Policija ispred ulaza u zgradu u kojoj živi Božo PrkaOd ponedjeljka, 30. rujna 2002., Hrvatska se može ubrojiti među najnesigurnije zemlje u regiji. Toga se dana Božo Prka, predsjednik Uprave Privredne banke Zagreb, druge najjače banke na hrvatskom tržištu, našao na brutalnom udaru mafije. Njega su dvojica zasad nepoznatih napadača pretukli i teško ozlijedili kad je napuštao svoj stan na drugom katu zgrade u zagrebačkom naselju Vrbik 26 i spremao se otići na posao.

Premlaćivanje prvog čovjeka druge najuspješnije banke u Hrvatskoj Hrvatsku svrstava uz bok Rusije i Jugoslavije gdje su premlaćivanja, otmice i ubojstva utjecajnih poslovnih ljudi već odavno postala svakodnevicaPrka se stubištem spustio do ulaznog prostora između prizemlja i prvog kata zgrade. Ondje su ga dočekali napadači, a jedan od njih poprskao ga je sprejem suzavcem. Nakon što je Prka bio privremeno praktično oslijepljen, drugi napadač izudarao ga je drvenom palicom po glavi i rukama. Napadači su se potom udaljili u nepoznatom smjeru, ostavivši Prku da leži u krvi.

Božo Prka potom se uspio vratiti u svoj stan, a nedugo poslije njegova kći o incidentu je informirala policiju. Prka je potom prebačen u Kliničku bolnicu Merkur u Zagrebu. Prku je klinički obradio dr. Ivan Gabelica. On mu je imobilizirao lijevu ruku, utvrdivši da mu je slomljena metakarpalna kost. Dr. Gabelica mu je također obradio više rana na glavi: riječ je uglavnom o ogrebotinama i podljevima. Liječnici su nakon detaljnih pregleda ustanovili da je Prka pretrpio lakši potres mozga te da nema nikakvih naznaka da bi se, unatoč većem broju udaraca u glavu, moglo raditi o težem potresu mozga. Takvu dijagnozu dodatno potvrđuje i to što je Božo Prka prilikom liječničke intervencije bio pri punoj svijesti. Liječniku je izjavio kako je šokiran time što mu se dogodilo. Pretpostavlja se da će biti zadržan na liječenju dva-tri dana, iako bi po težini ozljeda mogao otići na kućno liječenje gotovo odmah nakon obrade rana.

Prka bi u bolnici mogao ostati duže isključivo kako bi se zaštitio od brojnih pitanja novinara o tom događaju, te da mu se da neko vrijeme da se oporavi od stresa i pripremi za znatiželjne novinare. To je razumljivo ponajprije zato što je Božo Prka čelni čovjek moćne financijske institucije, koja je usto u većinskom stranom vlasništvu: 66,3 posto dionica Privredne banke Zagreb posjeduje ugledna talijanska Banca Commerciale Italiana SpA, Milano (BCI), 25 posto Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB), dok 8,7 posto drže manji dioničari.

Privredna banka u prvih je šest mjeseci ove godine nakon oporezivanja ostvarila dobit od 310,5 milijuna kuna, što je 26,5 posto više od prošlogodišnjeg rezultata, kad je na godišnjoj razini PBZ ostvario najveću dobit u hrvatskom bankarskom sustavu. Početkom rujna ugledni financijski časopis Euromoney Privrednoj banci dodijelio je Nagradu za izvrsnost 2002., što je nagrada za najbolju banku u Hrvatskoj, a sličnu nagradu dodijelio joj je i časopis The Banker.

Napad na čelnika takve institucije može negativno utjecati na sigurnost stranih investicija u Hrvatskoj, a može imati i šire negativne posljedice za sigurnost utjecajnih poduzetnika u Hrvatskoj. Brutalni fizički napad na čelnog čovjeka druge najsnažnije banke na hrvatskom tržištu mogao bi biti djelo organiziranog kriminala. Stoga će dan stradavanja Bože Prke za hrvatsku policiju vjerojatno označiti početak novog razdoblja u borbi s mafijom, a samu Hrvatsku svrstati uz bok Rusiji, Jugoslaviji i sličnim zemljama u kojima su premlaćivanja, otmice i ubojice utjecajnih poslovnih ljudi već odavno postali ružna svakodnevica.

Način na koji je pretučen Božo Prka ne ostavlja ni trunku dvojbe da bi se moglo raditi o slučajnom napadu. Napadači su točno znali koga čekaju, vjerojatno su više dana pratili u koje vrijeme Božo Prka napušta svoju zgradu pri odlasku na posao, potom su ga u pogodnom trenutku presreli i brutalno pretukli. Prka nije bio žrtva napadača koji su ga presreli kako bi mu oduzeli novčanik ili druge vrijedne predmete koje je u tom trenutku mogao imati. Batine koje je dobio Prka je zasigurno trebao shvatiti kao krajnje ozbiljno upozorenje.

Je li Božo Prka nekomu nešto obećao pa nije ispunio? Je li možda bio dužan nešto učiniti pa je to izbjegavao učiniti? Ili je postao žrtvom osvete nekog od ljudi koji su oštećeni potezima koje je on vukao kao čelnik Privredne banke Zagreb, ili možda kao negdašnji ministar financija u doba vladavine HDZ-a?

U odgovoru na jedno od ovih pitanja pravi je razlog napada na Božu Prku. Što god se krilo u pozadini tog napada, policiji u razotkrivanju njegovih naručitelja može najviše pomoći upravo sam Božo Prka, kao žrtva tog napada. Stoga će uz rad policije na razotkrivanju tog vandalskog čina biti jednako zanimljivo pratiti i u kojoj će mjeri Prka moći i htjeti pomoći policiji u njegovu rasvjetljavanju.

Božo Prka rođen je 1. siječnja 1958. u Livnu. Oženjen je suprugom Sanjom s kojom ima troje djece. Široj hrvatskoj javnosti postao je poznat nakon što je u doba vladavine HDZ-a, sredinom 90-ih, preuzeo funkciju ministra financija, nakon što je prije toga već neko vrijeme bio pomoćnik i zamjenik ministra financija.

Prije toga on je kao diplomirani ekonomist radio u tvrtki Slavija, koja je potom postala dijelom Dione, te u konzultantskoj tvrtki Progres. Tijekom 1991. i 1992. Prka je radio kao savjetnik za poreze i računovodstvo u tvrtki TEB. Iz te tvrtke odlazi u Ministarstvo financija, gdje isprva radi kao pomoćnik ministra za reforme poreznog sustava, a potom je bio promaknut u zamjenika ministra financija Zorana Jašića, koga na toj funkciji nasljeđuje sredinom 90-ih. Prka tada istodobno obnaša i funkciju predsjednika Nadzornog odbora Privredne banke Zagreb koja je tada bila u sanaciji, a funkciju ministra financija napušta 11. rujna 1997., neposredno uoči uvođenja PDV-a koji je upravo on priredio. Stručnjaci za njega tvrde da je bio jedan od boljih ministara financija.

Za vrijeme njegova ministarskog mandata otkriveno je da je zagrebačka tvrtka TEB – biro za privredno savjetovanje objavila priručnik “Sustav državne riznice i proračuni lokalne samouprave”, koji su po vrlo visokoj cijeni od 985 kuna morali kupiti korisnici državnog proračuna. Božo Prka u to je vrijeme bio vlasnik 4,12 posto dionica te tvrtke. Radilo se o klasičnom sukobu interesa i navodno zloporabi položaja i ovlasti zbog koje Božo Prka nikada nije odgovarao. U to vrijeme teretilo ga se i za sumnjivu kupnju stana u zagrebačkom naselju Vrbik ispred kojeg je jučer pretučen, ali on je optužbe demantirao kao potpuno besmislene.

Prka je potkraj 1997. ministarsku dužnost zamijenio mjestom predsjednika Uprave Privredne banke Zagreb, koja je bila sanirana dok je on bio ministar. Da je Banka bila u lošem stanju, nikoga nije čudilo, zato jer je upravo ona, za vrijeme predsjednikovanja Martina Katičića bila otvoreni državni servis za financiranje većine izdataka Republike Hrvatske za kupnju oružja na ilegalnom tržištu. Nakon tri godine uzastopnog negativnog poslovanja, Privredna banka Zagreb je u godini u kojoj je on postao njenim šefom ostvarila prvu dobit od 28 milijuna kuna.

Prka je u bankarskim krugovima na glasu kao vrlo stručan,
a magazin Euromoney čak ga je bio proglašavao ministrom godine u zemljama u tranziciji, a potom i menedžerom godine u banci koja je ubrzo prešla u većinsko talijansko vlasništvo.

Unatoč tomu, Nacional je više puta otkrio da je Božo Prka, bez ikakvih neugodnih posljedica za vlastitu karijeru, povlačio i poslovne poteze koje si bankar na takvu glasu nipošto nije smio dopustiti. Prvi u nizu krajnje diskutabilnih poteza Prka je povukao 1998. Razotkrivajući kako su pripadnici HDZ-a trošili novac hrvatskih iseljenika, Nacional je 15. ožujka 2000. došao u posjed dokumenata koji pokazuju kako je HDZ trošio novac poreznih obveznika.

Brojne malverzacije prilikom korištenja novca Fonda hrvatskih iseljenika formalno su okončane 15. srpnja 1998., kad je posljednjim isplatnim nalogom koji je potpisao Hrvoje Šarinić 3,04 milijuna maraka bilo prebačeno u Privrednu banku u korist HDZ-ove Zaklade hrvatskog državnog zavjeta pod kontrolom Ivića Pašalića. Time je bila izvršena zapovijed tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana, koji je inzistirao da ostatak iseljeničkog fonda završi na računu njegove vlastite stranke. Ta transakcija bila je poznat i Boži Prki, tada već šefu Privredne banke Zagreb. Šaljući na adresu HDZ-a obavijest o otvaranju deviznog računa specijalno za transakciju s HDZ-ovom Zakladom, vlastitom rukom Prka je dopisao primjedbu: povjerljivo. Time je osobno Božo Prka otuđenje iseljeničkih deviza svrstao u red najstrožih poslovnih, bankarskih i državnih tajni.

Prka je kao šef Privredne banke velikodušno kreditirao tvrtku “Niva” Nikice Valentića, svog tadašnjeg bliskog stranačkog kolege iz HDZ-a, unatoč upozorenjima Sektora kreditne kontrole da time oštućuje banku i urušava njenu financijsku stabilnost. Sektor kontrole optužio ga je da je mešetarenjem tečajnim razlikama Valentićevoj tvrtki bio pomogao s 400.000 DEM, a i potpisivao je jamstva za iznimno visoke kredite koje je tvrtka “Niva” podizala u inozemstvu kako bi vratila svoje dugove Privrednoj banci. Ukratko, Prka je u korist Valentićeve tvrtke ishodio više diskutabilnih ugovora o kreditu mimo Sektora kreditne kontrole, čime je mogao ugroziti stabilnost Banke.

Božo Prka nikada nije objasnio javnosti zašto je Privredna banka otpisala milijunske kredite obitelji najmračnijeg hrvatskog političara Ivića Pašalića. Privredna banka Zagreb ukupno je njegovu obitelj kreditirala s 22 milijuna maraka kredita. Ponajviše je taj novac odlazio na kreditiranje promašenih investicija Zdravka Pašalića i njegove tvrtke “Zagrebdrvo”: prvo je financirana izgradnja velebne zgrade te tvrtke u vrbovečkom selu Gradec, potom je financirano njeno dovršenje i nabava sirovina, a potom je čak financirano i vraćanje dugova te tvrtke banci. Opsežna dokumentacija svjedoči, među ostalim, čak i o tome da je Privredna banka većinu dugova obitelji Pašalić otpisala samo šest dana prije konstituiranja nove vlasti.

Božo Prka našao se u vrlo škakljivoj poziciji u sporu Privredne banke Zagreb s tvrtkom AGM. Zagrebački poduzetnik Hrvoje Petrač otkupio je potraživanja te tvrtke od Privredne banke Zagreb, koja su zahvaljujući kamatama potkraj 2001. bila dosegnula 30-ak milijuna maraka. No, unatoč jasnoj pravnoj situaciji, Privredna banka ne želi isplatiti ta dugovanja, iako je i sam Božo Prka 26. srpnja 1999. u pismu upućenom Nenadu Šepiću, predsjedniku Visokog trgovačkog suda, priznao postojanje duga koji je u tom trenutku bio dosegnuo 23 milijuna maraka. Prki se nominalno ne može zamjeriti to što se u tom slučaju, unatoč tomu što mu argumenti ne idu u prilog, bori za interese banke kojom upravlja. No sastavljanjem pisma u kojem je de facto priznao dug AGM-u, on se pokazao prilično nespretnim. Unatoč svim navedenim poslovnim propustima i nespretnostima, Prka u poslovnom svijetu i dalje slovi za uglednog bankarskog stručnjaka jer je PBZ uspio, doduše, uz veliku pomoć države, održati kao bankarsku instituciju i pozicionirati je ponovno u sam bankarski vrh Hrvatske, uz bok Zagrebačkoj banci.

U vrijeme u kojem se o pravim razlozima obrušavanja mafije na Božu Prku još uvijek ne zna mnogo, hrvatska policija nalazi se pred jednim od većih izazova u posljednje vrijeme. Ako se ubrzo ne pronađe naručitelj, hrvatski poduzetnici i utjecajni poslovni ljudi s pravom će biti zabrinuti za svoju sigurnost. Božo Prka očito je bio tek prvi na listi onih s kojima se žele izravnati računi ili upozoriti na moguću ucjenu u budućnosti. I jedno i drugo uvodi novu vrstu neizvjesnosti u hrvatski financijski i poslovni establishment.