti u vojarni radi časnik ono što ti je u crkvi radio velečasni, pjevaj Lijepu našu, možda mu se spusti Jebote! Jebote, da te jebo! Meni onaj c r t a n i lik nije Sveti Otac! Bolesni su Marijini bojovnici koji u crti vide Svetog Oca i koji crtu žele poslati Svetom Ocu, neka Sveti Otac vidi da je on u stopedesetpostotnoj katoličkoj Hrvatskoj samo crta jedna. Gdje mi živimo, jebote?!

Zašto vam crte smetaju, oj, Marijini sinovi i kćeri! A kad neki lik koji nije crta zadigne crnu halju pa ga turne vašem djetetu, da li Svetom Ocu pošaljete film? Sveti Otac voli samo crtane filmove!! Šta je? Štaaa jeee?! I mene ćete ukinuti? Zato jer bih ja Svetom Ocu slala porniće? Jebite se, horde Marijine! Fakju! Kad ćete prestati spominjati Božje ime uzalud? Zašto želite uznemiriti Svetog Oca? Što ako ga Bog uzme? Danas je sve stres! Tko će biti kriv ako ostanemo bez Oca, ej, Marijine drkadžije?! Kao da je lako Ocu buljiti u crtić i sebe otkriti u crti tankoj, vama za ljubav, oj, majmuni! Bezbožnici! Sve vas uznemiruje! Smeta vam jebanje prije braka, ubija vas miješana ljubav, drkanje je klanje Hrvata, abortus je zločin… Ej, abortus vas je ujedinio?! I turban, i mitra, i ono bijelo što srpski popovi nose na glavi, sve će to biti jedna kapa kojom ćete prijetiti kurvama kad odluče ne roditi malog Muju, sitnog Hrvoja i Dragišu malenoga?! Jebote! Kako vama malo treba da biste se međusobno oblizali?! Stoljećima se Mujad, Hrvojad i Dragišad krvavo kolje uz vaš blagoslov i u ime Boga vašega. Samo kad se spomene abortus, odlože se kame i noževi i srpovi i polumjeseci… Svi su vaši bogovi jedan Bog kada ženama treba jebat mater. Okej, okej… To je stara priča. Ali da Hrvati više neće smjeti ni crtati?! Ej?!

Gdje živimo, ej?! Davno sam odlučila, čim sam čula da sam ostala u drugom stanju, odmah sam sebi rekla, ako bude dečkić, neće u crkvu! Homoseksualci su okej, okej je biti drugačiji, mislim, okej je kada su drugi drugačiji, neka budu drugačiji, ne bih mogla podnijeti da mi sin jedinac bude drugačiji. Ako mi Bog bude dao još jednog sina, tako sam mislila, poslat ću ga u crkvu, neka on bude drugačiji. Nisam se htjela Bogu zamjeriti baš totalka ni s njim izgubiti svaki kontakt. Sin nije krenuo u crkvu. Svima sam okolo govorila, ništa nemam protiv homoseksualaca, ljudi imaju pravo na različitost, neka cvate razno cvijeće… Da, u tom su se smjeru tada pokretali moji govorni organi. Ali, ha ha ha ha, dušu mi je grijala spoznaja, moj sin nije peder, a vi se jebite, različiti majmuni s gelom u kosi. A onda… Jebiga! Sve dođe na svoje. Boga ipak ima. Dijete mi je krenulo u Hrvatsku vojsku. A tamo… Admirali, pukovnici, satnici, časnici, dočasnici… Da, svoga sina nisam slala u crkvu, to sam rekla, pogriješila sam, to nisam rekla. Moj jedinac zato nije znao što znači hvatanje za riticu, ljubljenje u usta, lizanje ritice… Moj sin nije bio r a z l i č i t , zato je najebao u Hrvatskoj vojsci, mislim, pojebali su ga. Jebote! Oslobodili smo se četnika, heroji su jahali na tenku okićeni cvijećem i objavljivali, narode, nitko nas više jebati neće! Zaboravili su na Hrvatsku vojsku i Crkvu u Hrvata, o tome govorim. Eto, i to me baca u bedaru, ovih dana.

A onda sam čitala novine, jebeš Hrvatsku televiziju i Svetog Oca u obliku crte i časnike Hrvatske vojske u obliku pedera, jebeš život u zemlji u kojoj crta nije crta, a admiral u ruci drži… Da se ne ponavljam. Zato sam uzela u ruke novine. Kad tamo, Hebrang govori kako vjerojatno ima rak, nije jedini, on zna iz prve ruke, pun kurac ministara ima rak, neki su junaci i umrli, misli na Šuška i Oca, sve zato jer su krvavo ratovali i nas spašavali. Od koga ili čega? Za što su se ministri borili? Zdravlje potrošili? Zato da bih ja živjela u zemlji u kojoj se zabranjuju crtići? Za zemlju u kojoj su ministri multimilijarderi, a pukovnici jebu ročnike? Zato su se ministri borili i rak dobili? Da, stres nije samo kad nekoliko milijuna sirotana nema love da bi preživjelo ili svoje sinove oslobodilo kurčeva hrvatskih časnika, stres je i u kratkom roku opljačkati stotine milijuna eura.

Ej, nešto mi je ovoga časa palo na pamet. Marijini bojovnici! Brzo nazovite svoje dijete! Recite mu, sine, ako ti u vojarni radi časnik ono što ti je u crkvi radio velečasnik, pjevaj Lijepu našu, možda mu se spusti. Dragi slušatelji, ne gledajte crtiće, spašavajte djecu svoju!

A zašto ja ovo govorim ovako veselo i poletno? A imam godina koliko i Hebrang? A cvrkućem kao jedna mlada i premlada djevojka? Zato jer sve moje prijateljice vršnjakinje imaju rak, a nisu ministrice. A ja se jako bojim raka jer ni ja nisam ministrica. Pa si mislim, ako budem vrištala, bed, bedara, fak, jebati, rak u mene ući neće. Rak će reći dragom Bogu, Bog odlučuje, rak ne odlučuje… Rak će dragom Bogu reći, idem dalje, Bože dragi, ova je neka curica, curica i reperica. Bog će onda raku reći, Bog odlučuje, rak ne odlučuje, idi, idi, idi! Dalje idi, rače! Uđi u ministra onog i onog i onog! Kad u zadnjem gnijezdo sviješ, piće ćemo popit jedno.