Objavljeno u Nacionalu br. 372, 2002-12-29

Autor: Mirka Majoli

40 godina Rolling Stonesa

Posljednja turneja najveće rock grupe svih vremena

Četiri godine nakon turneje 'Bridges to Babylon' Rolling Stonesi su upravo krenuli na novu turneju pod nazivom 'Forty Licks' kojom će proslaviti 40 godina zajedničkog sviranja a Mick Jagger i Keith Richards i šezdesetgodišnjicu života: zbog njihove dobi mnogi vjeruju, pa i sami članovi grupe, da je to njihova posljednja velika turneja

“Ništa ne može uništiti ovu grupu. Uvijek ćemo negdje moći svirati. Mi smo odlučni momci. Samo nas nuklearno oružje može udaljiti od akcije.”“Ništa ne može uništiti ovu grupu. Uvijek ćemo negdje moći svirati. Mi smo odlučni momci. Samo nas nuklearno oružje može udaljiti od akcije.”Još jedna svjetska turneja Rolling Stonesa pod nazivom “Forty Licks” ponovno je događaj sezone. Proslavljajući serijom nastupa četrdesetogodišnjicu rada, neki od članova grupe i šezdesetogodišnjicu života (bubnjar Charlie Watts rođen je 1941., Mick Jagger i Keith Richards 1943., Ron Wood 1947.), legendarni rock bend održava koncerte po Americi i Kanadi, a sredinom veljače 2003. odlazi u Australiju, zatim u Japan, a početkom lipnja dolazi u Europu. Sredinom kolovoza očekuje se i njihovo gostovanje u Zagrebu. Prethodnu turneju “Bridges To Babylon” prije četiri godine uživo je gledalo blizu pet milijuna ljudi. Mick Jagger je 1964., nakon početnih uspjeha benda, izjavio kako su pred Stonesima “još oko dvije godine nastupanja”, a Stonesi se neprestano recikliraju usprkos vremenu i trendovima.
Basist Bill Wyman rođen je 1936. u Pengeu u Kentu, najstariji član grupe, napustio je Stonese prije deset godina. Svoj trajni osjećaj pripadnosti Stonesima potvrdio je objavivši nedavno knjigu “Rolling With The Stones” u izdanju A Dorling Kindersley Book. Posvetio ju je “članovima benda i milijunima obožavatelja koji su ih učinili nezaboravnima”. Ti su memoari zapravo dnevnik dopunjen brojnim novinskim isječcima, koncertnim i privatnim fotografijama, komentarima.
Turneja Stonesa koja je upravo u tijeku pobudila je nostalgiju u Wymanu i navela ga da počne razmišljati o povratku u grupu: “Budući da je bend star 40 godina i da mu je ovo sasvim sigurno posljednja turneja, bilo bi lijepo još jednom svirati s njima. Ne bih imao ništa protiv da im se pridružim na koncertima.”
Wyman je grupi pristupio 1962. posredovanjem Iana Stewarta i, kako sam kaže, na prvoj probi bio je prihvaćen prije svega zato što je sve ostale impresioniralo njegovo Vox pojačalo, a i donio veću količinu cigareta. Otkako su počeli održavati svoje prve koncerte po londonskim klubovima, Stonese su zbog trajnog kršenja normi dežurni moralisti proglašavali opasnima za mladež. Na sceni su skakali i divljali, a tempo im je davao neukrotivi Jagger. Takav ugođaj s vremenom je postao prepoznatljiva vrijednost rock kulture, a svi drugi bendovi pokušavali su ih oponašati. Paul McCartney iz Beatlesa početkom 60-ih izjavio je pun zavisti: “Ne marim za Stonese. Oni ne nose odijela i ne izazivaju odjek kao mi.”
Nakon zadnjeg nastupa u svom tv showu Ed Sullivan je 1969. Stonese upozorio da ga njihova scenska sugestivnost iritira i da bi je morali kontrolirati. Producent Albert Goldman otišao je korak dalje i Stonese usporedio s nacistima: “Mick Jagger i društvo čisti su Nurnberg.” Jaggera je doveo u vezu s Hitlerom jer “obojica svoju umjetnost koriste kao magnet za mlade”. New York Daily News pisao je kako su Rolling Stonesi “na juriš osvojili poklonike, propovijedajući muški šovinizam, seks, droge, slobodu i divljačku revoluciju”.
“Sljedbenici prljavštine” postali su s vremenom specifičan glazbeni i kulturni kriterij, ali neki od njih platili su prije toga cijenu. Pokojni gitarist Brian Jones, kojeg su na kraju usmrtile loše navike, ovisnost o drogi liječio je alkoholom i obratno. Uvijek je zbog toga bilo problema s policijom i njegovim dozvolama za ulazak u druge zemlje. Nakon jednog nastupa u klubu, svjedoči Wyman, Jones je – pripremajući se za relaksaciju – kupio bocu konjaka, tri boce likera, tri boce beaujolaisa i sto kutija cigareta Benson & Hedges. Prije toga pio je u velikim količinama votku i viski. Keith Richards je 1976. bio uhićen kad je zaspao za volanom i izazvao nesreću. U džepu mu je pronađena droga. Dva tjedna poslije nazvala ga je supruga Anita i obavijestila da je njihovo deset tjedana staro dijete umrlo od virusa gripe. Unatoč tragediji, grupa je iste večeri održala koncert. Anita je svojedobno bila i povremena ljubavnica Briana Jonesa. Ona, Jones i Richards živjeli su u nekoj vrsti trokuta, zajedno su se znali drogirati do iznemoglosti, a s Jonesom je ohladila odnose kad je od nje zatražio da mu se u krevetu pridruži zajedno s tri prostitutke. To je čak i za nju bilo previše.
