U mojem kvartu, kao i u većini splitskih, nedavno su uz stare sive metalne kontejnere za smeće osvanuli i novi plastični. Plavi za stari papir, žuti za plastičnu ambalažu. Ovi drugi, žuti, imaju blokiran poklopac i na njemu dva crna otvora za ubacivanje boca i bočica, zaštićena prorezanom tvrdom gumom, koja zna lijepo ogrebati nadlanicu kad kroz nju uguravate praznu bočicu šampona ili tekućeg sapuna. Međutim, mnogo veći problem od tih ogrebotinica meni predstavlja dvojba: da li da u žuti kontejner uturujem i plastične boce od vode i sokova, ili da ih nastavim bacati po starom, u metalni kontejner?

Nemam tu nikakvih problema ekološke naravi, jer u oba će slučaja te moje boce ionako završiti u reciklaži: pitanje je samo hoće li ih pokupiti sirotinja koja kopa po kontejnerima, ili sirotinja koja kopa po deponiju smeća. Naime, smetlarski kamion u mojem kvartu, a vjerojatno i u ostalima, jednostavno dođe pa u sebe utrese prvo sivi kontejner, za njim i žuti, a plavi samo ako higijenski savjetnik (jedan od one dvojice što stoje straga na kamionu) osobno ocijeni da je dovoljno napunjen za trud oko njega.

Seljačina ili eurokurčenje?

Velim, nije moja dvojba ekološke naravi, nego sasvim sebične: počnem li opet bacati plastične boce u sivi kontejner, neki će eko-osviješteni susjed zacijelo holystički zaključiti: "Ma gle one seljačine Baretića!", a ako ih nastavim po novome uturivati, jednu po jednu, u žuti, sigurno će neki drugi susjed pomisliti da se sad ja tu nešto eurokurčim i otimam sirotim kontejnerašima od usta. Mislim, zaboli mene kontejner za to što susjedi misle, ali sâm se sa sobom osjećam prilično glupo u toj situaciji: kakve veze ima koje je boje kontejner, ako na kraju sve smeće ipak završi izmiješano u utrobi istoga kamiona, pa onda iskrcano na isti deponij?

I zato sam danas odlučio: uzimat ću si za bacanje plastičnog smeća ubuduće barem pet minuta, pa jednu bocu u sivi, jednu u žuti, pa jednu u sivi, pa jednu u žuti... Em ću zadovoljiti (pa čak i zabaviti!) sve susjede, em ću podjednako pomoći sirotinji na obje strane, a sam ću se pritom osjećati em plemenito, em ekološki osviješteno.

Bacanje kuna u smeće

IlustracijaUkratko, da ne tupim dalje: sav porezno-obveznički novac uložen u nabavku i razmještanje raznobojnih kontejnera za razdvajanje kućanskog otpada bačen je u smeće ukoliko se ne napravi raspored odvoženja u različitim terminima, različitim kamionima i na različite lokacije. Ako se na kraju opet sve smiješa u isti (piiiiiip!) iz različitog pakovanja, džaba smo krečili, poštovana ministrice! Separirano odvoženje separiranog otpada (sivi kontejneri po dosadašnjem ritmu, triput tjedno, a žuti i plavi - ali samo oni! - jednom do dvaput) vjerojatno bi otvorilo i poneko novo radno mjesto stražnjeg higijenskog savjetnika. S obzirom na to kako mi na poslovnom planu ide zadnjih mjeseci - možda čak i za mene. Lijepo je meni govorio tata: ti buš završil na stražnjoj papučici smetlarskog kamiona...