Prije otprilike tri godine u našim se novinama moglo pročitati da su isusovci u Africi odlučili stanovništvu dijeliti prezervative kao prevenciju od AIDS-a. Tada je to bila samo vijest s novinskih margina i nije, koliko znam, pobudila značajnije reakcije u javnosti, a predstavnici Katoličke crkve nisu na to uopće reagirali. Međutim, već je onda bilo jasno da je to vrlo značajna vijest i da na neki način nagoviješta moguću promjenu crkvenog stava o prezervativima kao zaštiti od te teške spolne bolesti. Bilo je jasno da situacija na najugroženijim područjima centralne Afrike pokazuje kako propovijedati o suzdržavanju i vjernosti nije dovoljno. Štoviše, kako je nerealno očekivati da će se ljudi koji tradicionalno žive promiskuitetnije od Evropljana suzdržavati od spolnih odnosa i tako prevenirati zarazu HIV-om. Ta se isusovačka odluka pokazala zapravo praktičnom i mudrom. Prošloga tjedna u Europi je odjeknula vijest da je tajnik Biskupske konferencije Španjolske Juan Antonio Martinez izjavio kako prezervativ ima mjesta u globalnoj zaštiti od AIDS-a. Martinez se priklonio mišljenju da se protiv pandemije side valja boriti kombiniranom metodom apstinencije, vjernosti i zaštitnih mjera, među kojima najvažnije mjesto ima prezervativ. Španjolska je javnost na tu izjavu reagirala vrlo pozitivno. Stvar je to značajnija što ovakve reakcije dolaze iz zemlje u kojoj je Katolička crkva tradicionalno vrlo jaka a većina stanovništva su vjernici. Crkvu čine vjernici, a ovo je jasan znak da im se stavovi Katoličke crkve o upotrebi prezervativa u prevenciji od side čine prekrutima te su i najavu svojevrsnog “odleđivanja” tih krutih stavova dočekali s odobravanjem. Međutim, vrlo brzo, španjolska je crkva povukla izjavu svoga glasnogovornika, a Španjolska biskupska konferencija usuglasila je stavove s Vatikanom ustvrdivši da prezervativima nema mjesta u globalnoj zaštiti od side i kako su vjernost i apstinencija jedini prihvatljivi načini čuvanja od zaraze. Vatikan je i ovom prilikom vrlo jasno reagirao na pokušaj odleđivanja stavova poslavši i crkvenim ljudima i vjernicima jasnu poruku: ništa se u stavu Crkve prema upotrebi prezervativa nije promijenilo. Predsjednik papinskoga vijeća za pastoral zdravstva, kardinal Javier Lozano Barraghan, rekao je da Crkva ne dopušta upotrebu prezervativa ni kad se radi o rješavanju problema AIDS-a. Naime, stav je Crkve da je gumica koja se navlači na spolni organ bludna, da je namjera blud i da se pri takvom shvaćanju stvari crkveni stavovi ne mogu mijenjati. Prezervativ je za Crkvu neprihvatljiv oblik kontracepcije, a namjera onih koji ga upotrebljavaju jest užitak a ne stvaranje novoga života. Budući da čovjek nema pravo samo na užitak i da on mora biti neodvojiv od mogućnosti začeća, prezervativ je za crkvu bludan. Crkva je tako jasno izrekla svoj načelan stav koji je u skladu i s njenim etičkim stavovima. Međutim, očito se i u Vatikanu nešto oko toga mijenja jer se, izgleda, traži način kako da se ne odstupi od precizno definiranih etičkih stavova, a da se na mala vrata ipak dopusti ograničena upotreba prezervativa. Tako je spomenut i primjer žene koja zna da joj je suprug zaražen HIV-om i stupa s njim u spolne odnose. U takvom slučaju ona može zahtijevati prezervativ jer se time štiti život, a kršćani su uvijek dužni štititi život. Na taj način, iznimkom od pravila, i najviši velikodostojnici Katoličke crkve dopuštaju ograničenu upotrebu prezervativa. Time je u crkvenoj politici prema prezervativu kao najučinkovitijem poznatom sredstvu za sprečavanje zaraze HIV-om ipak učinjen znatan napredak u odnosu na prijašnje stavove ili perfidne ocjene o propusnosti gume. Od Crkve se u prvom redu očekuju načelni stavovi i smjernice za ponašanje vjernika, a ne paušalne ocjene o tome propuštaju li kondomi viruse ili ne. Izjavama o propusnosti prezervativa stječe se dojam da je Ccrkva pokušala izbjeći jedno ozbiljno pitanje i kvaziznanstvenom ocjenom riješiti problem na lakši način. Jer upravo je činjenica da se kondomi pokazuju kao efikasna zaštita od AIDS-a za Crkvu posebno neugodna budući da se radi o nedopuštenoj kontracepciji i pomagalu za blud. Stoga je bilo lakše proglasiti to neefikasnom zaštitom jer nije sto posto sigurna. To što je sigurna, recimo, devedeset posto, u strategiji borbe protiv kondoma nije bilo važno. Sada smo pak svjedoci da se Crkva na ozbiljan način suočila s konkretnim problemom i kao da se traži način da vuk bude sit a koza cijela. Ne odstupiti od jasno definiranih etičkih stavova, a na neki način poštovati potrebe i želje vjernika.

lead 1 Afrički isusovci dijelili su prezervative kao prevenciju od AIDS-a a s tim se nedavno složio i tajnik Španjolske biskupske konferencije Martinez lead 2 Ipak, prezervativ je za Vatikan neprihvatljiva kontracepcije jer je namjera onih koji ga upotrebljavaju samo užitak, a ne i stvaranje novoga životaŠtoviše, istup glavnog tajnika Biskupske konferencije Španjolske, pa onda usuglašavanje stavova s Vatikanom i na kraju demantiranje izjave da prezervativi imaju mjesto u globalnoj zaštiti od AIDS-a, može upućivati i na to da Katolička crkva pokušava s jedne strane provjeriti u kojoj se mjeri javno mnijenje katoličkih vjernika slaže s definiranim stavovima crkvenoga vodstva, a s druge da pokušava pripremiti javnost i za neke radikalnije promjene u svojim stavovima o prezervativima. Jer, ako jedan kardinal izjavljuje da se prezervativom štiti život i da supruga zaraženoga na to ima pravo, suzdržavanje i vjernost više nisu jedini način borbe protiv side. Čini se očitim da su crkveni velikodostojnici u Vatikanu uvidjeli da su seksualni odnosi prije braka realnost, kao što je i promiskuitet realnost pa ne bi bilo efikasno niti da vrh Katoličke crkve pred tim uporno zatvara oči. Možemo, naime, biti nezadovoljni svijetom, možemo iz sve snage propovijedati i truditi se da ga popravimo, no ako se zaraza prošiti i većina ljudi umre, ni svećenici neće imati kome propovijedati. Osim toga, ni vjernici neće biti zadovoljni crkvom čiji su stavovi previše kruti i ne prate njihove potrebe i način života. Stoga je borba za prezervativ zapravo i borba za vjernike na dva fronta: borba za goli život i borba za povjerenje.