Buntovništvo i prezir prema svim konvencijama u mladosti su bili zaštitni znakovi Rolling Stonesa. Živjeli su zapravo samoubilački. Brian Jones umro je u dvadeset sedmoj. Časopis Rolling Stone objavio je u povodu njegove smrti: “Ako su Keith i Mick duh i tijelo Stonesa, Brian je nesumnjivo bio njihova duša.” Richards mu je jednom rekao: “Nikada nećeš doživjeti tridesetu”, na što je Jones rezignirano odgovorio: “Znam.” Jones i Richards voljeli su zajedno konzumirati LSD, u količinama koje su kod Jonesa izazivale paranoične napade, zbog čega je često znao završiti u bolnici na liječenju. U newyorškom Central Parku 1965. Richards, Jones i Jagger izmlatili su skupinu mladića koji su ih slijedili u kabrioletu. Od početka 60-ih do kraja 70-ih život Stonesa bio je obilježen drogom, orgijama, tučnjavama, razbijanjem hotelskog inventara. Jones je jednom u motelu u Clearwateru brutalno istukao djevojku s kojom je proveo noć, nakon čega ga je izudarao menedžer Mike Dorsey. Modrice na njegovu licu i tijelu Richards je novinarima zaštitnički objasnio: “Brian je pao kraj bazena dok je vježbao karate”.
Jagger i Richards završili su 1967. u engleskome zatvoru zbog posjedovanja droge. Novinar Evening Newsa napisao je: “Tinejdžeri plaču nad osudom Jaggera i Richardsa. Ja im se ne namjeravam pridružiti. Radije ću pljeskati.” Iako su osuđeni na šest i tri mjeseca zatvora, Richards i Jagger pušteni su uz kauciju već nakon tri dana. Dok je s lisicama na rukama slušao presudu, Jagger je u sudnici umalo kolabirao od šoka. Jagger je tada bio u vezi s pjevačicom Marianne Faithful, jednom od party girls Rolling Stonesa, poznatom po javnom razodijevanju, koja ga je drugoga dana posjetila u zatvoru i donijela mu novine, časopise, knjigu znanstvene fantastike, voće i tri kutije cigareta.
U srpnju 1969. Jagger i Marianne otputovali su u Sydney na promociju filma “Ned Kelly”, u kojem je Mick igrao naslovnu ulogu australskoga nacionalnog junaka. Pred novinarima je šetao u svom kariranom filmskom kostimu, a Marianne je nedugo nakon dolaska pala u komu zbog prevelikog konzumiranja droga i pilula za spavanje. Nije se budila pet dana, u bolnici su je održavali na životu pomoću respiratora. Jagger je putem radija izjavio da je njezina koma posljedica iscrpljenosti zbog prethodnoga pobačaja i da “Rolling Stonesi ne konzumiraju drogu više nego što je u rock ‘n’ roll miljeu uobičajeno”.
Jedan od najuspješnijih pothvata Rolling Stonesa bila je američka turneja 1972., sedma po redu u SAD-u, na kojoj je Jagger proslavljao dvadeset deveti rođendan. Stonesi su četiri dana bili gosti u dvorcu vlasnika Playboya Hugha Hefnera i tulumarili s Trumanom Capoteom, Tennesseejem Williamsom, Steviejem Wonderom, Bobom Dylanom, Lee Radziwill (sestrom Jacqueline Onassis), Zsa Zsom Gabor, Dianom Keaton, Andyjem Warholom. Njihov društveni status, bez obzira na ekscese i ludovanja, stalno je rastao. I umjetnici, i glumci, i pripadnici jet seta druženje sa Stonesima doživljavali su kao veliku čast. Svoju strast prema seksualnom eksperimentiranju s Hefnerovim “zečicama” mogli zadovoljiti u maksimalnoj mjeri. “Trebali bi mi sati da vam ispričam sve ludosti koje smo ondje radili”, izjavio je Jagger.
Bill Wyman piše: “Kad smo prve večeri stigli k Hefneru, Playboyeve zečice bile su posvuda. Napili smo se. Charlie se s tim nije mogao nositi i otišao je u hotel. Nakon kraćeg vremena svi su sa zečicama završili u sauni. Mick se jako zbližio s curom zvanom Mercy. Ja nisam napravio ništa, jer sa mnom je bila moja djevojka Astrid. Mick i Keith ismijavali su Charlieja i mene jer nismo iskoristili priliku.”
Među članovima su se 80-ih počele stvarati napetosti. Jagger je izdao prvi samostalni singl “Just Another Night”, pokazujući ambicije prema usporednoj solo karijeri. Slijedili su ga danas pokojni pijanist Ian Stewart, koji je umro od srčanog udara u četrdeset sedmoj, gitarist Keith Richards, zatim i Wyman. Premda već u kasnim četrdesetima, Wyman je 1984. ušao u emotivnu vezu s tada trinaestogodišnjom Mandy Smith i tim skandalom potvrdio da je sklonost prema sve mlađim partnericama jedna od neuništivih konstanti Stonesa.
