Objavljeno u Nacionalu br. 321, 2002-01-08

Autor: Zrinka Ferina

Prvi veliki potres na hrvatskoj pop sceni

Brak Yaye i Rippera ugrozio opstanak Jinxa

Najbolji hrvatski pop bend upao je u krizu na vrhuncu slave

“Morate znati da su u grupi Jinx ozbiljni ljudi koji će sami na vrijeme obavijestiti medije o tome što se događa s bendom”, branio se Gordan Muratović Coco, vođa grupe Jinx, kad su ga Nacionalovi novinari pitali koji je razlog odlaska pjevačice Jadranke Ivaniš Yaye iz grupe, te je li njezin odlazak ujedno i kraj postojanja grupe. Naime, glasine o Yayinu odlasku i mogućem raspadu Jinxa zaredale su u medijima zadnjih tjedana, a upućeni u zbivanja unutar Jinxa tvrde kako je glavni razlog agonije upravo pjevačica Jadranka Ivaniš Yaya, koja se nakon nedavne udaje za vođu grupe PipsChips&Videoclips navodno sasvim promijenila i podredila svoje nekadašnje prioritete hirovima svog supruga, Dubravka Ivaniša Rippera. Da sve ne leži samo na glasinama i da je budućnost grupe Jinx neizvjesna, potvrdio je i sam vođe grupe Gordan Muratović Coco u prošlotjednom razgovoru za Nacional, u povodu premijere predstave “San ivanjske noći”, za koju je pisao glazbu. “Od 1993., otkad postoje, Jinxi su bili generacijski bend jednog vremena i jednog izraza”, kazao je tada. “Budući da ne namjeravamo postati dinosaur, a već je poznato da se u ovom trenutku ne zna u kojem ćemo sastavu i hoćemo li uopće nastaviti s radom, sigurno je jedino da ćemo se mijenjati.” Bilo je to prvi put da je vođa Jinxa potvrdio ono što se dotad tek nagađalo u novinama. “Ako Yaya više i ne bude pjevala u grupi, to ne znači da će se Jinxi raspasti”, rekao nam je Coco prošlog petka, ali i dodao: “No još ništa nije odlučeno, pa ni to hoće li Yaya otići.”
Neki su iskusniji estradni menedžeri bili skeptični već nakon prvih napisa o ljubavnoj vezi Jadranke Bastajić Yaye, pjevačice Jinxa, i Dubravka Ivaniša Rippera, vođe grupe PipsChips&Videoclips, naslućujući kako veza dvoje takvih osobenjaka ne može dobro utjecati na posao barem jedne od grupa. No teško da su i najpesimističniji mogli prognozirati kako će brak Yaye i Rippera naškoditi objema grupama.

Agonije najbolje hrvatske pop grupe poslije novogodišnjeg koncerta u Domu sportova ušla je u završnu fazu:nakon niza incidenata unutar benda u javnost su dospjele vijesti o definitivnom odlasku Jadranke Ivaniš YayeIncident u Ljubljani

U novinarsko-estradnim kuloarima nerijetko se moglo čuti da se Dubravko Ivaniš na javnim mjestima ružno odnosi prema svojoj supruzi, viče na nju i psuje na telefon kad ga ona nazove. Drugi su pak sa sažaljenjem prepričavali kako ju je sličnim ponašanjem rasplakao u situacijama kad su oko njih bili novinari. One koji poznaju Dubravka Ivaniša Rippera nimalo nije začudilo takvo njegovo ponašanje, jer je u privatnim i poslovnim krugovima poznat po svojim nekontroliranim ispadima bijesa, pitali su se samo zašto to Jadranka Bastajić Yaya trpi. Zbog toga nije bilo mnogo onih koji su njihovoj vezi proricali blistavu budućnost, no Yaya i Ripper sve su ih uskoro iznenadili. Sam je Gordan Muratović navodno bio iznenađen odlukom Jadranke Bastajić o udaji. Nekoliko dana prije vjenčanja Yaye i Rippera estradni su kuloari brujali da je ona trudna, što ni jedno od njih dvoje nije ni potvrdilo ni demantiralo. Samo nekoliko mjeseci nakon njihova vjenčanja i široj javnosti postalo je jasno da postoje problemi unutar Jinxa: Jadranka Bastajić je zbog napada plača odbila izaći na pozornicu pred publiku na ljubljanskim Križankama na koncertu Jinxa lani u rujnu. Nakon preklinjanja ostalih članova grupe pribrala se i otpjevala koncert. Incident je u medijima obrazložila kao posljedicu svoje meteoropatije.

Bend bez kompromisa

U međuvremenu su Jinxi ubirali pohvale kritike i oduševljenje publike za najnoviji album “Avantura počinje”, koji je prodan u više od 10.000 primjeraka, pjesme “Tamo gdje je sve po mom” i “Ljeto” postale su hitovi, a Jinxe je otkrila i slovenska publika. Zadnjim albumom Jinxi su podcrtali svoj status najbolje pop grupe u Hrvatskoj.
Jinxi su jedina grupa koja je nastupala i na žestokim rock manifestacijama kao što je “Zagreb gori”, ali i na brucošijadama zajedno s Colonijom, a da se pri tom i jedna i druga publika dobro zabave. Primjerice, Colonia ne bi “izvukla živu glavu” na “Zagreb gori”, kao što ni Goran Bare ne bi bio dočekan ovacijama na brucošijadi nakon Colonije. I da nema nesuglasica u grupi, Jinxima bi popularnost samo rasla i krug publike se širio. Nakon slovenskog, otvorilo bi im se i bosansko ali i crnogorsko i srpsko tržište, o čemu svjedoče i brojni piratizirani primjerci njihovih albuma na tim prostorima.
Jinxi su od samih početaka bili pametno vođen dugoročni projekt. Nikada nisu radili kompromise: nikada se nisu pojavili ni na jednom lakoglazbenom festivalu i cijelo su vrijeme išli protiv vjetra. U njihovu uspjehu važnu ulogu odigrala je i diskografska kuća Aquarius Records. Uz Cubismo, Jinxi su postali Aquariusov najjači domaći izvođač. Stalno im je rasla prodaja: posljednji im je album, s nakladom većom od 10.000 primjeraka, dosad najprodavaniji, pretprošli, “Second Hand”, imao je upola manju nakladu, dok je prošli, “Pompei”, prodan u nakladi između pet i deset tisuća. Jinxi su jedinstveni po glazbenom izrazu i instrumentalističkoj vještini, po osebujnoj ali nepretencioznoj poetici u tekstovima, ali i po šarolikoj kostimografiji i cjelokupnom imidžu u sklopu kojeg istupaju u javnosti pod umjetničkim pseudonimima.

Jinxi s muškim vokalom

Koliko god neki mislili da su specifičan soul glas Jadranke Bastajić i njezin način pjevanja jedno od glavnih prepoznatljivih obilježja Jinxa, među glazbenim kritičarima ima i onih koji misle da je ona, sasvim obrnuto, možda i ograničavala Jinxe jer je načinom pjevanja soul pjevačica, te je, kao što je i sam više puta naglašavao, Gordan Muratović pjesme pisao tako da ih je prilagođavao njezinu glasu. Zanimljiv je i podatak da je Jadranka Bastajić glazbenu karijeru započela kao prateća pjevačica na koncertima Pipsa i Kojota, a da su Jinxi postojali i prije njezina dolaska, pridružila im se tek 1996., nakon što su iza sebe već imala album “Sextazy”.
Ipak, svima je jasno da bi odlazak Jadranke Bastajić Yaye iz Jinxa bio gubitak, ali nipošto ne nenadomjestiv. Kudikamo bi veća šteta bila kad bi se razišla braća Muratović, jer je Gordan Muratović Coco autor pjesama a Berko producent Jinxa. Iako nam to nije želio potvrditi, Gordan Muratović je već s ljudima iz glazbenog svijeta razgovarao o zamjeni za Jadranku Bastajić, a prema nekim razmišljanjima Jinxi bi opstali i s muškim vokalom.

‘Dinamo ja volim’

Gordan Muratović izričito tvrdi da udaja Jadranke Bastajić Yaye za Dubravka Ivaniša Rippera nema nikakve veze s problemima u grupi: “Nije tu problem i pogriješit ćete ako to napišete.” Međutim, Muratović je usamljen u takvim tvrdnjama jer, osim poznavatelja zakulisnih zbivanja na hrvatskoj pop sceni, čak su i Muratovićevi prijatelji spremni tvrditi kako je agonija u Jinxima počela kada i brak Jadranke Bastajić Yaye i Dubravka Ivaniša Rippera. Postale su sada i mnogo jasnije svađe jednog estradnog menedžera koji je svojoj tadašnjoj štićenici Anđi Marić doslovce zabranio da se viđa s Dubravkom Ivanišom Ripperom upravo zato jer se bojao da će je on “uništiti”. Kolika je snaga utjecaja Dubravka Ivaniša Rippera na ljude pokazuje i činjenica da je Anđa Marić tada prestala surađivati sa spomenutim menedžerom. Tome što njezina veza s Ripperom nije zaživjela, opet je, navodno, razlog bila Ripperova hirovitost.
Pips, Chips & Videoclips osnovani su na ruševinama simpatičnog benda Dum Dum Boys s kraja 80-ih koji su se raspali nakon što im je pjevač početkom rata otputovao na srpsku stranu. Gitarist Alen Kraljić, basist Mario Borščak i bubnjar Igor Paradiš Šparka teško bi dalje funkcionirali zajedno da se kao poveznica nije pojavio pjevač i tekstopisac Dubravko Ivaniš Ripper i pomogao im da bend već prvom pjesmom postane slavan. Riječ je o pjesmi “Dinamo ja volim” iz 1992. u kojoj je na poznatu himnu Liverpoola “You’ll Never Walk Alone” nakalemljen tekst koji je provocirao HDZ a koji su navijači Dinama, režimski preimenovanog u Croatiju, odmah prigrlili i zbog koje su često u Maksimiru dobivali policijske batine. Već tada Dubravko Ivaniš Ripper pokazuje želju da bude “naj” na hrvatskoj rokerskoj sceni, ali je imao dva ozbiljna nedostatka – slabašne glasovne i skladateljske mogućnosti, što je pokušao kompenzirati maštovitim tekstovima i čestim medijskim nastupima u kojima se želio prikazati glasom potlačenih u teškim ratnim i poratnim vremenima. Kvalitetu vokala nije mogao postići, ali je zato kompozicije s lakoćom posuđivao, da ne upotrijebimo težu riječ, pa se tako ljutio na svakoga tko je tvrdio da je “Dinamo ja volim” zapravo obrada himne “You’ll Never Walk Alone”.
Prvi album grupe “Shimpoo Pimpoo” dokazao je ono što su mnogi smatrali slučajnim – Ripper bez pardona uzima tuđe pjesme i djelomice ih potpisuje kao svoje. Pjesma “Krumpira” Madonnina je “Justify My Love”, veliki hit “Mala fufica” je klasika grupe The Troggs pod naslovom “With a Girl Like You”, dok je “Ja sam sve što vole mladi” poznata pjesma “Complete Control” punk legende The Clash.

Ripperove obrade

No, što zbog simpatičnosti, što zbog solidariziranja s Ripperom u borbi za povratak “svetog” imena Dinamo, što zbog vremena u kojima je rock ‘n’ roll u Hrvata nestajao, malo se tko usudio javno reći da je Ripper mladić s malo talenta i puno želje. Većinu autorstva na albumu potpisuje Ripper, a kad je u jednoj radijskoj emisiji bio pritisnut uza zid činjenicama da to nisu njegove pjesme, izjavio je da je omot albuma na brzinu otisnut pa nije imao vremena potpisati originalne autore.
Potkraj 1995. objavljen je drugi album “Dernjava” s dva velika hita “Ljubav” i “Poštar lakog sna”. “Poštar lakog sna” besramno je preuzeta pjesma The Poguesa “A Rainy Night in Soho”, dok je “Ljubav” tek loše prikriveno preuzimanje pjesme “Give It Away” grupe Red Hot Chili Peppers. Popularnost Pipsa je sve veća, Ripper je sve glasniji u kritici vlasti zbog Dinama i ponovno se malo tko usuđuje reći istinu o glazbenim mogućnostima Dubravka Ivaniša.
Da je Ivaniš smišljeno posuđivao glazbene pjesme, pokazuje podatak da ih je u većini slučajeva prijavio HDS ZAMP-u (Hrvatsko društvo skladatelja – Zaštita autorskih muzičkih prava) kao vlastite. Tako je on u arhivima ZAMP-a zaveden kao kompozitor pjesama “Dinamo ja volim”, “Mala fufica”, “Krumpira” i “Ljubav”, iako se radi o djelomičnim ili potpunim plagijatima. Ništa nije slučajno, ZAMP isplaćuje tantijeme autorima pjesama koje se javno izvode, a od ukupnog iznosa kompozitor dobiva 65 posto, a tekstopisac 35, pa je Dubravku Ivanišu Ripperu bio isplativije prijaviti se i kao kompozitor i kao tekstopisac, a ne samo kao tekstopisac.
Treći album “Fred Astaire” iz 1997. njihov je najbolji album, među ostalim i zato što je nakon nekoliko godina profesionalnog bavljenja glazbom Ivaniš naučio dobro sakriti otkud je posudio ideju za poneku pjesmu. Opet je najočitiji primjer najveći hit s albuma, pjesma “Sex u školi”, čija je osnovna gitarska dionica preuzeta iz pjesme “Kool Thing” grupe Sonic Youth. Međutim, glazbeni kritičari slave Pipse, rock nagrada “Crni mačak ” u njihovim je rukama, novinar Ante Perković objavljuje knjigu o Pipsima.

Rasulo u Pipsima

Dubravko Ivaniš Ripper nije krio svoj stav da je on najzaslužniji za uspjeh grupe, kao i za to što ostatak benda dobro živi, te da bi taj ostatak – u prvom je redu mislio na Kraljića koji je izjavio da voli Dubravka, ali Rippera baš i ne – stoga trebao biti malo tiši. Upitan jednom prilikom zašto samo on daje intervjue, odgovorio je da se zna tko je šef grupe, da tu nema demokracije i da to pravilo vlada u najvećim svjetskim rock ‘n’ roll grupama. Manipulacija članovima grupe, ali i mnogim medijima se nastavila, ali nije trebalo dugo pa da potkraj 1998. nekadašnji Dum Dum Boys ostave nasamo Rippera u svoj njegovoj veličini, što je bio jasan znak nakon kojeg je počeo pričati da se ionako uskoro namjerava okaniti rock ‘n’ rolla.
Članovi grupe Pips… se ipak mire i 1999. objavljuju album “Bog”, bitan korak natrag u odnosu na “Fred Astaire”, nagrada “Crni mačak” više nema, osim za najbolji live nastup, što je smiješno za grupu u kojoj pjevač ne zna pjevati. Pad popularnosti donosi definitivno rasulo u grupi, a nakon sukoba na jednoj probi Alen Kraljić definitivno je napustio grupu. Ništa čudno, Ripper je bio poznat po tome da na probama razbija sve oko sebe. Gotovo istodobno grupu je napustio i multiinstrumentalist Tristan Karas Tićo koji je postao stalni član na trećem albumu.

Spiritus movens

Na pitanje kako će bend funkcionirati bez njih dvojice, Ripper je podrugljivo odgovorio da je on majka benda koju djeca napuštaju te da će se solo album Tristana Karasa slušati na Katoličkom radiju, dok mu je drago što je pomogao svom prijatelju Baretu kojem je Kraljić postao gitarist u bendu Plaćenici. Vjerojatno najbolji odgovor dobio je na koncertu u Domu sportova u povodu Dana policije kad su Pipsi bili samo predgrupa, a Bare i Plaćenici zvijezde večeri.
Kako je nedavno napisao Nacionalov glazbeni kritičar Ilko Čulić, “Povlačenje Jinxa u ovom trenutku bilo bi dosta pogubno. Malo je vjerojatno da bi se ionako krhka urbana scena mogla brzo oporaviti od takvog udarca i da bi rijetki perspektivni bendovi poput Yammata, koji tek treba završiti debitantski album , uopće dobili priliku za širu afirmaciju.” No čak ako cijela priča i završi raspadom Jinxa kakve danas poznajemo, ne treba se bojati za braću Muratović. Oni su ipak spiritus movens cijele grupe i nastavit će s radom u novom obliku, to je sigurno.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika