Četvrtak 24. siječnja u Rimu je bio dan za lov na Toma Cruisea, Penelope Cruz i Camerona Crowea, glavne glumce i redatelja filma “Nebo boje vanilije” koji su se nakon Londona i Pariza pojavili u glavnom gradu Italije kako bi predstavili svoj film. Nervoza među novinarima i tv ekipama nije bila mala, trebalo je pronaći zaljubljeni glumački par koji šeta Rimom a potraga je bila usmjerena na Piazzu del Popolo. I doista, oko podneva tog dana na golemi je trg stiglo nekoliko limuzina u pratnji policije, svi su potrčali prema njima, ali – iz automobila su izišle neke u tom trenutku nebitne osobe. Stoga je novinarima preostalo da se drže dogovorenog, s Cruiseom, Cruz i Croweom razgovarat će poslijepodne u “Grand Hotelu St. Regis”, smještenom odmah pokraj Piazze Republica.
Tom Cruise je velika zvijezda, a one uvijek postavljaju pravila igre. “Nema fotografiranja, nema pitanja iz privatnog života, samo ona vezana uz film”, glasilo je očekivano upozorenje talijanskih organizatora čime se htjelo izbjeći dizanje dodatne prašine oko veze Toma Cruisea i Penelope Cruz nastale na snimanju filma “Nebo boje vanilije”. Cruise je na konferenciju za novinare došao neobrijan i s malo gela u kosi i rekao kako ga još muči “jet-leg”, dok je pridržavao stolac Penelope odjevenoj u bijeli kompletić. Poprilično nehajno za njima je došao redatelj Cameron Crowe, s malom videokamerom u ruci kojom je snimao novinare. Ipak, pitanje iz privatnog života bilo je neizbježno i bilo je postavljeno kao pitanje vezano uz film. Ako se Cruise toliko identificirao s likom Davida Aamesa kojega glumi, a Penelope Cruz s likom Sofie Serrano te s obzirom na to da se David i Sofie zaljubljuju jedno u drugo, nije li logično da su se Tom i Penelope također zaljubili jedno u drugo? “Ne razumijem pitanje”, bila je prva reakcija Cruisea uz karakteristični osmijeh. Ubrzo se uozbiljio: “Snimanje filma nema veze s našim odnosom”, rekao je, “jer je do njega došlo nakon završetka snimanja. Iznimno sam sretan zbog naše veze iako je ona kreirala mnoge novinske naslove. Međutim, naša veza je neusporediva s vezom Davida i Sofie, oni su samo likovi koje glumci u ovom filmu glume”. Penelope Cruz kratko je rekla: “Nemam što dodati Tomovim riječima. Nemamo što kriti. Mi smo sretan par, ali o tome ne želimo puno pričati jer ako bismo nešto i rekli, to bi vjerojatno bilo iskorišteno protiv nas.”
U filmu “Nebo boje vanilije”, što se u Hrvatskoj počinje prikazivati od 31. siječnja, Cruise glumi Davida Aamesa, 33-godišnjeg izdavačkog magnata koji ima sve što poželi, uključujući i seks bez ljubavi s Julie Gianni (Cameron Diaz). No kad ga na njegovu rođendanu prijatelj Brian (Jason Lee) upozna sa Sofiom Serrano (Penelope Cruz), David se odmah zaljubljuje. Ljubomorna Julie iste noći odveze Davida automobilom i namjerno skrene u provaliju, nakon čega pogiba, a David ostaje živ s unakaženim licem. Novi život za Davida je očajan, liječnici mu ipak korigiraju lice i vraćaju stari izgled, no David halucinira i čini mu se da umjesto Sofie vidi Julie, zbog čega počini ubojstvo, a sve pokušava objasniti psihijatru McCabeu (Kurt Russell). Poprilično komplicirano, pa čak i redatelj Cameron Crowe kaže: “Neki ljudi su mi rekli da su tek nakon što su četvrti put pogledali film počeli shvaćati o čemu je riječ. No bilo je i onih koji su ga vidjeli jednom i odmah sve shvatili, i pitali se čemu tolike rasprave ako je sve jasno. Zanima me što će se dogoditi ako takve dvije osobe zajedno pogledaju film i nakon toga nastave razgovarati o njemu, iznoseći različita viđenja.” Stoga poručuje gledateljima: ”’Nebo boje vanilije’ nije film za koji ćete reći ‘baš je simpatičan, idemo sada u praonicu podići rublje s pranja’, nego ćete nakon izlaska iz kina razmišljati o njemu. Vjerujte mi, koliko god vam se film čini kompliciran”, nastavlja Crowe, “u njemu je sve objašnjeno i ako ga pogledate još jednom, saznat ćete još više, bilo da ga pogledate sutra ili za dvije godine.” Cameron Crowe dodaje kako je i sam raspravljao s prijateljima o filmu pri čemu je svatko imao svoje viđenje, a osnovna rasprava vodila se o tome je li David Aamos u filmu uopće živ ili je mrtav.
“Nebo boje vanilije” nastalo je prema španjolskom filmu “Otvori svoje oči” redatelja Alejandra Amenabara iz 1997., koji je Cruiseu toliko svidio da je zajedno s Paulom Wagner odlučio producirati američki remake i glumiti u njemu. Odmah je odbacio optužbe kako je najlakše preuzeti europski filmski hit i zaraditi na njemu velik novac. Uz proračun od 68 milijuna dolara film je do sada u Americi zaradio 95 milijuna, ali Cruise kaže kako nije riječ o novcu “jer sam se emocionalno zakvačio za originalnu verziju. Za mene je uloga Davida Aamesa vrlo izazovna, priča je romantična i ljubavna, na nju utječe pop kultura. Potrošio sam previše vremena snimajući filmove da bih se sada njima bavio samo kao vježbom. Moja gluma u ‘Nebu boje vanilije’ vrlo je osobna, što je i Crowe shvatio jer sam oduvijek želio glumiti posebne likove, od ‘Boje novca’, preko ‘Rođen 4. srpnja’ pa do ‘Neba boje vanilije’.”
Camerou Croweu svidjela se originalna španjolska verzija jer završetak filma ostavlja mogućnost za različite interpretacije. “Zato smo ovim filmom željeli dati svoje odgovore, ponuditi svoja viđenja filma i postaviti nova pitanja. Ta dva filma vidim kao dva brata koji razgovaraju, moj cilj je bio uspostaviti dijalog između ta dva filma jer oni zajedno vrlo dobro funkcioniraju”, objašnjava Crowe.
Mnogi smatraju da je David Aames sa svojom moći, položajem, novcem i ženama koje ga okružuju vrlo sličan Tomu Cruiseu, ali se Cruise ne slaže s takvim ocjenama. “Nas dvojica potpuno smo različiti, prije svega zato što ja, za razliku od Aamesa, uvijek nastojim prepoznati posljedice svojih poslovnih i privatnih poteza. Ja, primjerice, uživam u ljubavnom odnosu, uživam u komuniciranju s ljudima, moj život je ispunjen dok je Aamosov prazan. U filmu se govori o preuzimanju odgovornosti za svoj život, a Aames ne prepoznaje efekte koje stvara kroz svoj život, što se vidi kada sjedne u auto s Julie Gianni”, smatra Cruise. Ipak, Cruise često prebacuje zasluge za film na Crowea, ističući kako je riječ o redatelju s kojim u ovom trenutku žele raditi svi hollywoodski glumci i kojem sve filmske kompanije nude posao.
“Crowe ima stil koji me oduševljava. Kada sam prije 12 godina vidio njegov film ‘Say Anything’, izišao sam iz kina i nisam mogao prestati razmišljati o likovima koje je stvorio, njihovim dijalozima i o unikatnom načinu vođenja priče. Shvatio sam da Crowe slavi ljude, uživa u njima, nasuprot svim mračnim stranama koje filmovi često prikazuju. Likovi u ‘Nebu boje vanilije’ su sjajni, ne samo moj, nego i onaj Penelope Cruz, Cameron Diaz i drugih. Taj film u sebi ima neku posebnu humanost zbog koje su se svi glumci zakvačili za njega.” Prema Cruiseovim riječima, Crowe je likom kao što je David Aames inspiriran još od djetinjstva. Što se tiče na trenutke komplicirane priče Cruise tvrdi kako Crowe tijekom cijelog filma “nudi gledateljima tragove navodeći ih na zaključke. Svaki djelić filma nešto znači, nešto znači i naslov pjesme Boba Dylana ‘Fourth Time Around’ što se čuje u filmu, obratite pažnju na majicu koju nosi Jason Lee, sve su to tragovi. To može biti zabavno, u Americi se vode rasprave preko Interneta, gledatelji izmjenjuju poruke i pogađaju koji trag kamo vodi. Oni otkrivaju neke stvari kojih ni sam nisam bio svjestan. Priroda tog filma je takva da ga gledate na onoj razini koja vam odgovara. Svaki od mojih prijatelja koji su ga vidjeli doživio je različito iskustvo kao što su i interpretacije bile drastično različite. A te interpretacije i razgovori ono je što smo željeli postići ‘Nebom boje vanilije’”, objašnjava Cruise. Jedan od tih razgovora vodi se, kaže, o Davidovu i Julienu seksu bez emocija. “Nakon tog filma može li seks bez emocija i ljubavi uopće postojati i kako takav seks utječe na nekog tako bogatog poput Aamosa? Tada se pitate kakvi su to ljudi koji žive život poput Aamosova, pogledate sebe, svoje prijatelje i njihove živote, a zatim univerzalno shvaćanje života. Ja sam romantičar, vjerujem u ljubav, u vječnu prirodu ljubavi. Vječna priroda ljubavi je tema ‘Neba boje vanilije’ i zato ga toliko volim”, kaže Cruise.
Međutim, Crowe tvrdi da su komplicirane priče i filmovi trenutačno vrlo popularni u Hollywoodu, poput filmova “Memento” Chrisa Nolana i “Mulholland Drive” Davida Lyncha, koji dobivaju mnoge nagrade. “Nakon Quentina Tarantina i filma ‘Pakleni šund’ filmske kompanije shvatile su da publika želi nešto drugačije i nešto više. Dodajte tome događaje od 11. rujna; nakon njih postavljaju se pitanja što je stvarno a što nestvarno u našem društvu”, kaže Crowe koji smatra da je glavno pitanje tog filma ”što je stvarno a što bitno. Krenete od svoje obitelji i svojih prijatelja, znate da je to ljubav i realnost, za mene su osjećaji ljubavi realnost. Manjak realnosti dolazi od prodavača snova, kultura snova izgrađena je na prodaji rješenja vaših problema. Na kraju, mislim da ovaj film nema manjka osjećaja za stvarnu ljubav, nego govori o vječnoj prirodi ljubavi”. Osim toga, Crowe kaže kako je vrlo teško pronaći stvarnost čak i u životu osoba kao što je Aamos. “On ima sve, ali zapravo nema mnogo. Emocionalno, u svojim noćnim morama, on je sam. Zahvaljujući Cruiseovoj sjajnoj glumi čini se da je Aamosov realni život zapravo san jer mu u realnom životu nedostaje nešto stvarno. Stoga, kada sanja, on zapravo traži stvarnost koja se sastoji od tuge i sreće.” Uzvraćajući na komplimente o kvalitetnoj glumi Cruise kaže kako je “Crowe autor koji će natjerati gledatelja da shvati film na drugačiji način od onoga na koji ga je do sada shvaćao”. Po njemu, publika je odgojena na jednostavnim i vizualno jakim filmovima koji su MTV-jevski brzi, dok je Crowe kompleksniju priču uspio prikazati na brz način.
S obzirom na to da “Nebo boje vanilije” sadržava i znanstvenofantastične elemente i da je Cruiseov sljedeći film “Minority Report” nastao prema knjizi Philipa K. Dicka, mnogi su smatrali da je taj autor svojim djelima povezao Cruisea i Crowea. Međutim, ta je sugestija odbačena, Cruise tvrdi kako je prihvatio ulogu u filmu “Minority Report” zato što voli znanstvenofantastične filmove, a Crowe tvrdi kako djela Philipa K. Dicka nikada nije čitao. “Moji filmovi bave se pravim ljudima i pravim emocijama iako postoji jedna interpretacija filma po kojoj je Cruise tijekom cijelog filma u komi. Zapravo, postoji jedan trag u filmu koji je esencijalan i koji objašnjava cijeli zaplet, ali vam ga ne želim otkriti”, odgovorio je Crowe.
Penelope Cruz glumila je isti lik i u španjolskoj i u američkoj verziji filma, čak kaže kako Alejandro Amenabar i Crowe imaju sličan stil rada. “Obojica obožavaju glazbu. Za svaki dan snimanja pripremala sam se uz glazbu, birala sam je ovisno o raspoloženju kakvo sam morala odglumiti tog dana. I na snimanju se uvijek slušala glazba, od opere preko Beatlesa pa do Marilyna Mansona. Čini mi se da su Amenabar i Crowe imali iste vizije, isti odnos prema glumcima. Svidio mi se njihov rad, tako da sam nakon četiri godine imala osjećaj da glumim novu ulogu u istom filmu”, zaključuje Cruz.
Ljubav Crowea prema glazbi je poznata, on je uostalom nekadašnji rock kritičar koji je radio za magazine poput Rolling Stonea, što je opisao u svom poluautobiografskom filmu “Korak do slave”. Stoga je glazba kao i pop kultura općenito vrlo bitan dio svakog njegova filma pa tako i “Neba boje vanilije” za koji je naslovnu temu napisao Paul McCartney. “Uvijek kada radim film nastojim da on izgleda kao omot albuma Beatlesa ‘Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band’, što znači da kada ga pogledate, uvijek ugledate drugačija lica i dobijete drugačije poruke. Danny Bramson i ja birali smo glazbu i pomislili kako bi bilo super da Paul McCartney napiše pjesmu za film. Naslov ‘Vanilla Sky’ već je bio određen, zvučao mi je nekako beatlesovski. Pokazali smo McCartneyju 40-ak minuta filma, on se oduševio i zauzvrat nam odsvirao neke pjesme sa svog novog albuma, nudeći nam da iskoristimo jednu. No mi smo ga pitali ima li inspiraciju za novu pjesmu koja bi bila izravno vezana za temu filma. Četiri dana poslije McCartney me je nazvao i rekao da je napisao novu pjesmu i nazvao je ‘Vanilla Sky’ pa ako mi se ne sviđa, on će je zadržati i preimenovati. Poslušao sam pjesmu i zaključio da je savršena za kraj filma, za scenu kada se Cruise baca s vrha nebodera i prolazi kroz emocionalno putovanje”, kaže Crowe.
Osim glazbe i pop kulture, na konačni izgled filma utjecala je i Croweova majka. “Prikazao sam joj prvu, dulju verziju filma i ona je rekla: ‘Sine, ovo je dobro, ovo je nešto novo za tebe, što mi se sviđa, ali sredina filma je malo predugačka, izreži sredinu, stisni priču i sve će biti dobro.’ Rekao sam joj: ‘Mama, kako skraćivanje sredine, zar da izbacim scene s Cruiseom?’ na što je ona rekla: ‘Ne diraj Toma, Tom je briljantan, ali one snimke zidova, stolova i ljudi, to izbaci.’ Na kraju sam doista izbacio neke scene iz sredine filma ne dirajući one s Cruiseom i majka je bila vrlo zadovoljna”, objasnio je Crowe.