PLAĆAT ĆETE VIŠE CIJENE STRUJE I PLINA, najavio je prošlog tjedna Radimir
Čačić, poznatiji kao osoba koja sama za sebe kaže da ozbiljno sumnja u zdrav razum
dijela građana, a pogotovo gospodarstvenika. Za razliku od drugih obećanja, pogotovo
onih u predizbornoj kampanji, ovo je ekspresno i ispunjeno. Odmah su na Čačića sindikalni
vođe i narodni tribuni digli kuku i motiku, vrišteći da će više cijene uništiti i ono
malo standarda što je građanima ostalo. Zaboravili su pritom dvije važne stvari. Prva je da je cijena struje već odavno morala narasti, jer je Hrvatska elektroprivreda po višim cijenama
uvozi nego što je prodaje. Neki su, doduše, na tom paradoksu dobro zaradili, a mogli
bi i malo odležati u zatvoru. Druga stvar koju su zaboravili jest da gospodarstvu ni
struja ni plin neće poskupjeti, te da će to vjerojatno spasiti nešto radnih mjesta. Doduše,
mogao je Čačić i to nešto pristojnije objasniti građanima, ali to od "Prvog Potpredsjednika
Vlade" više nitko ozbiljno ne očekuje.

Umjesto da mu prigovaraju što podiže cijene, trebali su ga pitati nešto puno ozbiljnije – što će s tim dodatnim novcem učiniti. Bude li mu služio samo za to da, kao i Jadranka Kosor, na kraju
godine uzme novac iz HEP-a i tim novcem popravlja bilancu državnog proračuna, posla se
nije trebao ni prihvaćati. Bude li pak taj novac iskoristio za izgradnju ili modenizaciju elektrana
i tako smanjio hrvatsku ovisnost o uvoznoj energiji, možda i imamo nekih šansi. Te
planove, osim načelno, još uvijek nismo vidjeli.