Zbog veze s Mandy, koja je u međuvremenu postala pjevačica, Wyman je dospio u žarište skandala. Za nju su na početku znali samo članovi benda, ali informacija je u javnost procurila preko Mandynih tinejdžerskih prijatelja. Par je unatoč skandalu 1989. sklopio brak u londonskoj vijećnici. “Bilo je to prvi put nakon 25 godina da sam obukao odijelo”, kaže Wyman koji je tada imao 53, a Mandy 18 godina. Na svadbenu svečanost došli su svi članovi grupe, što je bio rijedak događaj. Wymanova idila trajala je kratko. “Naš medeni mjesec u Veneciji bio je noćna mora”, šturo opisuje Wyman početak svoga braka, koji je završio Mandynim padom u kliničku anoreksičnu depresiju i rastavom. Wyman je danas u trećem braku sa Susanne Accostom, imaju tri maloljetne kćeri, žive naizmjence u Londonu, Suffolku i na posjedu na jugu Francuske.
Svoju dugogodišnju i još uvijek aktualnu suprugu Jerry Hall Jagger je članovima grupe prvi put predstavio u pariškom restoranu 1977. na proslavi Wymanova 41. rođendana. Teksaška manekenka objasnila je kako je pokušala biti vjerna svom partneru Brianu Ferryju, ali nije mogla odoljeti iskušenju kad ju je nakon večernjeg partyja u New Yorku Mick pozvao u stan na čaj.
Neposredno nakon Wymanova vjenčanja s Mandy, Stonesi su krenuli na jednu od svojih najuspješnijih turneja, “Wheels of Steel”. U New Yorku su organizirali tulum za Wymanov rođendan, na kojem su se pojavili njegov već teško bolestan otac i majka, ali ne i mlada supruga. U Americi je koncerte gledalo više od 3 milijuna ljudi, prihod je bio 28 milijuna dolara. Prodaja suvenira i televizijskih prava donijela im je još 250 milijuna. Ekskluzivni sponzor turneje bio je proizvođač piva Budweiser, koji je za to platio 3 i pol milijuna funti. Na spomenutoj turneji prvi put je uveden danas standardni “Meet And Greet” ritual, pravilo da se Stonesi uoči nastupa iza pozornice susreću s pripadnicima lokalne elite i s njima izmjenjuju lijepe riječi i kurtoaznosti. Koncerti su se održavali na najmasivnijoj pozornici u povijesti rock ‘n’ rolla, koja je nakon toga postala redovit dio dekora Stonesa. Konstrukcija pozornice selila se s lokacije na lokaciju u 80 kamiona, a montiralo ju je i demontiralo dvjesto stalnih radnika i još 150 posebno unajmljenih u svakom gradu. Stonesi su definitivno postali industrija. Tada su prvi put nastupali i u Japanu, gdje su za deset nastupa inkasirali 20 milijuna funti. Nakon “Wheels of Steel” Mick Jagger je u londonskome Daily Expressu prvi put komentirao drastične promjene u svojim životnim navikama i otkrio cijenu svoje vječne linije i pokretljivosti na pozornici koja je još uvijek, bez obzira na godine, dio njegova scenskog imidža: “Svaki dan trčim sedam milja. Dižem utege i igram razne sportske igre. Radim niz dosadnih vježbi i odričem se udobnosti. Kako se vremena mijenjaju… Sjećam se dana kad je moja jedina vježba izvan pozornice, moj jedini ‘Jumpin’ Jack Flash’, bilo motanje jointa.”
Kad su se 1990. s nešto skraćenom verzijom “Wheels of Steel” (22 umjesto 30 pjesama po koncertu) preselili u Europu, čak je i Financial Times, motiviran golemom količinom novca koji zarađuju, pisao o njihovoj neuništivosti: “Svi kritičari koji su Stonese otpisali kao stare gnjavatore ispali su smiješni u suočenju s entuzijazmom kakav sredovječni milijunaši unose u svoje nastupe.” Europom je počela kružiti legenda da je češki predsjednik Vaclav Havel, stari rocker, donirao 25 tisuća funti za njihov nastup u Pragu. Legenda je bila izmišljotina, ali praški koncert Stonesa, piše Wyman, “simbolički je označio kraj komunističke kulturne tiranije u bivšem istočnome bloku. Koncert je pratilo 107 tisuća posjetilaca premda je ulaznica stajala deset dolara, što je tada u Češkoj bilo osam posto prosječne mjesečne plaće.”
U studenom 1991. u medije je procurila vijest o Wymanovoj odluci da napusti Stonse. “Ta nagađanja su bila točna”, piše Wyman. Istog mjeseca Stonesi su potpisivali novi ugovor za ploču s Virginom. Na ugovoru je bilo i Wymanovo ime, ali on ga nikad nije potpisao. “Charlie i Mick došli su u moj stan”, kaže Wyman, “da mi pruže još jednu priliku da se predomislim. Rekao sam im da ostajem pri odluci da odem iz benda, jer sam osjetio da je dosta i bio sam zadovoljan onim što trenutačno radim. Igrao sam kriket, svirao sa starim prijateljima i spremao se na brak s dugogodišnjom prijateljicom Suzanne.”
Wymanov odlazak nije, naravno, značio i kraj mita. Stonesi su, prema magazinu Life, “dobili neke od najgorih novinskih recenzija nakon Mussolinija, i ujedno postali u vizualnom i glazbenom smislu jedan od najfascinantnijih sastava u bilo kakvoj vrsti glazbe”. Kao što je još 1977. rekao Keith Richards: “Ništa ne može uništiti ovu grupu. Uvijek ćemo negdje moći svirati. Mi smo odlučni momci. Samo nas nuklearno oružje može udaljiti od akcije.”

