U vrijeme Franje TuđmanaMalo tko je na hrvatskoj političkoj sceni zabilježio takav zaokret kao Zlatko Canjuga: nekoć zagorski profesor na radu u Njemačkoj, u Tuđmanovoj eri glavni tajnik HDZ-a i jedan od njegovih najvjernijih savjetnika, predsjednik HND-a i gorljivi kritičar svoje bivše stranke, a odnedavno ga javnost upoznaje i kao kontroverznog televizijskog voditelja na kutinskoj televiziji NET.

'Oni su obično uštogljeni, ne kažu ništa i neprestano se dodvoravaju biračima, a zapravo pokušavaju sakriti to da nemaju duha' 'Sada uživam novinarsku privilegiju: da kao voditelj pitam sve i svašta, a da me ne osuđuju kao političkog provokatora' 'Moj voditeljski zadatak je potaknuti goste da idu do najniže razine međusobne borbe, ali da ujedno pokažem kako je svaki udarac ispod pojasa ne-fer' TREMA PRED KAMERAMA 'Iako mi je politika pomogla da se pred kamerama osjećam slobodno, naravno da imam tremu' 'Čini mi se da će se u Hrvatskoj morati dogoditi martovske ide u kojima Cezar neće fizički stradati, nego će se prikazati u drugom liku i djelu, koji će se zvati, recimo, Zlatko Canjuga' 'Meni je najviše problema stvorio nogomet, ali drago mi je da je iza mene ostalo nešto: veliki stadion i velika momčad u Ligi prvaka' Talk-show “Ispod pojasa” osvaja simpatije i gostiju i publike u Slavoniji, dijelu Istre, Zagreba i Dalmacije, ali i Canjuginu zavičaju zahvaljujući prijenosu varaždinske televizije. U emisiji Canjuga sučeljava poznate osobe iz javnog života i raspravlja s njima o aktualnim političkim problemima, od Stipe Šuvara i Marka Veselice, Nine Badrić i Vesne Pezo, do Alke Vuice i don Ante Bakovića, i navodi ih, kako on kaže, na borbu ispod pojasa.

Javnost je tako dobila priliku vidjeti ono što je još prije nekoliko godina bilo nezamislivo: Canjuga je u nekim svojim emisijama kao dio scenografije stavio Titovu bistu, pustio pjesme narodne glazbe s područja bivše Jugoslavije, zagovara parlamentarnu demokraciju, slobodu čovjeka, otvara teme koje su nekoć u njegovoj bivšoj stranci bile strogo zabranjene i najavljuje goste s prostora bivše Jugoslavije. Danas se poput pravog novinara ljuti kad shvati da je propustio postaviti pitanje, i ne bez ponosa ističe kako ga dosad nitko od gostiju nije odbio. Najavljuje i skoro objavljivanje knjige, zasad pod radnim naslovom “Zarobljenici” u kojoj će rekonstruirati posljednjih pet godina Tuđmanove vladavine. Vjeruje da će publika rado čitati o uvjetima i razlozima koji su Tuđmana navodili na odluke koje su navlačile bijes i prezir većeg dijela javnosti.

I bez obzira na to što tvrdi kako mu posao voditelja omogućuje da popravi i svoj imidž političara, jer na licu mjesta vidi kakvi gafovi iritiraju gledatelje, ipak na pitanja vezana uz politiku nije odgovarao kao voditelj, nego kao političar.

NACIONAL: Kako ste postali voditelj? – Prošle godine su me Zoran Kovačić i Zvonimir Kabel, direktor i urednik kutinske televizije, posjetili i rekli kako su zaključili da bih mogao voditi emisiju. Odmah sam im, narcisoidan kakav jesam, čestitao na toj odluci i prihvatio se posla. Emisiju smo naslovili “Iza mita”, smatrajući da o svakoj osobi i društvenom procesu postoji mitska slika ili neka pozadina koju treba razotkriti. Na naše veliko iznenađenje emisija je postala jako popularna i gledana. Ove sezone odlučili smo se za novo ime i koncepciju: “Ispod pojasa”, s idejom da goste, dijametralno suprotnih stavova, u emisiji sučelim kao u ringu. Moj zadatak kao voditelja je da ih potaknem da idu do najniže razine međusobne borbe, ali da ujedno pokažem kako je svaki udarac ispod pojasa nefer udarac. Zanima me što poznate osobe misle o određenim fenomenima izvan svoga područja rada: pjevačice o demografiji, nezaposlenosti, slučaju Bobetko, Europi, ustašama i partizanima, političari o umjetnosti, parfemima, modi, estradi, nogometu…

NACIONAL: U emisiju ste donijeli Titovu bistu. Nije li to u izravnoj suprotnosti s HDZ-ovom ideologijom koja je negirala prošlost? – Hrvati robuju predrasudama, ne žele shvatiti da je duh izgradnje Hrvatske koji je dominirao posljednjih deset godina završio i da je ovom narodu potreban slobodan čovjek. Stvorili smo nezavisnu državu i sada je vrijeme da se oslobodimo tog mita, predrasuda o našoj povijesti i povijesnim likovima, te da počnemo normalno živjeti sa susjedima. U jednoj od emisija htio bih raspravljati i o tome prati li Crkva u Hrvatskoj izazove vremena, ili forsiranjem konzervativnosti koju zastupaju pojedini biskupi u narodu izaziva unutarnji grč.

NACIONAL: Kakve goste volite? – Ne volim dosadne i neduhovite goste, koji nisu spremni šaliti se. Volim kad netko uđe u “fajt” sa mnom. Bilo bi pretenciozno govoriti da bih bio uspješniji od nekih vodećih HTV-ovih voditelja. Mislim da bih i na HTV-u uspio nasmijati ljude, ponuditi im ležernost, jer je, nažalost, politika toliko izdramatizirala hrvatsku scenu da običan čovjek svaki dan može pomisliti kako je zemlja pred rasulom i sankcijama.

Najviše me zanima mišljenje običnih ljudi jer sam kao voditelj otkrio da su političari najmanje zanimljivi gosti: obično su uštogljeni, ne kažu ništa i neprestano se dodvoravaju biračima. Šokiralo me je saznanje kako su mnogi političari u posljednjih deset godina umislili da su neviđene veličine. Postali su tako smrtno ozbiljni da se čak ne usude ni nasmijati, sve od straha da ne ugroze nacionalnu sigurnost, ili da ih tajne službe ne pozovu na red. Većina njih smatra da su tim veći i moćniji političari ako su tajnoviti. A baš je suprotno: ljudi pamte i cijene one koji imaju načela, dosljednost, jasnoću izgovaranja i otvorenost. Sugovornici koji se drže ozbiljno i nisu spremni na ironiju i ležernost zapravo pokušavaju sakriti to da nemaju duha. Tako i ja u ulozi voditelja djelomično razotkrivam kakav sam i sam kao političar, pa se nastojim promijeniti.

NACIONAL: S jednogodišnjim iskustvom voditelja, koje vam je, kažete, otvorilo oči, kako procjenjujete sebe kao političara? – Mislim da je moja vrlina otvorenost prema ljudima i problemima. Čovjek koji nije sklon mijenjati se, to je kao da znanstvenik godinama istražuje, a ne želi vidjeti rezultate svoga rada. Oni političari koji ne osjete duh vremena, osuđeni su na propast.

NACIONAL: Kako ste izabrali prvoga gosta? – Odmah u prvoj emisiji htio sam vidjeti koliko i da li vrijedim kao voditelj i odlučio sam se odmah za veliki zalogaj – zamjenu uloga s iskusnom voditeljicom Željkom Ogrestom. I dobro sam prošao.

NACIONAL: Gost vam je bio i Stjepan Mesić, kakav je dojam on na vas ostavio? – Ne bih želio zvučati udvorno, ali Mesić mi je sa svojom ležernošću i otvorenošću bio jedan od dražih gostiju.

NACIONAL: Tko je bio jako uspješan u nadmetanju ispod pojasa? – Pa, meni su svi gosti jednaki.

NACIONAL: Sad ste vi udvorni prema gostima? – Moram kao voditelj biti jednak prema svima. Osobno mi je bio zanimljiv duel između Nine Badrić i Vesne Pezo te Alke Vuice i don Ante Bakovića koji su raspravljali o demografiji, odnosu prema ustašama i partizanima. Alka Vuica uspjela je preobratiti Antu Bakovića, on je prvi put vidio koliko je ona zapravo “velika Hrvatica” i više nije mogao imati predrasude prema njoj.

NACIONAL: Jeste li u posljednjoj emisiji u kojoj ste sučelili Milivoja Bračuna i Vlatku Pokos dobili odgovor na pitanje što je to što spaja manekenke i sportaše? – Mnogi na sam spomen nogometaša misle da se s njima nema što razgovarati, a ja sam želio pokazati da nije cilj nogometa jednostavno guranje lopte, nego da je uspješan onaj sportaš koji radi na svojoj inteligenciji. Zanimalo me je što je to što veže nogometaše i manekenke: stil života, inteligencija, koliki je stupanj te inteligencije i jesu li točne predrasude da je pozadina takvih veza isključivo novac. Zaključio sam da nogometaši nesumnjivo vole imati lijepe žene uza se, bez obzira na inteligenciju, a da se s druge strane ne može reći da ženama nije privlačan stabilan financijski život, bez obzira na inteligenciju.

NACIONAL: Poznato je da vam je od povijesnih likova uzor Cezar, tko vam je voditeljski uzor? – To s Cezarom mediji su napuhali, a moji protivnici koristili da me omalovaže i ocrne. Ja sam samo rekao da je povijesno mišljenje o Cezaru kao liku koji je pokušao spojiti Zapad i Istok i Kleopatri, koja je bila prikazana kao njegova konkubina, a ne kao žena koja je spašavala jedno carstvo i civilizaciju od propasti, bilo loše. Čini mi se da će se u Hrvatskoj morati dogoditi martovske ide u kojima Cezar neće fizički stradati, ali će nestati s pozornice i prikazati se u drugom liku i djelu, koji će se zvati, recimo, Zlatko Canjuga.
Želio bih izmisliti nešto svoje. Jako mi je važno da ne budem arogantan voditelj s predrasudama prema gostima, da ih ne uništavam svojim pitanjima, nego da im omogućim da dođu do izražaja.

NACIONAL: Kakve osobine čine dobrog voditelja, koji je vaš adut? – Za voditelja je ključno da ima fluid, šarm i duha da određene probleme pretoči u televizijski pristupačne emisije. Osobno mi se ne sviđaju uštogljeni voditelji koji se drže sigurnih shema. Sigurno je da mi je politika pomogla da se pred kamerama osjećam slobodno. Naravno da imam tremu, od kamere se ništa ne može sakriti. Na lokalnoj razini ljudi su spontaniji nego što bi bili na nacionalnoj, razgovori su vrlo otvoreni i necenzurirani.

NACIONAL: Osjećate li se moćnijim kao novinar ili kao političar? – Novinari su moćniji od političara, oni svoju moć demonstriraju riječima, a riječi su jače oružje od grube sile koju često primjenjuju političari. Stoga sada uživam novinarsku povlasticu: da s pozicije voditelja pitam sve i svašta, a da me ne osuđuju kao političkog provokatora.

NACIONAL: Što na vaš novi posao kaže vaša supruga Piruška? – Ne volim opterećivati suprugu svojim problemima, ali iznimno mi je važno njezino mišljenje. Njezini savjeti uglavnom se svode na to da ne idem ispod pojasa, da ostanem na razini.

NACIONAL: Kako se vi kao osoba koja zagovara konzervativne vrijednosti nosite sa svojom uspješnom suprugom koja je izvršna potpredsjednica u Agrokoru, a voli biti u sjeni? – Svoju suprugu svesrdno podupirem u njezinoj karijeri, želim joj da postigne sve što želi i ne želim je opterećivati svojom politikom i vezanošću za stranke.

NACIONAL: Što ne biste ponovili od svojih političkih istupa? – Meni je najviše problema stvorio nogomet. Tek se sad otvara prilika za realnije sagledavanje svoje uloge u Croatiji, tj. Dinamu. Promjene imena dogodile su se 1991. i 1993., dakle prije mog ulaska u politiku.

NACIONAL: Ne sjećam se da ste se borili za povratak imena Dinama. – Mjesec dana nakon dolaska na funkciju glavnog tajnika izjavio sam da sam oduvijek navijao za Dinamo i bio dinamovac te da su predsjedniku Tuđmanu njegovi savjetnici krivo predložili da promijeni ime. Odmah sam dobio packe. Zamjerili su mi što ne slijedim politiku stranke, a tek sam bio postao glavni tajnik. Osjećao sam se kao da sam pao s vedra neba. Zanimljivo je da ljudi koji su u nogometu već 30 godina i služili su svim sustavima, bili su i funkcionari u fudbalskim savezima i Tuđmanovi savjetnici, i danas egzistiraju na čelnim pozicijama, bez obzira na to što iza njih ne stoje nikakvi rezultati, a ja koji sam bio samo tri godine i postigao rezultate danas sam izopćen iz nogometa. To mi je zanimljivo kao fenomen – da oni nisu snosili nikakve konsekvence, niti su doživjeli moralnu osudu, a ja sam se barem za svoje pogreške ispričao i igračima i navijačima.

NACIONAL: Što mislite – gdje ste pogriješili? – Najveća pogreška je sigurno bilo ime s kojim se narod nikako nije mogao saživjeti, premda sam ja zapravo samo došao na gotov čin, navijači moraju razumjeti da ime nije bilo u mojim rukama, nego u rukama politike, a ja sam, nažalost, podnio taj teret i stigmu. Badava danas objašnjavam da sam se trudio omekšati predsjednika. Kada mi je Tuđman dopustio promjenu imena i transparenata, tada je jedan od vodećih ljudi u HDZ-u pozvao urednika s kojim je bio dobar i rekao mu da o meni napiše da sam izdajnik. Ti ljudi misle da je HDZ bio samo njihov. Novoj upravi Dinama želim mnogo sreće, nisam tašt, drago mi je da je iza mene ostalo nešto: veliki stadion i velika momčad u Ligi prvaka.

