Iako Alviani, kao ni ostali umjetnici, nikada nije bio u Vukovaru – vidio je samo sliku porušena grada, odmah su se spremno uključili u projektGetulio Alviani jedan je od najznačajnijih talijanskih umjetnika, a uz to je priznati teoretičar, kolekcionar i kako sam tvrdi, ponajprije projektant. Njegov glavni moto je “Umjetnost je znanost”, a ističe da ne trpi onu vrstu umjetnosti, posebno čestu u današnje vrijeme, koja inzistira na senzaciji, šoku ili provokaciji. “Zbog toga radovi konstruktivista i predstavnika Novih tendencija nisu agresivni i spektakularni, oni zahtijevaju da se o njima promišlja”, objašnjava svoj umjetnički kredo, kojem je ostao vjeran puna četiri desetljeća.
Karijeru je započeo još kao sedamnaestogodišnjak u arhitektonskom studiju, gdje je radio kao šegrt. Potom je 1958. osvojio prvu nagradu na natječaju za novi dizajn osigurača, u organizaciji Domusa, časopisa za arhitekturu. Do tada su osigurači bili glomazni i regulirali su se nespretnom ručkom, a Alviani je predložio malen model koji je jednostavno funkcionirao, što je izazvalo revoluciju u projektiranju osigurača. Odlučio je u izradi osigurača sudjelovati od početka do kraja, pa je u tvornici proveo pune tri godine.
Poslije će tu svoju sklonost i ljubav prema dizajnu proširiti na odjeću, namještaj, kuće, svjetiljke, različite ustanove, pa čak i na brodove. Sljedećeg tjedna bit će porinuta u more jahta “Mio spacio”, dugačka 34 metra, za koju je dizajnirao interijer. Alviani inzistira na terminu “projektiranje” jer smatra da riječ dizajn ne može objasniti sve što on radi. To nam objašnjava na primjeru svoga novog projekta – golemoga kemijskog centra u Milanu, na površini od 300 tisuća četvornih metara. “Ne radim samo dizajn interijera, nego projektiram potpun sadržaj prostora, od nove organizacije rada do novog dizajna predmeta, i zbog toga često surađujem s različitim stručnjacima, čak i s kemijskim inženjerima”, ističe Alviani dodajući da takvo shvaćanje dizajna kao projektiranja prostora ni u Italiji nije uobičajena praksa. “Pošto me ponajviše zanima promjenjivost prostora i funkcija, najvažnije mjesto u mom projektiranju ima multifunkcionalnost. Na primjer, zanima me kako je moguće projektirati sobu u kojoj radi 50 ljudi na način da se brzo i jednostavno pretvori u konferencijsku salu. Prema istom principu projektirao sam Onkološki centar i kuću za stanovanje u Milanu. Ta kuća je projektirana tako da se za samo tri dana može demontirati i preseliti na drugo mjesto, a može se i proširiti”, zaključuje Alviani.
Otkriva nam da je u svom radu motiviran čestim životnim apsurdom: proganja ga pitanje kako je moguće da jedan autobus zauzima isti prostor i kad je pun i kad je prazan, dakle, i sa 45 putnika, kao i bez njih. Na tu je temu sedamdesetih godina napravio zanimljiv projekt “Pneumatice space”, u kojem je istraživao taj fenomen.

Nakon pet godina priprema, inicijativa Getulija Alvianija, poznatoga talijanskoga konstruktivističkog umjetnika i jednog od glavnih predstavnika Novih tendencija – međunarodnoga umjetničkog pokreta iz šezdesetih, koji je rođen upravo u Zagrebu, konačno će ugledati svjetlo dana. U zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti otvorit će se 7. srpnja velika izložba “22 za budućnost vukovara – u spomen na annu palange” na kojoj će se javnosti po prvi puta prikazati radovi iz njegove impozantne umjetničke donacije, koju je namijenio Vukovaru. Riječ je o 169 radova – slika i skulptura, koje su 22 priznata svjetska autora s područja kinetičke i konstruktivističke umjetnosti iz 11 zemalja svijeta poklonili Gradskom muzeju Vukovar. No, budući da je kasnoklasicistički i kasnobarokni dvorac grofa Jakoba Eltza Vukovarskog, u kojem je bio smješten muzej, temeljito razoren 1991., umjetnine iz Alvianijeve donacije bit će do završetka njegove obnove pohranjene u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti.
Izložba će ostati otvorena sve do 10. rujna i već je mnogi proglašavaju ljetnom senzacijom godine. Kako bi sve prošlo bez greške, Alviani inzistira na perfekcionizmu, pazi na svaki detalj. Želi da otvorenje prođe u vrlo svečanom tonu i da organizacija besprijekorno funkcionira, pa je s Ivanom Piceljem noćima radio na katalogu. Kustos izložbe je Marijan Susovski, viši muzejski savjetnik, a Marija Gattin, viša dokumentalistica, zdušno mu pomaže. Oboje su iz Muzeja suvremene umjetnosti koji je u šezdesetima slovio kao promotor novih likovnih i vizualnih istraživanja u svijetu. Kako napominje Getulio Alviani, posjetitelji će vidjeti radove vrhunskih predstavnika Novih tendencija, koji se temelje na egzaktnom pristupu umjetnost i vizualnim istraživanjima površine, strukture i objekta. “Odabrao sam one umjetnike koji su pripadali tom pokretu i ideji, zatim one koji su bili bliski tom duhu ali nisu izlagali na izložbama Novih tendencija u Zagrebu od 1961. do 1973., a pozvao sam i mlađe umjetnike koji danas nastavljaju našu ideju matematičkog, znanstvenog promišljanja umjetnosti. To je vrlo vrijedna zbirka umjetnina koja odražava duh i razdoblje našeg pokreta”, zaključuje Alviani, dodajući da će se itekako vidjeti da su ideje Novih tendencija još žive i aktualne.
Na izložbi ćemo vidjeti radove Talijana Manfreda Massironija, jednog od glavnih teoretičara Novih tendencija, Amerikanca Richarda Anuszkiewicza, koji je u umjetničkim krugovima svijeta poznat kao zvijezda pop-arta, Franzuza Francoisa Morelleta, sigurno jednog od najvažnijih umjetnika 20. stoljeća, okorjelog antifrankista Angela Duartea, koji je odavno emigrirao iz Španjolske i nastanio se u Švicarskoj, i Venecuelanca Carlosa Cruza-Dieza, kojeg mnogi smatraju najvećim imenom Južne Amerike na polju kinetičkog istraživanja. Svoja djela donirali su i Kenneth Snelson, jedan od najvećih američkih kipara, Slovak Milan Dobeš koji u Bratislavi ima svoj muzej, matematičar-umjetnik iz Poljske Janusz Kapusta, koji predstavlja mlađu generaciju, i mnogi drugi. Iz Hrvatske svoje su radove vukovarskom muzeju poklonili Vjenceslav Richter i Ivan Picelj, koji drži da je ta ideja izvrsna.
Uz inicijatora projekta Getulija Alvianija, koji je tijekom priprema nebrojeno puta automobilom ili vlakom doputovao iz Milana, gdje živi, još je desetak umjetnika najavilo svoj dolazak na otvorenje zagrebačke izložbe. Očekuju se umjetnici Eduardo Landi, Francois Morellet, Claus Staudt, Jöel Stein, Peter Lowe i Jerzy Grabowski, te Capusta i Massironi, pa se predviđa da će izložba zapravo podsjetiti na vrijeme šezdesetih kada je Zagreb bio važno svjetsko umjetničko središte. Naime, čak je desetak autora s ovog impozantnog popisa tada izlagalo na izložbama Novih tendencija I i II , dok je prošle godine kipar Snelson izlagao u galeriji “Rigo” u Novigradu, s kojom Alviani također surađuje. Autori su željeli čak i katalogom pokazati da su ostali vjerni principu Novih tendencija, koje su isključivo koristile mala slova i helvetiku pa se to rabi i na ovoj izložbi. Zato se vlastita imena, kao Vukovar i Anna Palange pišu malim slovom.
Ideja o projektu rođena je još 1997. kada je Alviani imao samostalnu izložbu u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Kako nam je priznao prigodom jednog od svojih posjeta Zagrebu, netko ga je provokativno upitao gdje je nestala ta silna kinetička i konstruktivistička umjetnost Novih tendencija iz šezdesetih, kojom su projektirali bolju budućnost. Kaže da je nakon kraćeg razmišljanja shvatio vezu između njihove umjetnosti i razorenog Vukovara: život nasuprot smrti! U isto vrijeme dogodila mu se životna tragedija. Njegova mlada suradnica i intimna prijateljica Anne Palange, koja je radila kao pomoćnica urednika u uglednom talijanskom časopisu za arhitekturu l’Arca i koju je jako cijenio, oboljela je od raka i umrla u 37. godini života. “Obećao sam joj da ću završiti taj projekt za Vukovar, za koji se i sama zalagala jer majka joj je bila iz Dalmacije ”, ističe Alviani. “Sličnost između apsurda tih dviju smrti – smrti razorena grada i smrti mlade žene, probudili su u meni nadu i pomogli mi da realiziram ideju do kraja jer sam shvatio da će Anna nastaviti živjeti ako završim projekt.”
Iako Alviani, kao ni ostali umjetnici, nikada nije bio u Vukovaru – vidio je samo sliku porušena grada, odmah su se spremno uključili u projekt. Osim toga, Alviani je vezan i uz Zagreb još iz šezdesetih. “Zagreb je moja druga domovina, prvo mjesto u kojem sam kao najmlađi sudionik Novih tendencija izlagao izvan Italije. Čak su me pitali je li radove s potpisom Alviani napravio moj otac,” kaže i dodaje da je susretao Picelja, Dušana Džamonju i Otona Glihu. Za projekt je važna simbolika brojeva, što je naznačeno nazivom izložbe “22 za budućnost vukovara”: prema njegovu mišljenju 22 je poseban broj, jednako se čita sprijeda i straga, duplo je veći od 11 koliko ima zemalja, i označava ravnopravan odnos između svih umjetnika, bez suparništva i bez zloupotreba, što predstavlja suprotnost ratu. “Osobno sam bio oduševljen idejom da uz Zagreb i Vukovar postane dio hrvatskih konstruktivističkih zbivanja, osobito zato što djela ovog umjetničkog pravca zasad nisu zastupljena u zbirci muzeja”, ističe Marijan Susovski.
Dvorac Eltz, jedno od najljepših zdanja Vukovara, počeli su graditi preci grofa Jakoba Eltza 1751. Dvorac je nekoliko puta pregrađivan i nadograđivan, a za njegov izgled prije rušenja zaslužan je bečki arhitekt Siedek, prema čijim nacrtima je i dovršen početkom 20. stoljeća. Do 1945. pripadao je obitelji grofa Eltza, u kojem je proveo djetinjstvo, a poslije Drugoga svjetskog rata korišten je za socijalno stanovanje, vojnu i glazbenu školu, gimnaziju i konačno za smještaj Gradskog muzeja Vukovar.
Kako nam objašnjava Ruža Marić, direktorica Muzeja grada Vukovara, projekt obnove Gradskog muzeja Vukovar zajedno vode još od 1997. Ministarstvo kulture i Ministarstvo obnove, a do sada je obnovljen tek dio prizemlja, gdje muzej trenutačno radi. Napravljena je i potpuna dokumentacija, a na Arhitektonskom fakultetu upravo se radi na idejnom i projektnom rješenju. “Budući da naš muzej čuva memoriju na pet tisuća godina staru povijest Vukovara, želimo obnovu na europskoj razini”, zaključuje, dodajući da je obnova dvorca Eltz zapravo simbol obnove Vukovara. Zato idejno rješenje obnove dvorca predviđa polivalentno funkcioniranje zgrade: uz gradski muzej i njegovu kolekciju od 1400 djela, uglavnom hrvatskih autora, dvorac bi udomio donaciju Getulija Alvianija, vraćene umjetnine iz Novoga Sada, zbirke sakupljene u progonstvu, na primjer, kolekcije narodnih nošnji, a pružio bi gostoprimstvo i ostalim kulturnim sadržajima važnim za Vukovar, kao što su Vukovarske adventske svečanosti, Nebo nad Vukovarom i Memorijalu Stjepana Petrovića, voditelju zbirke “Bauer”, koji je ubijen na Ovčari.
Procjenjuje se da će obnova tog velikog i izuzetno zahtjevnog kompleksa, spomenika A kategorije, trajati oko pet godina i da će stajati oko pet milijuna eura. Ruža Marić napominje da se nadaju kako će završena dokumentacija o obnovi muzeja potaknuti i domaće i strane sponzore da se uključe u obnovu. To se već obistinilo. Lady Jadranka Beresford-Peirce, sestra keramičarke Ljerke Njerš, koja je u Londonu utemeljila Fondaciju za obnovu spomenika kulture, organizirala je koncert slavnog pijanista Ive Pogorelića i prihod u iznosu od 60 tisuća funti darovala vukovarskom muzeju. Zahvaljujući toj svoti, dijelom su restaurirani krovište i kamena plastika dvorca. Usput rečeno, lady Beresford-Peirce novčanim donacijama pomogla je i obnovu Dubrovnika, Trogira i tvrđe u Osijeku.