Na Beverly Hillsu, u raskošnoj Međunarodnoj plesnoj dvorani sa 1100 mjesta, ove će se nedjelje 59. put dodijeliti Zlatni globusi najboljim ostvarenjima i filmašima u protekloj sezoni, o kojima već godinama odlučuje stotinjak akreditiranih stranih novinara u Los Angelesu. Nagrada postupno dobiva sve veći publicitet, pa se prošlogodišnji prijenos svečane dodjele, kojoj je prisustvovala cijela hollywoodska krema, uspio probiti među deset najgledanijih tv događaja tog tjedna. Dostatni razlog da se za prijenos ovogodišnje dodjele zainteresiraju jaki sponzori te da budžet priredbe znatno poraste u odnosu na one prethodnih sezona.
Na ponosnu tradiciju Zlatnoga globusa ipak se nadvila neugodna sjena. Prvi put ove godine Američki filmski institut odlučio je također dodijeliti svoje filmske nagrade. Imenovao je superstručan komitet koji je odlučio o nominacijama (u njemu su bili, među ostalim, i najpoznatiji američki kritičari Andrew Sarris, Roger Ebert, Richard Schickell i Molly Haskell) te žiri od stotinjak uglednika (redatelji poput Stevena Spielberga, Milosa Formana i Spikea Joneza, veliki glumci, snimatelji, producenti, scenaristi, kritičari i dr.), koji je na osnovi njih odabrao pobjednike. Odlučivši da svojim nagradama ne daje preveliki publicitet, Američki filmski institut odustao je od prigodne priredbe, no samo je pitanje vremena kada će se predomisliti: uostalom, dodjela nagrada za životno djelo koju je hollywoodskim besmrtnicima darivao taj institut već je gotovo tri desetljeća prvorazredan televizijski show. Očito je namjera organizatora ne ugroziti Oscare koje dodjeljuje Američka akademija za filmsku umjetnost i znanost, budući da u glasačkom tijelu postoji poprilično podudarnosti, međutim, jednom kad Američki filmski institut podari svojim nagradama glamuroznije ruho, Zlatni globus bit će zasjenjen već i samom činjenicom što su akreditirani strani novinari ipak sitne ribice u odnosu na prestižna filmska imena okupljena oko spomenutog instituta.
Komitet za određivanje nominacija Američkog filmskog instituta izdvojio je deset najboljih filmova u protekloj sezoni, a ti se naslovi – uz samo tri iznimke – podudaraju s onima koji se natječu za Zlatni globus (strani su novinari izostavili “Pad crnog sokola” Ridleyja Scotta, “Memento” Christophera Nolana i “Ples čudovišta” Marca Forstera te ih nadomjestili “Dnevnikom Bridget Jones” Sharon Maguire, “Gosford parkom” Roberta Altmana i “Plavušom s Harvarda” Roberta Luketica, no samo stoga što Zlatni globus izdvaja po pet nominiranih u kategoriji najbolje drame i po pet u kategoriji najbolje komedije / mjuzikla; nagrada Američkog filmskog instituta u tome ne pravi razlike, pa zato kod nje i pretežu drame).

Nominacije za Oscara

Nedavno podijeljene novoustanovljene nagrade Američkog filmskog instituta, sa superuglednim žirijem, mogle bi u budućnosti zasjeniti Zlatni globus koji ipak dodjeljuju akreditirani strani novinari

U osnovi, o onome što je bilo najbolje u protekloj sezoni slažu se i Američki filmski institut i krug oko Zlatnoga globusa, pa se već sada mogu prognozirati i predstojeće nominacije za Oscara što se objavljuju sredinom veljače.
Kako je poznato, žiri Američkog filmskog instituta proglasio je 6. siječnja filmom godine hollywoodsko-novozelandsku produkciju “Gospodar prstenova: Prstenova družina”, euforično dočekan fantastični pustolovni blockbuster Petera Jacksona, snimljen po kultnoj knjizi J. R. R. Tolkiena.
Taj film ima najviše šansi da osvoji Zlatni globus u kategoriji najboljeg dramskog ostvarenja, no ako kod glasača prevlada sud da u tom spektaklu ima suviše specijalnih efekata i bajkovitih situacija, najopasniji mu je konkurent “Čudesni um” Rona Howarda, istinita priča o genijalnom matematičaru Johnu Nashu koji se veći dio svog života borio s teško izlječivom shizofrenijom i naposljetku prevladao bolest uz pomoć supruge Alicije. Film je izborio najviše nominacija u kategoriji najbolje drame – čak šest (“Prstenova družina” ih ima četiri), a prvi odjek u kinima, unatoč tome što se u mnogim scenama spominju beskrajno komplicirane matematičke teorije, izvrstan je. Howardu je uspjelo ono što i Gusu Van Santu u “Dobrom Willu Huntingu”: glavni junak ima talenta za stvari koje su običnim ljudima nedostupne, ali priča o njemu ispričana je jednostavno i s puno emocija. Glavni adut “Čudesnog uma” su interpretacije Russella Crowea i naočite brinete Jennifer Connelly (prošle je sezone zablistala i u “Rekvijemu za smrt” Darrena Aronofskog). Kritičari osobito hvale Crowea, ističući da mu je ta uloga superiorna čak i onoj u “Gladijatoru” za koju je primio Oscara, no unatoč tome, nije posve sigurno hoće li se glumac okititi Zlatnim globusom. Naime, za to se priznanje natječe i Denzel Washington, koji je već dobio i nagradu Američkog filmskog instituta kao najbolji glumac u protekloj sezoni. Washington je briljirao u krimi-drami “Dan obuke” Antoina Fuque, glumeći policajca koji tvrdi da je jedini način borbe protiv uličnih prijestupnika biti još nemilosrdniji od njih. I ne samo to: suprotstavljanje narkomaniji znači da i sam moraš znati što je droga i probati je! Jednoglasna je ocjena da je Washington taj ambigvitetan lik dočarao majstorski te da će se žestoki dvoboj s Croweom, bez obzira na ishod sa Zlatnim globusima, nastaviti i u nominacijama za Oscara, koje će – to je posve izvjesno – obojica dobiti.
Zlatni globus za najbolju dramu smiješi se i filmu “U spavaćoj sobi”, cjelovečernjem prvijencu Todda Fielda (znamo ga kao glumca iz filma Stanleyja Kubricka ”Širom zatvorene oči”, u kojem je igrao zlosretnog pijanista, znanca Toma Cruisea iz studentskih dana). Dobio je tri nominacije, a prije toga je ovjenčan specijalnom nagradom žirija na festivalu američkih nezavisnjaka u Sundanceu. Snimljen je za skromnih tri milijuna dolara, no uložena će se sredstva sigurno višestruko isplatiti, jer u kinima privlači solidnu pažnju, a zasigurno će zapaženo figurirati i u nominacijama za Oscara. Sissy Spacek i Tom Wilkinson (najstariji stripper u “Skidajte se do kraja!”) glume bračni par koji se iznenada suočava s obiteljskom tragedijom: sin im je ubijen i treba nešto poduzeti kako bi ga se osvetilo, no njih dvoje krajnje različito reagiraju na taj zadatak. Spacekica je već dobila nagradu Američkog filmskog instituta za najbolju ulogu, pa bi svoju impresivnu zbirku nagrada lako mogla obogatiti i ovogodišnjim Zlatnim globusom, kao i njezina kolegica Marisa Tomei (igra ženu zbog koje strada sin glavne junakinje) koja se natječe u kategoriji najbolje sporedne dramske uloge (tu joj je glavna suparnica Jennifer Connelly iz “Čudesnog uma”). Wilkinson, začudo, nije nominiran, ali gotovo je sigurno da će nepravda biti ispravljena kad se proglase nominacije za Oscara.
“Mulholland Drive”, zadnje ostvarenje Davida Lyncha, dobilo je četiri nominacije za Zlatni globus, no potvrdit će ih eventualno u kategoriji najboljeg redatelja. Priča o nastanku filma prilično je bizarna: Lynch je prije dvije godine snimao za tv mrežu ABC pilot-film za potencijalnu seriju, no kad je odbijen, redatelj je premontirao svoj rad, snimio nove scene – među ostalim, prizore lezbijskog odnosa dviju glavnih glumica Naomi Watts i Laure Harring (potonju smo svojedobno gledali u sapunici “Sunset Beach”) – te složio enigmatični mozaik koji je oduševljeno dočekan u Cannesu (nagrada žirija za režiju), a prihvatili su ga i brojna udruženja američkih kritičara. Lynchovi poklonici već su ga proglasili remek-djelom, no oni manje skloni hermetičnim izričajima znatno su rezerviraniji.
Četiri nominacije ima i odličan novi rad braće Coen “Čovjek koji nije postojao’, crno-bijela posveta zlatnom razdoblju film noira, čiji se scenarij doima kao adaptacija nekog od romana Jamesa M. Cainea, autora kultne knjige “Poštar uvijek zvoni dvaput”. U priči koja se odigrava u drugoj polovici četrdesetih Billy Bob Thornton (nominiran je za dva Zlatna globusa, za ulogu u ovom filmu, ali i za nastup u krimi-komediji Barryja Sonnenfelda “Banditi”, ekranizaciji bestselera slavnog Elmorea Leonarda) glumi skromnog bricu koji si zakomplicira život kad odluči postati poduzetnik i skupiti novac za investiranje u lanac kemijskih čistionica: ideja da ucijeni ljubavnika svoje supruge samo se isprva čini genijalnom, budući da ubrzo rezultira groteskno-tragičnim posljedicama.
Malo je nedostajalo da Thornton dobije i treću glumačku nominaciju – za spomenuti Forsterov film “Ples čudovišta”. U njemu igra rasističkog čuvara zatvora koji se zaljubljuje u ženu koja mu je po svemu suprotnost – siromašnu crnkinju čijeg je supruga upravo on smaknuo. Nju glumi tamnoputa ljepotica Halle Berry, koja je za razliku od Thorntona izborila nominaciju za Zlatni globus, a po svemu sudeći natjecat će se i za Oscara.
Glumački se vrlo respektabilnom čini britanska produkcija “Iris”, životopis znamenite biseksualne književnice Iris Murdoch: u mladim danima je glumi Kate Winslet, zrelo doba dočarava oscarovka Judi Dench (“Zaljubljeni Shakespeare”), a Jim Broadbent (meštar ceremonije iz “Moulin Rougea”) suprug je Iris Murdoch John Bayley. Sve troje su nominirani za Zlatne globuse, a film je svojevrsni povratak kinu Richarda Eyrea, umjetničkog ravnatelja londonskog Kraljevskog nacionalnog kazališta, koji je osamdesetih zablistao hvaljenim “Oračevim ručkom” i otad je tek povremeno režirao za televiziju.
Među filmovima koji su dobili tek jednu nominaciju, ali im je značaj neusporedivo veći, najvažniji je “Memento”, fascinantan prvijenac Britanca Christophera Nolana realiziran u Americi. Nominiran je za najbolji scenarij (u Sundanceu je nagrađen u istoj kategoriji), u kinima je unatoč skromnom budžetu od pet milijuna dolara zaradio 25 milijuna bruto, a korisnici Internet Movie Databasea svojom su ga ocjenom svrstali na deseto mjesto najboljih filmova svih vremena. Bizarna je dosjetka da se u “Mementu” radnja odigrava unatrag (kao i u bračnoj drami “Izdaja” po komadu Harolda Pintera), no još je luđa dosjetka da glavni junak neprestano trpi od nemogućnosti da kontrolira sjećanje: on traži ubojicu svoje žene, no sve što je važno mora snimati polaroidom i zapisivati svaki detalj, u protivnom ne može zapamtiti što mu je važno u istrazi. U filmu su samo tri glumca (Guy Pearce, Carrie-Anne Moss i Joe Pantoliano), međutim, zbivanja se doimaju napetije nego u skupim hollywoodskim akcijskim trilerima.
U kategoriji najboljih komedija / mjuzikla domaći gledatelji poznaju gotovo sve natjecatelje, budući da ih je četiri od pet (“Dnevnik Bridget Jones”, “Plavuša s Harvarda”, “Moulin Rouge” i kompjutorski crtić “Shrek”) već prikazano u hrvatskim kinima. Nepoznanica je jedino “Gosford park”, novi Altmanov film realiziran u Engleskoj, koji je pozdravljen kao novi kreativni proplamsaj modernističkog doajena, a ovjenčan je i nagradama za najbolju režiju Udruženja američkih filmskih kritičara i Newyorškog društva filmskih kritičara. U priči koja se doima kao spoj dugovječne britanske serije “Prvi kat, prizemlje”, sapunice o zgodama londonske plemićke obitelji i njezine posluge, te romana detekcije Dorothy Sayers (početkom tridesetih godina, za lovačke seanse na otmjenom engleskom imanju dogodilo se ubojstvo) paradiraju britanski uglednici Emily Watson, Derek Jacobi, Maggie Smith, Kristin Scott Thomas, Helen Mirren, Alan Bates, pa čak i novohollywoodska zvjezdica Ryan Philippe. “Gosford park” ima četiri nominacije za Zlatni globus, ali bi mu glavnu nagradu mogao preoteti “Moulin Rouge” koji ima ih ima šest, a bez šansi nije ni “Shrek” – sve do blitz-kriega “Harryja Pottera i kamena mudraca” – najkomercijalniji hollywoodski film protekle sezone.
Za najbolju glumicu u komediji / mjuziklu favoritkinja je Nicole Kidman za “Moulin Rouge” (ona je nominirana i za najbolju glumicu u drami, za efektan nastup u fantastičnom retro-hororu Alejandra Amenabara “Drugi”, u kojem su je “dizajnirali” po uzoru na Grace Kelly), a pokušat će je ugroziti Renee Zellweger (“Dnevnik Bridget Jones”) i Reese Witherspoon (“Plavuša s Harvarda”). Šteta što je mlada Thora Birch (kao curicu smo je gledali uz Harrisona Forda u “Patriotskim igrama”) bez šansi, jer joj je uloga neprilagodljive provincijalke u minimalističkom dragulju Terryja Zwigoffa “Svijet duhova” uistinu izvrsna. Njezin partner, kultni glumac Steve Buscemi (glumi osobenjaka koji skuplja rijetke ploče), nije nominiran, ali ga je zato izdvojio komitet Američkog filmskog instituta: možda bude više sreće s Oscarima.
Zlatni globus za najboljega glumca u komediji / mjuziklu mogao bi pripasti Geneu Hackmanu (već je dobio nagradu Američkog filmskog instituta) za film “Kraljevski Tenenbaumi” Wesa Andersona (redateljevi prethodni radovi “Provalnici diletanti” i “Tajkun iz Rushmorea” uživaju kultni status). Hackmanova uloga oca luckaste obitelji zapravo je epizodna, no s određivanjem kategorija kod Zlatnoga globusa i Oscara nikad se ne zna: pravo je čudo što sam film nije nominiran kao najbolja komedija ili mjuzikl budući da ga magazini poput Film Commenta nazivaju najvažnijim ostvarenjem godine.
Najbizarniji natjecatelj u toj kategoriji svakako je John Cameron Mitchell, redatelj, scenarist i glavni glumac filma “Hedwig i gnjevna dva i pol centimetra”. On glumi transvestita iz Istočnog Berlina kojemu su nakon operacije medu nogama ostala “gnjevna dva i pol centimetra”, no to ga ne smeta da u Americi realizira san o pop karijeri. Glazbeni brojevi filma pršte energijom, a unatoč skromnoj cijeni koštanja produkcija se doima vrlo raskošno. “Hedwig i gnjevna dva i pol centimetra” još je jedan hvaljeni sudionik Sundancea (nagrada za režiju), dostatan pokazatelj kako je taj festival za američko tržište postao važniji i revolucionarniji od neusporedivo blještavijih europskih smotri u Cannesu, Veneciji i Berlinu.
Sudeći po deset izdvojenih drama i komedija/mjuzikla, velike hollywoodske kompanije nisu imale blistavu kreativnu sezonu, budući da samo “Čudesni um” (“Universal”) i “Moulin Rouge” imaju njihovu naljepnicu: MGM (“Plavuša s Harvarda”) više ne pripada toj eliti, a “Dreamworks” (“Shrek”) treba u nju tek biti primljen. Sve druge filmove proizveli su nezavisnjaci i kompanije srednjeg ranga (“New Line” je producirao favoriziranu “Prstenovu družinu”). Tim se povodom glasoviti povjesničar David Thompson u svom napisu u New York Timesu s nostalgijom prisjetio kako je sastavljao top-listu najboljih filmova 1971. godine: svi filmovi koje je na nju uvrstio – “Klute”, “McCabe i gđa Miller”, “Posljednja kinopredstava”, “Paklena naranča”, “Francuska veza” i dr. – bili su u distribuciji upravo velikih hollywoodskih kompanija. No to su bila druga vremena!