Turneje od 1970.
1970. European Tour
1971. UK Tour
1972. North American Tour
1973. Winter Tour
1973. European Tour
1975. Tour of Americas
1976. European Tour
1978. US Tour
1981. US Tour
1982. European Tour
1989. Steel Wheels US Tour
1990. Steel Wheels Japan Tour
1990. Urban Jungle Tour
1994. Woodoo Lounge World Tour
1995. Woodoo Lounge World Tour
1997./98. Bridges To Babilon Tour
1998./99. Bridges To Babilon Tour
1999. No Security Tour

Albumi
England’s Newest Hit Makers
The Rolling Stones, Now
Out of Our Heads
December’s Children (and Everybody’s)
Big Hits (High Tide and Green Grass)
Aftermath
Got LIVE if you Want it!
Between the Buttons
Flowers
Their Satanic Majesties Request
Beggars Banquet
Through the Past, Darkly (Big Hits Vol. 2)
Let it Bleed
Get Yer Ya-Ya s Out
Sticky Fingers
Hot Rocks 1964-1971
Exile on Main St.
More Hot Rocks (Big Hits & Fazed Cookies)
Goats Head Soup
It’s Only Rock ‘n’ Roll
Metamorphosis
Made in the Shade
Black and Blue
Love You Live
Some Girls
Emotional Rescue
Sucking in the Seventies
Tatto You
Still Life
Undercover
Rewind
Dirty Work
The London Years
Steel Wheels
Flashpoint
Jump Back
Voodoo Loungte
Stripped

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika