Objavljeno u Nacionalu br. 336, 2002-04-24

Autor: Željka Godeč

Dossier: Menedžeri koji tvrtki donose bogatstvo

Hrvatski moneymakeri

Nacional je istražio tko su hrvatski moneymakeri, topmenedžeri visokog obrazovanja i vodećih funkcija u trvtkama, koji donose odluke golemog utjecaja na budućnost tvrtke a da sami nisu vlasnici niti značajniji dioničari: njihove se plaće kreću od 2-3 tisuće eura naviše, ugovorom dobivaju mnoge beneficije, a tvrtkama zauzvrat osiguravaju profitabilnost i poziciju na tržištu

Franjo LukovićFranjo LukovićU pokušaju da javnosti predstave hrvatske top menedžere, vrhunski obrazovane vodeće kadrove koji upravljaju uspješnim tvrtkama, pripremaju projekte i donose odluke od golemog utjecaja na budućnost tvrtke, a da oni sami pritom nisu vlasnici ni značajni dioničari, novinari Nacionala suočili su se s nekoliko problema.
Malo koja tvrtka ima strogo odvojen vlasnički od upravljačkog dijela, poput “Lure”, gdje je situacija čista: Luka Rajić, 90-postotni je vlasnik tvrtke, a ostalih deset posto pripada zaposlenicima, malim dioničarima. Brigu za prosperitet svog poslovnog mljekarskog carstva Rajić je povjerio nekolicini menedžera koji u vrijeme privatizacije ondje nisu radili, pa nisu ni imali priliku ni postati dioničari. Ni jedan od Rajićevih menedžera nije dioničar “Lure”, jer Luka Rajić još nije odlučio emitirati dionice na burzu i tako eventualno svoj rukovodeći tim uz visoke plaće “privezati” i dioničkim udjelom. U većini bivših socijalističkih poduzeća predsjednici uprave nerijetko su i značajniji dioničari, mahom bivši direktori i rukovoditelji OOUR-a koji su u eri privatizacije iskoristili svoje pravo na otkup dionica. Iznimke u kojima se ne preklapaju vlasničke i upravljačke uloge jesu predstavništva stranih kompanija, u kojima su jasno određena pravila igre. Menedžeri su za svoj rad vrhunski plaćeni, nisu suvlasnici tvrtke, a nerijetko prema ugovoru ne smiju čak ni imati dionice u tvrtkama s kojima poslovno surađuju, a kamoli u konkurentskima.
Menedžeri, rukovodeći elitni kadrovi koji donose strateški važne odluke i izravno utječu na profitabilnost i položaj kompanija na tržištu, u svijetu su odavno meta lovaca na glave, kako se popularno nazivaju head-hunting agencije koje zadnjih godina osvajaju i Zagreb. No, dok novinari stranih časopisa redovito objavljuju vijesti o poslovnim transferima – tko je i pod kakvim uvjetima promijenio svoje radno mjesto – i publiciraju godišnju zaradu, plaće i bonuse, u Hrvatskoj taj pokušaj nailazi na otpor. Tomu je, kako bismo mogli zaključiti po reakcijama nesuđenih sugovornika, nekoliko razloga. Tamo gdje je predsjednik Uprave i značajniji suvlasnik tvrtke, većini menedžera nije se svidjela ideja da se javno eksponiraju, smatrajući da se to kosi s hijerarhijom u tvrtki i da njihove odluke, koliko god važne bile, ipak odobrava predsjednik.
Drugi razlog je taj što se većina menedžera, pozivajući se na šutnju zajamčenu ugovorom, boji pitanja koliko iznose njihove mjesečne plaće i pod kakvim uvjetima rade. Visoki menedžment u pravilu se ne traži putem oglasa, nego “vrbovanjem” head-huntera. Oni uživaju jedan od rijetkih privilegija ovog društva: motiv promjene posla u njihovu slučaju u pravilu nije novac nego novi profesionalni izazovi, bolji uvjeti rada, mogućnosti dodatne izobrazbe. Ili, kako je to rekao Drago Munjiza, potpredsjednik Atlantic Grupe: “Vjerojatno bih drugdje zarađivao više, ali u ‘Atlanticu’ imam neprocjenjivu mogućnost baviti se strategijom, dok bih u nekoj multinacionalnoj kompaniji bio samo realizator tuđih zamisli.”
No oni još uvijek nisu javno i glasno spremni reći da su godine obrazovanja, a mnogi od njih proveli su ih na uglednim svjetskim sveučilištima, i iskustvo rada kapitalizirali solidnim svotama na ugovorima. Novinari specijalizirani za ekonomska područja tvrde da najniža menedžerska plaća u Hrvatskoj iznosi oko 2500 eura te da je plafon prihoda gotovo nemoguće odrediti. Jedan od ugovora koje su imali priliku vidjeti novinari Nacionala otkriva kako oni otprilike izgledaju: uz mjesečnu plaću, koja je u konkretnom slučaju iznosila 7000 eura, spominju se i još neke beneficije, poput plaćanje troškova liječenja i životnog osiguranja, luksuznog službenog vozila, i isplate bonusa, u iznosu od jednogodišnje plaće, ako se ispuni poslovni plan.
U Hrvatskoj ne postoje jedinstveni kriteriji, ni tvrtke slične veličine, pa stoga i ovaj popis donosimo abecednim redom, bez ambicije da određujemo tko je bolji i uspješniji.

ZDENKO ADROVIĆ
Prije pet godina Zdenko Adrović postao je prvi Hrvat na čelu strane banke u Hrvatskoj – Raiffeisen banke, koja je otad postala najuspješnija strana banka u Hrvatskoj. Tamo je stigao s dugim radnim stažem u Privrednoj banci Zagreb, gdje je zauzimao visoke položaje, a od kolovoza 1991. do 1996. bio je zamjenik glavnog direktora i izvršni potpredsjednik PBZ-a. Iz PBZ-a otišao je s uvjerenjem da je sanaciju trebalo obaviti mnogo prije i tako uštedjeti novac poreznih obveznika.

MILAN ARTUKOVIĆ
Direktor i suvlasnik “Francka” Milan Artuković jedan je od rijetkih koji se mogu pohvaliti uspjehom izvornog hrvatskog proizvoda, ali i praćenjem svjetskih trendova. Pomno proširuje paletu “Franckovih” proizvoda. Pod njegovim vodstvom tvrtka je lani ostvarila 70 milijuna kuna profita.

KATARINA BAKIJA
Članica Uprave “Mercatora” zadužena za financije, računovodstvo i kontroling, Katarina Bakija, široj javnosti poznatija je kao ravnateljica Carinske uprave i pomoćnica ministra financija. Karijeru je počela kao predavačica na srednjoj ekonomskoj školi u Sinju, a potom je mijenjala rukovodeće funkcije u financijama, Veterinarskom zavodu Hrvatske, “Voće export-importu”, BASF-u, “Leku” Zagreb. U “Agrokoru” je bila potpredsjednica koncerna zadužena za financije, u Hrvatskoj poštanskoj banci direktorica tuzemnog sektora, te direktorica službe za mjerenje i ocjenu rizika.

STANKO BANIĆ
Stanko Banić ostat će zapamćen kao čovjek koji je 90-ih, unatoč brojnim političkim i gospodarskim pritiscima, sačuvao Tankersku plovidbu od “privatizacije na hrvatski način”. Kupujući državnom nebrigom razasute dionice, zadarski brodar je u investicijskoj kući Vienna Capital Partners pronašao strateškog partnera koji se ugovorno obvezao da će za četiri godine prenijeti većinski paket dionica na zaposlenike. Tankerska plovidba lani je uspjela provesti privatizaciju po ESOP sustavu, a to je prvi takav slučaj u Hrvatskoj – da je tvrtka sama postala svojim vlasnikom.

MIRKO BARIŠIĆ
Rođenjem Slavonac, gimnaziju i Elektrotehnički fakultet završio je u Zagrebu, a na Sveučilištu Columbia u SAD-u studij menedžmenta. S nepunih 30 godina postao je glavni direktor Tvornice baterija i rasvjetnih tijela u Zagrebu, a početkom 90-ih direktor “Siemensa” d.o.o u kojemu je od 1996. i predsjednik Uprave. Te je godine dobio i Nagradu za gospodarstvo, a 1998. proglašen je menedžerom godine za strano poduzeće. “Siemens” je vodeća kompanija za visoku tehnologiju u Hrvatskoj, o čemu svjedoči milijarda i 228 milijuna kuna prihoda prošle godine.

CHRIS BOJANOVIĆ
Biografija 40-godišnjeg Chrisa Bojanovića, koji je u “Metropolis Mediji” lani obrnuo 25 milijuna kuna profita, odaje njegovu svestranost. Rođen u Zagrebu, veći dio života proveo je u New Jerseyju i New Yorku, a s diplomom iz ekonomije i poslovnih financija postao je menedžer BCL-a, najveće svjetske marketinške i promocijske tvrtke u industriji glazbe. U Hrvatsku se doselio prije deset godina, radio je u “Unikomercu”, nakratko za Emila Tedeschija, potom u AWT Internationalu, gdje je 1996. osvojio titulu menedžera godine. Javnost ga pamti i kao bivšeg predsjednika Uprave “Tiska” i osobu koja je u izbornom stožeru Stipe Mesića bila zadužena za odnose s inozemnim novinarima.