Nominacije za Zlatni globus:

Najbolja drama:
‘Čudesni um’
‘U spavaćoj sobi’
‘Gospodar prstenova: Prstenova družina’
‘Čovjek koji nije postojao’
‘Mulholland Drive’

Najbolji glumac u drami:
1. Russell Crowe – ‘Čudesni um’
2. Will Smith – ‘Ali’
3. Kevin Spacey – ‘Pomorske vijesti’
4. Billy Bob Thornton – ‘Čovjek koji nije postojao’
5. Denzel Washington – ‘Dan obuke’

Najbolja glumica u drami:
Halle Berry – ‘Ples čudovišta’
Judi Dench – ‘Iris’
Nicole Kidman – ‘Drugi’
Sissy Spacek – ‘U spavaćoj sobi’
Tilda Swinton – ‘Ljubav bez izlaza’

Najbolja komedija / mjuzikl
‘Dnevnik Bridget Jones’
‘Gosford Park’
‘Plavuša s Harvarda’
‘Moulin Rouge’
‘Shrek’

Najbolji glumac u komediji / mjuziklu
Gene Hackman – ‘Kraljevski Tennenbaumi’
Hugh Jackman – ‘Kate i Leopold’
Ewan McGregor – ‘Moulin Rouge’
John Cameron Mitchell – ‘Hedwig i gnjevna dva i pol cm’
Billy Bob Thornton – ‘Banditi’

Najbolja glumica u komediji / mjuziklu
Thora Birch – ‘Svijet duhova’
Cate Blanchett – ‘Banditi’
Nicole Kidman – ‘Moulin Rouge’
Reese Witherspoon – ‘Plavuša s Harvarda’
Renee Zellweger – ‘Dnevnik Bridget Jones’