U apsolutnoj diskreciji u Helsinkiju su se u četvrtak, 12. travnja, troje izaslanika premijera Zorana Milanovića sastali s predstavnicima finske vlade. Cilj posjeta tročlane delegacije koju su činili Siniša Petrović, član Nadzornog odbora Ine, Tamara Obradović-Mazal, zamjenica ministra gospdarstva i Mladen Pejnović, šef Ureda za upravljanje državnom imovinom, trebalo je biti preuzimanje finskog iskustva u stvaranju golemog državnog holdinga koji u jedno poduzeće okuplja tvrtke u kojima tamošnja vlada posjeduje vlasničke pakete. Domaćini su to napravili prije četiri godine i danas - u neusporedivo uređenijoj državi i društvu nego što je hrvatsko - finski nacionalni holding ostvaruje profit od preko pola milijarde eura.

Zoran Milanović bi volio nešto slično napraviti u Hrvatskoj i zbog toga je u Helsinki poslao ekipu u koju ima ogromno povjerenje, premda je riječ o dužnosnicima takozvanog drugog ešalona. U svakom slučaju, riječ je o diskretnom suradnicima predsjednika vlade koji nisu pristali otkriti detalje prošlotjednog sastanka. "Bio je to neformalan susret i dok se cijela situacija ne formalizira, ne možemo pričati za medije", poručili su preko vladine službe za medije na pitanje iz redakcije Nacionala.

No podosta toga već je otkrio Milanović. U intervjuu koji je dao Jutarnjem listu povodom stotinu dana na mjestu premijera Milanović je predstavio finsko iskustvo kao nešto što bi se moglo prenijeti i u Hrvatsku: "Jako me privlači model Finske koja je prije dvije godine potpuno promijenila, odnosno unaprijedila sustav upravljanja državnom imovinom. Već sam dogovorio da se grupa eksperata za financijsko i trgovačko pravo na licu mjesta upozna s tim, po meni, superiornim sustavom. Nadam se da bi se neke njegove ključne odrednice i ovdje mogle primijeniti", izjavio je Milanović.

Finski državni holding zove se Solidium, a osnovan je 2008. i okuplja ukupno 12 tvrtki. Finska vlada je na Solidium prenijela upravljanje vlasništvom koje je imala u osam tvrtki. Međusobne razlike su velike jer u nekima Finska ima relativno skromnih od šest do deset posto udjela, a u nekima solidnih 30 posto vlasništva. Nakon toga državnom holdingu preneseni su udjeli još jedne tvrtke, a sam holding je kupio dionice u još tri tvrtke. Približna vrijednost 12 tvrtki u kojima finska vlada ima suvlasništvo približno iznosi sedam milijardi eura, a zapošljavaju preko 30.000 tisuća ljudi. Holding čine tvrtke koje se bave potpuno različitom djelatnošću, od metalurgije i telekomunikacija pa do trgovanja nekretninama.
Rezultati su više nego dobri. U prošloj godini Solidium je u državni proračun uplatio dobit od 660 milijuna eura. Iako je Finska nekoliko puta razvijenija od Hrvatske, postoje i neke sličnosti. Još prije tri desetljeća Finci su bili relativno slabo razvijeni, a gospodarstvo se temeljilo na preradi drva i još nekoliko staromodnih industrija. Današnja situacija u Hrvatskoj podsjeća na Finsku u 70-ima, a osim toga obje zemlje su slične i po tome što imaju podjednak broj stanovnika.

U međuvremenu Finska se strahovito razvila i Milanović je procijenio da ne bi bilo loše pokušati prekopirati dio iskustava ove sjevernoeuropske države. Ali sama ideja ipak ne pripada sadašnjem hrvatskom premijeru.
U Hrvatskoj je ideju o stvaranju državnog holdinga prvi iznio Dragan Kovačević u izbornoj kampanji 2007. Kovačević je predložio da se ujedine Fina, Hrvatska banka za obnovu i razvoj i još neke tvrtke. Međutim, ni opozicija, a kamoli HDZ nisu prihvatili ovaj savjet. Pet godina kasnije reaktualizirao ju je Zoran Milanović, s kojim se Kovačević sukobio 2008. kada je napustio SDP i prešao u Hrvatsku narodnu stranku.
Inicijativa o stvaranju državnog holdinga još je u povojima, ali postoje naznake kako bi bila puno šira od prvobitne Kovačevićeve zamisli. Holding bi uključio i moćna poduzeća kao što su Hrvatske vode, Hrvatske šume, a možda i Hrvatsku elektroprivredu i još nekoliko tvrtki u kojima hrvatska država posjeduje velike udjele. S obzirom na to da su na diskretni susret s finskim dužnosnicima poslali osobe od izrazitog Milanovićevog povjerenja, očito kako u Banskim dvorima ozbiljno razmišljaju o osnivanju državnog holdinga. Uostalom, trojka koja je išla u izvidničku akciju obavlja važne poslove za aktualnu Vladu.

Mladen Pejnović, u široj javnosti nepoznati ravnatelj Agencije za upravljanje državnom imovinom, u veljači ove godine je postao glavni kadrovik i osoba od najvećeg povjerenja premijera Zorana Milanovića. Kako bi zaustavio skandale poput pokušaja Radimira Čačića da u Nadzorni odbor Janafa ubaci Srećka Ferenčaka koji je nepravomoćno osuđen zbog financijskih malverzacija, Milanović je upotrijebio autoritet predsjednika vlade i jednu od ključnih organizacijskih uloga u državi prepustio Pejnoviću.

Tamara Obradović-Mazal je najbliža suradnica potpredsjednika vlade Radimira Čačića. U visokoj politici je već desetak godina - u vladi Ivice Račana bila je pomoćnica ministra europskih integracija, a u Sanaderovom mandatu radila je kao državna tajnica u Ministarstvu gospodarstva. Kao stručnjakinja za pitanja brodogradnje nedavno je u Bruxellesu objašnjavala odluku Milanovićeve vlade o privatizaciji ovdašnjih brodogradilišta.
Siniša Petrović, profesor Trgovačkog prava, dugogodišnji je Milanovićev prijatelj. Početkom godine imenovan je za jednog od premijerovih specijalnih savjetnika, a prije dva tjedna vlada ga je kooptirala na iznimno važan položaj člana Nadzornog odbora Ine.
U Helsinkiju su proveli nešto manje od 48 sati i stekli prve direktne dojmove o funkcioniranju uspješnog mega-holdinga. Sada vlada treba procijeniti može li se slična stvar primijeniti i ovdje i na taj način ostvariti dvostruki efekt: važna nacionalna poduzeća zadržati u pretežno hrvatskom vlasništvu, a usput još i pristojno zaraditi.

Na žalost, jedino dosadašnje iskustvo nije tako lijepo.

Najpoznatiji sličan poslovni primjer u Hrvatskoj je Zagrebački holding. Osnovan je krajem 2005. kada je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić najavio spajanje 23 trgovačka društva u vlasništvu Grada Zagreba u tzv. holding i pritom najavio velike financijske uštede. Umjesto toga, Zagrebački holding postao je primjer neuspješnog vođenja megatvrtke; dok su u 2000. godini trgovačka društva koja danas čine Holdingove podružnice imale 100 milijuna kuna dobiti, ista su 2010. imala 500 milijuna kuna minusa. Podjednako loša bila je i 2011. u kojoj je, dakle već drugu godinu za redom, zabilježen financijski gubitak od oko 550 milijuna kuna, ponajviše upravo u javnom prijevozniku ZET-u.

Posljedica slabog vođenja Holdinga jesu poskupljenja komunalnih usluga u Gradu Zagrebu. Prijedlog poskupljenja je bio spreman i prije izbora, ali tada o njemu nije htio odlučivati ni gradonačelnik Milan Bandić koji je išao na izbore i bez čije suglasnosti se ne mogu dići cijene, niti SDP koji nije želio nikakve turbulencije prije parlamentarnih izbora.
Sve u svemu, Zagrebački holding stvarno jest megatvrtka, ali i megaproblem za stanovnike glavnog grada. Ima previše zaposlenih, nije funkcionalan i stvara goleme gubitke.
Bilo bi dobro ako bi Milanovićeva vlada, osim usvajanja pametnih finskih poteza, napravila sve da izbjegne loša zagrebačka iskustva.