BRUNO FILIPI
Generalni direktor Bruno Filipi upravlja hrvatskim dijelom svjetske kompanije “Coca-Cola”, koja kod nas postoji već 30 godina. “Coca-Cola Beverages Hrvatska” u zadnjih je deset godina investirala više od 60 milijuna eura, prodaja joj je porasla osam puta, a broj zaposlenih sa 200 utrostručio se na 730. Filipi najavljuje ulaganje više od 50 milijuna eura u sljedeće tri godine u obnovu i proširenje proizvodnog središta u Zagrebu.

BORIS GALIĆ
Neposredno prije nego što je stupio na čelo AZ mirovinskog fonda, najjačeg u Hrvatskoj, Boris Galić vodio je tim mladih stručnjaka zaslužnih za veliku ekspanziju investicijskih fondova Zagrebačke banke. Ukupna svota uplaćena u te fondove premašila je čak milijardu kuna. Nakon stjecanja iskustava u Njemačkoj i Italiji, te u Narodnoj banci Hrvatske, u Sektoru za nadzor i kontrolu, zapošljava se u brokerskoj kući CAIB, a kao savjetnik u Sektoru financija u Zagrebačku banku dolazi 1998.

MISLAV GALIĆ
Predsjednik Uprave “Leda” za sladoled i smrznutu hranu, s višegodišnjim iskustvom u korporacijskoj ekonomici poslovanja, pripada generaciji menedžera za kojima tragaju head hunting agencije. Mislav Galić je kao predsjednik uprave “Leda”, prvi put u povijesti te tvornice, osmislio nagradnu igru u kojoj dobivaju svi (a “Ledo” najviše). “Ledo” je igrom višestruko povećao plasman svojih proizvoda, a usput lansirao i nekoliko novih. Prihodi “Leda” 2001. bili su 5,5 posto veći nego prethodne godine.

BRANKO GRETIĆ
Branka Gretića smatraju najvećim čarobnjakom među hrvatskim menedžerima: spasio je zaposlene od propasti “Tiska”, čiji su dugovi od 160 milijuna maraka, zahvaljujući sustavnoj pljački Miroslava Kutle, premašili vrijednost temeljnog kapitala. Gretić je u nepune dvije godine priveo kraju jedan od najdramatičnijih stečajnih postupaka u Hrvatskoj. Sada kao direktor obećava da će “Tisak” biti ono što je bio nekoć: zlatna koka, među prvih deset najuspješnijih tvrtki u zemlji.

MIRKO GUGIĆ
Iako u SMS-u ne upravlja izravno tvrtkom, Mirko Gugić, na čelu Odjela za razvoj splitske prehrambene tvrtke SMS, svojim znanjem iz biotehnologije sudjeluje u kreiranju strateških odluka te uspješne splitske tvrtke. Jedan je od najzaslužnijih što se autohtoni proizvodi hrvatske obale prodaju diljem svijeta. Kao jedan od najvećih stručnjaka za maslinarstvo i uljarstvo u Hrvatskoj, s dvadesetogodišnjim iskustvom rada u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša, Gugić je uspio u jedinstvenom mediteranskom plodu ostvariti sintezu različitih ukusa Zapada i Istoka.

DAMIR HORVAT
Direktor “Bille”, Damir Horvat, diplomirani ekonomist i suprug novinarke Marine Mučalo, karijeru je započeo u INA Trgovini kao komercijalist gdje je u deset godina napredovao do izvršnog direktora “Ine”. Kratko vrijeme bio je predsjednik Uprave “Konzuma”, a potom i direktor NIVA Trgovine. Nedavno je izabran za dopredsjednika Granske udruge trgovine HUP-a. Za vrijeme njegova mandata “Billa” je izrasla u trgovački lanac koji zapošljava 800 djelatnika u devet marketa. Horvat je jedini stranac član REWE grupe, kojoj pripada i “Billa”. Taj lanac u Hrvatskoj primjer je povezivanja stranog kapitala i sposobnosti domaćih školovanih kadrova.

DRAŽEN KARAKAŠIĆ
Tridesetogodišnji Dražen Karakašić zadnjih je godina zamjenik financijskog direktora u Privrednoj banci Zagreb. Ovih je dana upravo on bio jedan od glavnih prezentatora poslovnih rezultata PBZ-a pred talijanskim vlasnicima Privredne banke u Milanu. Dražen Karakašić završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu, smjer financija. Nakon prakse u Ministarstvu financija zaposlio se sredinom 90-ih u revizorskoj tvrtki KPMG. Potkraj 90-ih preko head hunting agencije zaposlio se u PBZ-u.

ALIS KAZNAČIĆ
Rukovoditeljica Službe za korisnike VIPneta Alis Kaznačić karijeru je počela u Croatia Airlinesu, gdje je osmislila poznati “frequent flyer” program. Početkom 2000. pridružila se mladom vodstvu VIPneta, gdje je razvila prvu službu za korisnike u Hrvatskoj, koja VIPnetu osigurala vodeće mjesto na hrvatskom telekomunikacijskom tržištu. Lani u ožujku taj je model službe za korisnike na konferenciji u Dublinu osvojio prvo mjesto.

KARIM JADAVJEE KHOJA
Karim Jadavjee Khoja sredine veljače preuzeo je dužnost člana Uprave i glavnog operativnog direktora za mobilne komunikacije u Hrvatskom telekomu. Kvalitetom svog rada on će uvelike kreirati i razinu poslovnih prihoda HT-a u budućnosti. Khoja je magistar biokemije i doktor znanosti s područja menedžmenta. Obrazovan je na londonskom i hardvardskom sveučilištu, a u HT je stigao s mjesta predsjednika i izvršnog direktora kanadskog Exi Wirelessa.

SAŠA KOLENKO
U šest godina rada u AWT-u, najvećem distributeru robe široke potrošnje u Hrvatskoj, Saša Kolenko je od logističara, rukovoditelja nabave i logistike, potom direktora operative dogurao do direktora distribucije, koji posljednje tri godine pokriva sva područja osim financija: prodaju, marketing, operativu, logistiku, informatiku, ljudske potencijale i servis kupaca. AWT ima 336 zaposlenih, distribuira 1600 proizvoda uglednih svjetskih proizvođača (Barilla, Chipita, Foster Slark, Henkel, Hipp, Huxol, Libero, Libresse, Mars, Schneekoppe, donedavno Nestle), a lani je ostvario 780 milijuna kuna prometa.

DARKO KORITNIK
Darko Koritnik proveo je u “Krašu” čitav svoj radni vijek. Prije nego što je došao na čelo najveće domaće konditorske industrije, radio je u marketingu i razvoju, u Upravi “Kraša”, u Nadzornom odboru. Dobit “Kraša” lani je premašila 40 milijuna kuna. Tvrtka postoji više od 90 godina i nijednu godinu nije bila gubitaš, izbjegla je pretvorbenu oluju, a većinski paket drže mali dioničari, zaposlenici tvrtke. “Kraš” je dobitnik Zlatne kune u kategoriji velikih tvrtki, ima više od 2000 zaposlenih te osam podružnica – dvije u Hrvatskoj i šest u inozemstvu.

GORDANA KOVAČEVIĆ
Gordana Kovačević, potpredsjednica “Ericsson Nikole Tesle”, članica Top Management Teama i direktorica Centra za projektiranje i komunikacijska rješenja, od svog prvog radnog dana zaposlena je u toj kompaniji koja se nekoć zvala “Nikola Tesla”. Iako je hrvatski dio tvrtke lani imao problema u poslovanju, Gordana Kovačević nije izgubila odlike modernog lidera, a kompaniji je porasla dobit prije oporezivanja za više od 240 posto. Gordana Kovačević, koja je na razini korporacije odgovorna za dizajniranje komunikacijskih mreža u srednjoj i istočnoj Europi te sjevernoj i istočnoj Africi, zaslužna je za sklapanje prvih ugovora na afričkom kontinentu, vrijednih 58,8 milijuna kuna. Lani se bavila restrukturiranjem kompanije u softversku tvrtku, a prva komercijalna 3 G mreža u svijetu koja je pokrenuta potkraj prošle godine u Tokyju i okolici djelo je hrvatskog softvera.

BORIS LALIĆ
Boris Lalić, predsjednik Uprave Zagrebačke pivovare, svojedobno je bio i predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza i aktivan sportaš, ali je karijeru prekinuo zbog ozljede tetive, no ostao je veliki dobrotvor sporta. Aktivan je i u hrvatskoj udruzi menedžera Croma, a 1999. je proglašen hrvatskim menedžerom godine. Na čelo pivovare došao je 1988. a ona je 2000. povećala proizvodnju za više od 13 posto, dok je rast tržišta piva bio samo 5 posto.

HELENA LENAC
Helena Lenac, potpredsjednica i šefica financija Excelsa Holdinga u vlasništvu Andronika Lukšića, čija se ulaganja u Hrvatsku procjenjuju na 300 milijuna eura, odgovorna je za koordinaciju financijske strukture društava. Zadnjih šest mjeseci ulagalo se u kupnju dionica hotela “Croatia” u Cavtatu imarinu “Adriatic” u Poreču, a uloženi novac premašit će 45 milijuna eura. Zahvaljujući kupnji dionica u turističkom sektoru i rekonstrukciji postojećih, Grupacija je postala jednim od najvećih hotelskih lanaca u Hrvatskoj. Neto prihod turističkog portfelja Grupe za prošlu godinu iznosio je 8 milijuna eura.

DUBRAVKO MAK
Dubravko Mak, potpredsjednik “Plive” za razvoj i globalno poslovanje, predvodio je lanjski proboj “Plive” na zapadno tržište. Uspješno je obavio kupnju njemačkog farmaceutskog koncerna AWD iz Dresdena, vrijednog 50 milijuna eura. Uskoro namjerava “Plivu” pozicionirati i na američkom tržištu. Mak je u “Plivi” zaposlen već gotovo dva desetljeća, obavljao je odgovorne dužnosti, a sedam godina vodio je u New Yorku tamošnju “Plivinu” ispostavu.

FRANO LUKOVIĆ
Tihi i nenametljivi menedžer Frano Luković najmoćniji je hrvatski biznismen u sjeni. U Jugobanci je proveo 16 godina na čelu Sektora za poslovanje s inozemstvom, a zatim postao zamjenik glavnog direktora. Kratko je radio u “Coningu” Radimira Čačića, a 1991. imenovan je predsjednikom Uprave Zagrebačke banke – vodeće banke u Hrvatskoj s najvećim brojem klijenata – 1,5 milijuna građana i sto tisuća pravnih osoba. Sa strateškim partnerom “Allianzom” banka je osnovala A-Z mirovinski fond i postala aktivnim sudionikom mirovinske reforme.

DRAGO MUNJIZA
Prvo menedžersko iskustvo Drago Munjiza, današnji potpredsjednik Atlantic Grupe i glavni strateg u Upravi zadužen za prodaju i distribuciju, tvrtke u vlasništvu obitelji Tedeschi, stjecao je još kao dječak u zagrebačkoj Dubravi, gdje je, kako kaže, uspjeh bio doći do kioska i kupiti strip, a usput ne ostati bez novca. Svih svojih 11 godina staža stekao je u toj uspješnoj tvrtki za uvoz i distribuciju robe široke potrošnje, a odnedavno i proizvođača “Cedevite”. U “Atlantic” je došao na poziv većinskog vlasnika Emila Tedeschija, kojeg je upoznao u Milanu, gdje je proveo dvije godine baveći se svim i svačim: od zidarenja do manekenstva. Kako je rastao “Atlantic”, tako se i taj ekonomist po obrazovanju, s dodatnom diplomom pariške poslovne škole i tečaja općeg menedžmenta, uspinjao po hijerarhiji: od prodavača, pomoćnika direktora prodaje za nacionalne sisteme, regionalnog direktora za Zagreb do direktora prodaje i naposljetku potpredsjednika koji je izravno odgovoran za dvjesto zaposlenih. Dio je tima zaslužnog za napredak “Atlantica”, koji je isprva imao samo četiri zaposlena i nekoliko milijuna kuna prometa, a danas ima 700 zaposlenih i 700 milijuna kuna prometa.

NINA OBERITER-GLUHAK
Predsjednica Uprave PBZ American Expressa, Nina Oberiter-Gluhak, magistrica ekonomike turizma, karijeru je počela u putničkoj agenciji “Atlas” kao vodič za strane turiste, a nakon dvije godine postala je šeficom zagrebačke poslovnice “Atlasa”. Kad je Privredna banka preuzela American Express od “Atlasa” i osnovala PBZ American Express, Nina Oberiter-Gluhak postavljena je za predsjednicu Uprave. A to je bio logičan nastavak njezine karijere: ona je u “Atlas” uvela poslovanje s Atlas Club karticom, nakon čega je postala direktoricom marketinga u Atlas American Expressu, a ubrzo potom i predsjednica Uprave.

DARKO OSTOJA
Darka Ostoju, predsjednika Uprave Dom Fonda te ICF-a, dvaju najvećih privatizacijskih investicijskih fondova u Hrvatskoj, smatraju jednim od najimućnijih Hrvata, čija se imovina broji desecima milijuna eura. Posao je naučio u “Consult Investu”, tvrtki koju je osnovao s Jakšom Barbićem, profesorom Pravnog fakulteta u Zagrebu, koji je zakonski kreirao hrvatsku privatizaciju. Kad su se njih dvojica razišli, Ostoja je krenuo u samostalni biznis. Njegov fond ima udjele u brojnim tvrtkama, a Ostoja je nerijetko izazivao sukobe kao član mnogobrojnih nadzornih odbora.

ANTE PAJIĆ MAJDIĆ
Ante Pajić Majdić jedan je od “ljudi iz sjene” koji suvereno vode najjači trgovački lanac u Hrvatskoj – “Konzum”. Nakon diplome na Fakultetu vanjske trgovine u Zagrebu 1976., radio je u velikim hrvatskim tvrtkama – INA Inženjering i TEP, te u “Ferimportu” kao direktor vanjske trgovine. U koncern “Agrokor” došao je prije osam godina, najprije kao direktor uvoza i izvoza, potom predsjednik Uprave “Agrokor” trgovine.

MAJA PEČAREVIĆ
Maja Pečarević, direktorica “Generalturista”, podrijetlom iz obitelji Mike Tripala, dio je upravljačkog tima Žarka Kraljevića, vlasnika Diners cluba i “Generalturista”. Menedžersku karijeru počela je 1987. na mjestu pomoćnice direktora tadašnjeg OOUR-a kreditnih kartica u “Generalturistu”. Kad joj je suprug preuzeo posao predstavnika Privredne komore u Sydneyju, nakratko je zamrznula svoj radni status u Hrvatskoj i pridružila se suprugu u Australiji. Po povratku u Zagreb postala je zamjenicom direktora Diners cluba, a ubrzo potom i “Generalturista”.

MLADEN PEJKOVIĆ
Diplomirani ETF-ovac, 33-godišnji Mladen Pejković rukovoditelj je Odjela RF inženjeringa i novih tehnologija u VIPnetu i jedan od odgovornih i zaslužnih za procvat mobilne telefonije u Hrvatskoj, a izravno i za VIPnetovu “totalnu pokrivenost”, koja je tvrtki priskrbila više od 150 milijuna eura prometa. Ponosi se time što je svojim dizajnom i brigom za kvalitetu mreže promijenio percepciju građana o GSM mreži.

ŽELJKO PERIĆ
Željka Perića, financijskog direktora i člana Uprave “Plive”, ugledni specijalizirani časopis CFO Europe izabrao je za menedžera koji u srednjoj i istočnoj Europi održava najbolje odnose s poznatim europskim bankama. Perić ima 44 godine, diplomu Ekonomskog fakulteta iz vanjske trgovine. Prije dolaska u “Plivu” radio je za tvrtku “Ingra” u sektoru stranih ulaganja, a potom dvije godine kao savjetnik za međunarodne ekonomske odnose pri Ministarstvu vanjskih poslova. Kratko vrijeme bio je i direktor “Hidroelektre”.

MICHAEL PRPIĆ
Tridesetjednogodišnji Michael Prpić, voditelj korporativne prodaje mobilne mreže Hrvatskog Telekoma, u Kanadi je diplomirao međunarodne odnose i završio i posebnu menedžersku školu. Prije dolaska u HT radio je za međunarodne kompanije Equifax, najveću svjetsku agenciju za kreditni reportin, kao menedžer prodaje i marketinga SDI, te Air Canadu. Michael Prpić u Hrvatsku je stigao 1999. U HT-u je odgovoran za sve HT-ove poslovne korisnike mobilne telefonije. Lani je njegov odjel udvostručio broj korporativnih korisnika mobilnih uslugae HT-a.

BOŽO PRKA
Privredna banka Zagreb ovih se dana našla u žarištu zanimanja javnosti nakon što je u Jutarnjem listu objavljena izjava premijera Račana da bi se i u toj banci mogla ponoviti afera iz Riječke banke. Račan je tu izjavu demantirao, a Božo Prka, predsjednik Uprave, odmah je podsjetio da je prošla poslovna godina bila najbolja u povijesti PBZ-a, s rekordnom dobiti od 517 milijuna kuna, a među značajnije dioničare spada i država. Na razini PBZ Grupe, koju čini PBZ i 17 društava, ostvarena je neto dobit od 581 milijuna kuna. Nadalje, depoziti klijenata u PBZ-u porasli su 6,6 milijardi kuna, odnosno 51 posto, a brzina porasta depozita najveća je u cijelom bankarskom sustavu. Glasinama o nepravilnostima PBZ je suprotstavio podatke revizije i prestižnu nagradu časopisa Euromoney koji je PBZ proglasio najboljom bankom u Hrvatskoj prošle godine.

GORAN RADMAN
Generalni direktor Microsofta Hrvatska, nekoć novinar i urednik, stručno je obrazovanje stekao na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju međunarodnih odnosa Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Autor je i koautor knjiga iz područja međunarodnih odnosa i medija, bio je savjetnik za međunarodne odnose Predsjedništva SRH, direktor Televizije Zagreb i direktor tvrtke MicroLAB (1992.-1996.). Odnedavna je imenovan direktorom Microsoft Adriatica, koji objedinjava Microsoftovo poslovanje u jugoistočnoj Europi, a sudjelovao je u pripremama i sklapanju u prosincu 2001. potpisanog višegodišnjeg komercijalnog i tehnološkog ugovora između Microsofta i vlada Jugoslavije i Srbije. Taj ugovor omogućio je otvaranje, pored sadašnjih u Ljubljani i Zagrebu, i treće regionalne Microsoftove podružnice u Beogradu te početak Microsoftova izravnog komercijalnog i tehnološkog djelovanja na tom tržištu. Nije suvlasnik tvrtke u kojoj radi niti smije, prema ugovoru koji je potpisao s Microsoftom, imati dionice u ijednoj tvrtki s kojom Microsoft surađuje.

IGOR RAJKOVIĆ
Igor Rajković, rukovoditelj prodaje VIPneta, koji se danas može pohvaliti s oko 750.000 pretplatnika, obrazovanje je stekao na zagrebačkom Fakultetu elektronike i računalstva, gdje je diplomirao radiokomunikacije i profesionalnu elektroniku te završio i studij poslovnog upravljanja. On je organizirao VIPnetovu mrežu prodajnih mjesta, koja se danas grana u 17 VIP centara, ima više od 180 VIP partnera i tisuće prodajnih mjesta, te stvorio model izravne prodaje velikim poslovnim korisnicima. Svojom osobnom zaslugom smatra to što je VIPnet potpuno izbjegao problem neplaćanja, jednu od glavnih boljki hrvatskog poslovanja.

IVICA SERTIĆ
Direktor “Jamnice” Ivica Sertić član je menedžmenta Todorićeva koncerna “Agrokor”. Sertić je zaslužan što je Jamnica s tradicijom dugom 170 godina najveći proizvođač mineralnih voda ne samo u Hrvatskoj nego i u jugoistočnoj Europi, izrasla u jednu od najmodernijih europskih punioca u kojoj se godišnje proizvodi više od 200 milijuna litara. Na domaćem tržištu “Jamnica” drži neosporni primat: pokriva čak 80 posto hrvatskih potreba. Prije godinu i pol “Jamnica” je počela proboj na tržište BiH, postavši većinski vlasnik Sarajevskog kiseljaka.

IVAN SOVIČEK
Ivan Soviček, predsjednik je Uprave osiguravateljskog društva Allianz Zagreb, koje je dio grupacije Allianz AG, vodećeg svjetskog osiguravateljskog koncerna iz Munchena. Allianz je u Hrvatskoj od 1998. a nastao je iz prijašnjeg Adriatic osiguranja. Zagrebačka banka i Allianz osnovali su mirovinski fond A-Z koji je najuspješniji po broju prijavljenih osiguranika u dobi do 40 godina, a osiguravatelj je i mnogih velikih hrvatskih tvrtki: HT-a, Zagrebačke banke, “Plive”. Ukupan prihod od premija 2001. iznosio je 333 milijuna kuna, što je porast od 21 posto u odnosu na 2000. godinu, dok im porast premija životnog osiguranja iznosi 88 posto u odnosu na godinu prije, odnosno 63 milijuna kuna.

DUBRAVKO ŠTIMAC
Dubravko Štimac, predsjednik Uprave PBZ Croatia osiguranja magistrirao je organizaciju i menedžment u Zagrebu te specijalizirao u New Yorku i Londonu. Radio je u Zagrebačkoj tvornici papira, potom u PBZ Investholdingu, a tri je godine proveo kao direktor Direkcije poslova skrbništva nad vrijednosnim papirima. Zadnjih godinu dana vodi projekt mirovinske reforme u PBZ-u. Honorarni je predavač na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

ALEX TUDOR
Hrvat čileanskog podrijetla, Alex Tudor tipični je primjer mlade dobro plaćene tehnomenedžerske generacije koja nije dionicama vezana za tvrtku, nego solidnim ugovorom o plaći i stimulaciji. Nakon što je poznati čileanski milijarder Androniko Lukšić kupio većinski udio u Karlovačkoj pivovari, najstarija tvornica piva u Hrvatskoj dobila je međunarodni rejting postavši dijelom pivarske grupacije koju čine Southern Breweries, Paulaner i Anheuser-Bush. Tudor je osoba od velikog Lukišićeva povjerenja –osim što je postavljen za generalnog menedžera Karlovačke pivovare, on je i član nadzornih odbora svih tvrtki u Hrvatskoj u kojima Lukšić grupa ima vlasnički udio: “Atlasa”, “Plave lagune”, “Argentine” i hotela “Croatia”.

DEJAN TURK
S bečkim magisterijem o marketingu, ljudskim odnosima i financijama, Dejan Turk, danas generalni direktor MCDonald’sa za Hrvatsku i Sloveniju, u toj je svjetskoj kompaniji najprije pekao hamburgere u restoranu. Poslije tri mjeseca vodstvo MCDonald’sa objasnilo mu je da ih uz papirnato obrazovanje zanima i ljudski faktor, jer žele da njihovi menedžeri upoznaju sustav od dna. A upoznavanje sustava u Turkovu slučaju išlo je prilično brzo: nakon šest mjeseci vodio je ured ljudskih potencijala, godinu dana poslije odjel za franšizu, a još toliko mu je trebalo da postane direktor marketinga. Poziciju direktora McDonald’sa za područje Slovenije uvjetovali su mu povećanjem prometa od 30 posto i povratkom u jedan od restorana koji je ondje loše poslovao. Pod njegovim vodstvom McDonald’s postiže sjajne rezultate: 16 restorana u Hrvatskoj ostvarilo je lani 128 milijuna kuna prometa od 10 milijuna gostiju.

TVORNICA DUHANA ROVINJ
Osim najistaknutijim članovima Uprave, Tvornica duhana Rovinj svoje iznimno dobre poslovne rezultate treba zahvaliti timu stručnjaka koji se vrlo rijetko pojavljuju u javnosti. Riječ je o Meliti Božić, direktorici “Ronhilla”, Vladimiru Urbanu, bivšem direktoru te tvrtke koji danas u njoj ima funkciju savjetnika, ali i TDR-ovim voditeljima distribucijskih centara u Splitu i Osijeku Draženu Juriću Šolti i Iliji Dumančiću. U tvrtki posebno ističu poslovne rezultate Teodore Hodak, koja je na razini korporacije nadležna za izvoznu djelatnost. TDR danas izvozi 50 posto ukupne proizvodnje. Svi spomenuti menedžeri u TDR-u su više od deset godina.

ŽELIMIR VUKINA
Prije no što se zaposlio kod Luke Rajića, hrvatskog “kralja mlijeka”, Želimir Vukina, generalni direktor “Lure”, radio je u “Plivi”, gdje je proveo 12 godina na raznim rukovodećim poslovima, od voditelja izvoza veterinarskih proizvoda do direktora programa farmaceutike i člana Uprave “Plive”, zaslužnog za izlazak domaće farmaceutske tvrtke na zagrebačku i londonsku burzu. Danas Vukinu smatraju glavnim strategom i čovjekom u čijim je rukama cijelo poslovanje “Lure”, jedne od najvećih kompanija u Hrvatskoj, koja ima oko 2100 zaposlenih i ukupni prihod od 1,7 milijardi kuna. On je proveo restrukturiranje “Lure” koja je nastala u kolovozu 1999. spajanjem bivših društava članica Lura Grupe i triju industrija mliječnih proizvoda, “Dukata”, bjelovarske “Sirele” i Zadarske mljekare. On “Luru” do 2005. treba pretvoriti u regionalnu prehrambenu kompaniju, a hoće li to učiniti uz pomoć duhanske industrije, tek će se vidjeti.

RUŽICA VAĐIĆ
Zlobnici bi rekli da samo žena može krojiti poslovnu politiku tvrtke čija je osnovna djelatnost izrada odjeće. No Ružica Vađić na čelu je Heruc grupe u vlasništvu Dragutina Biondića čija je lanjska aktiva procijenjena na 564 milijuna kuna. Generalna je direktorica i predsjednica uprave Heruc grupe koja objedinjuje Heruc izradu odjeće i tvornicu “Lipa Mill” za proizvodnju i prodaju papirne konfekcije, tvrtku “Domus” iz Rijeke koja trguje namještajem te hotel “Villa Dubrovnik”. Ružica Vađić članica je i Uprave u Centar banci, jednoj od prvih u Hrvatskoj koje su od HNB-a dobile licencu za platni promet.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika