Barack ObamaGlasovita izreka Milana Kundere "borba čovjeka protiv vlasti je borba pamćenja protiv zaborava" opisala je Istočni Timor. 1993. godine, dan prije nego što sam krenuo onamo kako bih potajno snimio film, otišao sam u prodavaonicu zemljopisnih karata Stanfords u londonskom Covent Gardenu. "Timor?" upitao je neodlučni pomoćni trgovac. Stajali smo buljeći u police s oznakom "jugoistočna Azija". "Oprostite, a gdje je to točno?"

Nakon potrage izvukao je staru aeronautičku kartu s praznim područjima obilježenima natpisom "podaci o reljefu nepotpuni". Nikada ga nitko nije pitao za Istočni Timor. Takva je tišina obavijala portugalsku koloniju nakon što ju je Indonezija napala 1975. A čak ni Pol Pot nije uspio ubiti onoliko Kambodžana, gledano u postocima, koliko je indonezijski diktator Suharto ubio i izgladnio u Istočnom Timoru.

U mom filmu "Smrt nacije" postoji scena u australskom zrakoplovu koji nadlijeće otok Timor. U tijeku je zabava i dvojica u odijelima međusobno si nazdravljaju šampanjcem. "Ovo je povijesno jedinstven trenutak", brblja jedan od njih, "koji je uistinu jedinstveno povijestan." To je Gareth Evans, australski ministar vanjskih poslova. Drugi čovjek je Ali Alatas, Suhartova omiljena trbuhozboračka lutka. Godina je 1989., a oni su na simboličkom letu kojim slave potpisivanje piratskog ugovora koji je Australiji i međunarodnim kompanijama za naftu i plin omogućio eksploataciju podmorja kod Istočnog Timora. Ispod njih su doline ispresijecane crnim križevima gdje su zrakoplovi, koje su isporučili Britanci i Amerikanci, raznosili ljude na komadiće.

"Zilijuni" dolara

1993. godine odbor za vanjske poslove australskog parlamenta izvijestio je da je "najmanje 200,000", trećina stanovništva Istočnog Timora, istrijebljeno pod Suhartom. Uvelike zahvaljujući Evansu, Australija je bila jedina zapadna zemlja koja je formalno priznala Suhartov genocidni pohod. Ubojite indonezijske specijalne snage poznate kao Kopassus obučavale su se u Australiji. Nagrada je, kaže Evans, iznosila "zilijune" dolara.

Za razliku od Saddama Husseina, Suharto je umro u miru 2008. godine, okružen najboljom liječničkom njegom koju si je sa svojim milijardama mogao priuštiti. Nikada nije bio u opasnosti od progona "međunarodne zajednice". Margaret Thatcher mu je rekla: "Ti si jedan od naših najboljih i najvrednijih prijatelja." Australski premijer Paul Keating smatrao ga je očinskom figurom. Grupa australskih novinskih urednika, predvođena dugogodišnjim sluganom Ruperta Murdocha Paulom Kellyjem, odletjela je u Jakartu kako bi odala počast diktatoru; postoji slika jednoga od njih kako se klanja.

1991. godine Evans je pokolj više od 200 ljudi koje su počinile indonezijske trupe na groblju Santa Cruz u Diliju, glavnom gradu Istočnog Timora, opisao kao "zastranjenje". Kada su prosvjednici postavili križeve ispred indonezijskog veleposlanstva u Canberri, naredio je da se ovi polome.

17. ožujka Evans je bio u Melbourneu kako bi održao govor na seminaru o Arapskom proljeću. Sada angažiran u užurbanom svijetu "think tankova", razglaba o strategijama velesila, prije svega o pomodnoj "odgovornosti za zaštitu" koju NATO koristi kako bi napadao arogantne ili ne više popularne diktatore pod lažnom izlikom oslobađanja njihovih podanika. Libija je jedan od najnovijih primjera. Seminar je pohađao i Stephen Zunes, profesor politike na sveučilištu u San Franciscu, koji je podsjetio publiku na Evansovu dugotrajnu i ključnu podršku Suhartu.

Kada je sjednica zavšila, Evans, čovjek kratka fitilja, pojurio je ka Zunesu i viknuo: "Koji si ti kurac? Odakle si ti, jebote, došao?" Zunesu je rečeno, što je Evans kasnije potvrdio, da takve kritičke opaske zaslužuju "udarac po nosu". Incident je došao u pravi čas. Dok slavi desetu godišnjicu neovisnosti koju mu je Evans jednom uskratio, Istočni Timor na mukama je oko izbora novog predsjednika.

Za mnoge Timorce, čija su djeca pothranjena i kržljava, demokracija je apstraktan pojam. Godine krvave okupacije koju su podupirale Britanija, SAD i Australija bile su popraćene nemilosrdnom nasilničkom kampanjom australske vlade kojom bi se sićušnoj novoj naciji oduzeo njezin pravedan dio prihoda od nafte i plina iz podmorja. Odbivši priznati Pravo mora, Australija je čak unilateralno promijenila svoju morsku granicu.

Ustrijelio ga šerif

2006. godine konačno je potpisan sporazum, uglavnom pod australskim uvjetima. Nedugo zatim premijer Mari Alkatiri, nacionalist koji se suprotstavio Canberri i stranom upletanju, smijenjen je u procesu koji je nazvao "pokušajem državnog udara" od strane "tuđinaca". Australija ima trupe "čuvara mira" stacionirane u Istočnom Timoru i obučavala je njegove protivnike.

Prema dokumentu koji je procurio iz Australskih obrambenih snaga, "prvi cilj" Australije u Istočnom Timoru je "davanje pristupa" svojoj vojsci kako bi mogla vršiti "utjecaj na donošenje odluka u Istočnom Timoru". Jedan od dvojice trenutnih predsjedničkih kandidata je Taur Matan Ruak, vojni general i Canberrin čovjek, koji je pomogao u uklanjanju problematičnog Alkatirija.

Jedna neovisna zemljica koja obuhvaća unosne prirodne resurse i strateške pomorske rute od velikog je interesa za Sjedinjene Države i njegova "zamjenika šerifa" u Canberri (George W. Bush zapravo je promaknuo Australiju u glavnog šerifa). To pomaže razjasniti zašto je Suhartov režim zahtijevao toliku odanost od svojih zapadnih pokrovitelja. Washingtonska opsesija u Aziji, nekada i sada, je Kina, koja danas nudi zemljama u razvoju ulaganja, stručnost i infrastrukturu u zamjenu za resurse.

U posjetu Australiji prošlog studenoga, predsjednik Barack Obama iznio je još jednu od svojih prikrivenih prijetnji Kini i najavio uspostavu američke pomorske baze u Darwinu, odmah preko puta Istočnog Timora. On shvaća da male, osiromašene zemlje često mogu predstavljati najveću prijetnju grabežljivoj moći jer ako one ne mogu biti zastrašene i podvrgnute kontroli, tko može?

Autor: John Pilger

Preneseno iz New Statesmana

Prevela Diana Robaš