NACIONAL: Ali stadion je nedovršen i ružan. – Svi se divimo kad gledamo ligu prvaka kako u Europi izgledaju stadioni, a kad treba Europu bez fige u džepu projicirati u Hrvatsku, onda se diže cijela hajka. Nadam se da će Gradsko poglavarstvo dovršiti posao.

NACIONAL: Kako ste se pomirili sa Zdravkom Mamićem i oprostili mu što vas je javno izvrijeđao i opsovao? – Unatoč svim mojim filozofskim sklonostima, čak je i meni teško objasniti kako sam se pomirio s Mamićem. Vjerujem svojoj intuiciji, a ona mi je nalagala da pokažem kako smo ljudi koji mogu razgovarati i međusobno si opraštati. Čitava povijest čovječanstva povijest je opraštanja. Ako su značajniji ljudi od mene sjeli za stol i pomirili se, onda ne vidim zašto to ne bih učinio i ja, živim u ovom gradu i navijam za taj klub. Čini mi se da Mamić, ipak, nešto dobro radi za klub, u druge stvari ne bih ulazio. Mnogi su mi predbacivali što sam se pomirio s Mamićem i pitali se kako sam mogao nakon svega što sam doživio pristati na pomirenje. Mislim da te silne uvrede nisu slika mene, nego onoga tko ih je izrekao.

NACIONAL: Kako ste doživjeli sastanak predsjednika Mesića s Ivićem Pašalićem u restoranu kod vašeg prijatelja Željka Šelendića? – Dosta je nezgodno na to odgovoriti jer ne znam sadržaj razgovora. Možda bi bilo bolje, muškije, da su o svom susretu obavijestili javnost. Ako je sastanak bio motiviran željom da se raščiste njihovi odnosi, onda smatram da je susret imao smisla. No poslije njega nisam zapazio nijedan napad Mesića na Pašalića, ali vidim samo neprestane napade na Mesića, pa mi ništa nije jasno. Pašalićevo isticanje susreta u javnosti na zahtjev Mesića nedostatak je viteštva i muškosti. To je opravdanje pred članstvom vlastite stranke koja napada Mesića. Da se toliko drži načela, onda se ne bi ni trebao susretati s Mesićem. Ako želim biti demokrat u politici, onda ću predsjednika suditi po tome kakve poteze povlači i procjenjivati koliko su oni dobri za Hrvatsku. Ne odobravam napade i povike tipa “Mesiću – cigane”. Smatram lošim što nitko od političara nije rekao da to ne valja samo zato što ne mogu podnijeti što nisu na Mesićevu mjestu.

U Hrvatskoj postoji kontinuitet što se predsjednika tiče, s time da je svaki od njih otišao korak dalje. Sadašnji predsjednik mnogim problemima pristupa ležernije i tako privlači ljude, ali mu svejedno to mnogi ne priznaju. Mesić se može ravnopravno mjeriti s mnogim velikim predsjednicima, ali mi u Hrvatskoj ne volimo ljude koji odskaču. Tako smo negodovali protiv Tuđmana, a sada protiv Mesića, a u tim borbama interesi zemlje ostali su u magli. I kao što je Tito u svoje doba čuvajući Jugoslaviju čuvao i Hrvatsku, Tuđman je stvarajući samostalnu Hrvatsku stvorio drugi temelj, a treći temelj danas daje Mesić otvarajući i povezujući Hrvatsku sa svijetom.

NACIONAL: Imate li sada kao predsjednik HND-a koji zagovara program slobodnog čovjeka osjećaj da ste izdali ideal HDZ-a? – Duh novog vremena je program slobodnog čovjeka, a oni koji se tome ne mogu prilagoditi nemaju šanse. Moj ideal HDZ-a bio je normalna demokratska država, a taj ideal nije umanjen ni time što se poslije pokazalo kako ga je teško ostvariti uz najniže ljudske strasti, pohlepu i srebroljubivost. Mene danas žele prikazati kao konvertita nad konvertitima, kao da sam ja sam sebe izbacio iz HDZ-a, a tisuće onih koji su napustili HDZ na čelu s čovjekom koji se na najgori način obračunavao s ljudima, to su pravovjernici. Dugo sam razbijao glavu da si objasnim kako je to moguće, ali nisam uspio.

NACIONAL: Navodno je Josip Manolić dvije godine kočio vaše imenovanje na predsjedničko mjesto. – Josip Manolić postupio je prema meni korektnije nego ijedan političar dosad. Zaslužuje više poštovanja u politici. Da se našalim malo, smatram se pravnim sljednikom Jožine arhive.