Dado Pršo (28), prvotimac Monaca, pozvan je prvi put u hrvatsku reprezentaciju za utakmicu protiv BelgijeIzbornik hrvatske nogometne reprezentacije Otto Barić prvi je put u reprezentaciju pozvao 28-godišnjeg Dadu Pršu, igrača francuskog Monaca. Hrvatska u subotu igra vrlo važnu utakmicu protiv Belgije u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u nogometu i iako je pozivanje Prše već tjednima najavljivano, mnogi su se iznenadili. Naime, u tom trenutku u reprezentaciju nije bio pozvan Boško Balaban i mediji su odmah objavili kako je Pršo izbacio Balabana iz reprezentacije, kako Pršo nije bolji igrač od Balabana te da je čak i Zdravko Mamić, Balabanov menadžer i član izvršnog odbora HNS-a, prigovorio Bariću što Balabana nije pozvao u reprezentaciju. Ni kriv ni dužan, Pršo se našao u središtu medijskih prepucavanja iako njegovo pozivanje u reprezentaciju nije nelogično. Monaco je vodeća momčad francuskog prvenstva, Pršo neprestano igra i zabija golove, ali sve to nije dovoljno onima koji tvrde da Balaban igra u Dinamu koji je vodeća momčad hrvatskog prvenstva i u kojem on također daje pogotke.

Posljednjih nekoliko tjedna stalno igram pod pritiskom jer je Monaco prvi i svaka je utakmica važna: zato mislim da se utakmica protiv Belgije neće puno razlikovati od tih utakmica“Ne želim nikakve polemike oko toga je li u reprezentaciju trebao biti pozvan Balaban ili ja, ipak je utakmica protiv Belgije previše važna da bih se sada time bavio. Otto Barić o tome odlučuje, a ja nikada nikoga nisam molio da me pozove u reprezentaciju niti sam se sam pozvao”, rekao je Dado Pršo s kojim smo razgovarali nekoliko dana nakon što je Barić objavio popis reprezentativaca za utakmicu s Belgijom. Pršo, kaže, ne čita hrvatske novine u Francuskoj tako da nije opterećen tim vijestima, dapače, smatra kako neće osjećati nikakav pritisak kada se pojavi u Zagrebu na utakmici. “Posljednjih nekoliko tjedana stalno igram pod pritiskom i pred velikim brojem navijača jer je Monaco prvi na ljestvici i svaka nam je utakmica važna. Zato se utakmica protiv Belgije neće razlikovati od onih koje igram za Monaco jer i u klubu i u reprezentaciji moram stalno pobjeđivati”, tvrdi Pršo i dodaje kako nema potrebe da se priča o njemu i Balabanu jer uopće ne očekuje da igra protiv Belgije od prve minute. “Bilo bi sasvim neočekivano da me Barić uvrsti među prvih 11 i zato ne razumijem zašto su sada svi počeli pisati o meni. Nije bitno igra li Balaban ili Pršo, bitno je da Hrvatska pobijedi”, kaže Pršo.

S obzirom na to da je on jedini debitant koji je pozvan za utakmicu s Belgijom, već se tjednima u medijima pisalo o tome je li on doista igrač koji može pomoći hrvatskoj reprezentaciji. Događalo se da u istom dnevnom listu u istom danu jedan novinar hvali Pršu a drugi ga kritizira, što Pršo donekle i shvaća. “Mislim da bi za mene bilo bolje da sam prvo pozvan u reprezentaciju radi neke prijateljske utakmice pa da se tada vidi vrijedim li ili ne. Međutim, ispalo je ovako, utakmica je vrlo važna, ne smijemo je izgubiti i zbog toga se pišu takve stvari o meni”, mirno odgovara Pršo.

Dado Pršo rođen je u Zadru i igrao je u juniorima Hajduka, ali nikada nije uspio ući u njegov prvi sastav. Pisalo se da Pršo nije uspio u Hajduku zato što je imao problema sa srcem, ali on to odlučno demantira: “Problema sa srcem je bilo, ali to nisu bili veliki problemi. Otišao sam na pregled u Švicarsku i tamo su ustanovili da mogu normalno igrati nogomet te da neću imati nikakvih problema.” U Hajduku tada nije uspio pokraj Mornara i Rapaića koji su generaciju stariji od njega. “Sa 17 godina pružila mi se prilika da odem u Pazin kako bih igrao za Pazinku. Godinu dana bio sam u Pazinu nakon čega sam otišao u Francusku, gdje sam potpisao za tadašnjeg drugoligaša a današnjeg trećeligaša Rouen”, priča o svojoj karijeri Pršo. Ne čudi što je sa 18 godina otišao iz Hrvatske, bilo je to ratne 1992. godine. Poslije Rouena igrao je za St. Raphael, nakon čega su Pršu primijetili skauti Monaca i prije sedam godina on je potpisao ugovor s tim klubom. “Skauti iz Monaca primijetili su me na prijateljskoj utakmici u kojoj je druga momčad Monaca igrala protiv St. Raphaela”, kaže Pršo. Naravno, to nije automatski značilo da će Pršo igrati za Monaco, on ga je posudio na dvije godine tadašnjem trećeligašu a današnjem prvoligašu Ajjacio s Korzike.

“Na Korzici mi je bilo izvanredno, podsjećala me je na Dalmaciju tako da sam uživao”, prisjeća se Pršo i kaže kako su i tamo ljudi ležerni, nikamo im se ne žuri i vole sjediti po cijele dane u kafićima. “I oni kao i Dalmatinci stalno govore ‘polako, polako’. Uspostavili smo odličan odnos i još uvijek tamo imam jako puno prijatelja. Zbog toga često otputujem na Korziku”, kaže Pršo kojem Korzika doista nije daleko od Monaca.

Pršo ne živi u Monte Carlu nego u malome mjestu Beaulieu Sur Mer što se nalazi između Nice i Monaca. Isprva je živio u kući a sada živi u stanu zajedno sa suprugom, dvoje djece i roditeljima koji su se preselili iz Zadra k njemu u Francusku. Supruga Carol je Francuskinja, 4-godišnja kći zove se Nicoline a dvogodišnji sin Lorenzo. Kada smo mu rekli kako je čudno što je djeci dao francuska a ne dalmatinska imena, Pršo nam je odgovorio kako je Lorenzo talijansko ime. “Uostalom, nije supruga odredila imena djeci nego ja”, smije se dok priča Pršo koji na Azurnoj obali vodi klasičan sportski život – gleda filmove i uživa u izlascima u restorane. Ujedno, prije četiri godine Pršo je dobio i francusko državljanstvo kako bi Monaco mogao angažirati što više stranih igrača. Kada smo mu spomenuli da bi, dakle, mogao igrati za francusku a ne hrvatsku reprezentaciju počeo se smijati. “U Francuskoj ima toliko dobrih igrača, posebno napadača, da doista ne znam kako bi mene zvali u francusku reprezentaciju.”

Ipak, pitanje “odakle je taj Pršo došao” koje neki postavljaju djelomično je opravdano jer on do prosinca 2002. uopće nije igrao za Monaco. Naime, zbog vrlo ozbiljne ozljede prošle godine je bio operiran i osam mjeseci nije igrao. U veljači 2002. bolovi u koljenu bili su takvi da je morao ići na operaciju i dugi odmor. “Nemam dio hrskavice na desnom koljenu i to me je jako boljelo zbog čega sam išao na operaciju”, objasnio je Pršo razloge dulje nogometne stanke. Povratak na teren bio je bolji nego što je to itko u klubu očekivao. Pršo je odmah počeo zabijati golove, a istodobno s njegovim povratkom Monaco je počeo pobjeđivati i nakon 30 odigranih kola došao je na prvo mjesto francuske lige, ispred Marseillea, Lyona i Bordeauxa. “Upao sam u momčad Monaca i izgleda da sam svojim igranjem dao mali plus momčadi koji im je nedostajao”, objašnjava Pršo svoju ulogu u klubu. S postignutih šest pogodaka u odigranih 13 utakmica Pršo je ubrzo postao treći strijelac kluba nakon Shabanija Nonde iz Burkine Faso sa 17 golova i Francuza Ludovica Giulyja sa 10 golova. Monaco, iako dolazi iz bogatoga grada, nije klub s najvećim proračunom u Francuskoj, u njemu ne igraju skupo plaćene zvijezde poput Ronaldinha u PSG-u, ali Pršo tvrdi kako je upravo to razlog uspjeha kluba. “Igramo dobro otkako je Argentinac Gallardo na klupi. Mi koji igramo ne igramo za sebe nego za kolektiv. Prava smo ekipa, odlično se slažemo i zbog toga smo trenutačno prvi u Francuskoj”, smatra Pršo. Osim toga, Monaco trenira Didier Dechamps, donedavno aktivan nogometaš i član francuske reprezentacije koja je 1998. osvojila Svjetsko prvenstvo. “Dechamps je dobar trener iako još mora učiti jer je mlad trener. Ovo mu je druga trenerska sezona, i sve je bolji, što se vidi po rezultatima”, objašnjava Pršo koji je ipak zahvalan Dechampsu što ga je odmah poslije operacije vratio u prvu momčad. Priznaje kako je Dechamps bio iznenađen njegovim dobrim igrama. “Dechamps je znao da me godinu i pol dana boljelo koljeno i pretpostavljao je da će mi u početku biti jako teško. Nije mogao znati da ću odmah početi davati golove. Ni ja se nisam nadao takvim igrama”, kaže Pršo koji ne može objasniti otkud takav pozitivan preokret u njegovim igrama. On, naime, nikada do sada nije bio stalni član prve momčadi, niti kada je Monaco 2000. bio prvak ni kada je nakon toga potonuo u sredinu ljestvice iako kaže da je svaki put kada je igrao igrao jako dobro. Povratak u prvu momčad bio mu je, kaže, nezaboravan. Bilo je to na utakmici protiv Guingampa 15. prosinca 2002., koju je Monaco dobio sa 4:0, a Pršo je postigao četvrti pogodak. Ulazak u igru i skandiranje navijača “Dado, Dado” bilo mu je draže od postignutog pogotka, osobito ako se zna da navijanje za klubove na Azurnoj obali nema veze s klasičnim nogometnim navijanjem. U Monacu, Nici i Cannesu pretežito živi starija gospoda koja nije luda za nogometom pa tako stadion Monaca “Stade Louis II” prima samo 18.500 gledatelja, a atmosfera je tako komorna da gledatelji mogu čuti razgovor nogometaša na terenu. Pršo nam je potvrdio te konstatacije, ali zbog toga on još više cijeni to što su svi navijači ustali sa sjedala i dugo pljeskali kada je nakon devet mjeseci ušao u igru. “Pet minuta nakon ulaska u igru zabio sam gol, ali više sam se veselio tome što me gledatelji u Monacu nisu zaboravili. Nemojte misliti da u Monacu navijači ne mogu biti bezobrazni prema igračima koji loše igraju.”

Krajem veljače Otto Barić definitivno se zainteresirao za Pršu, otputovao je u Francusku i razgovarao s njime. “Nakon utakmice u Lilleu razgovarao sam s Barićem koji mi je rekao da u prvom poluvremenu nisam igrao onako dobro kao što sam igrao tjedan dana prije protiv Auxerrea, ali da sam u drugom poluvremenu igrao bolje”, a upravo u drugom poluvremenu Pršo je “namistio dva gola”, kako sam kaže, pa je Monaco pobijedio Lille sa 3:1. Na kraju, Barićev poziv u reprezentaciju iznenadio ga je kao i sve što mu se događa posljednjih nekoliko mjeseci – brz oporavak nakon teške operacije, igra u prvoj momčadi Monaca i postignuti golovi te prvo mjesto Monaca u francuskoj ligi. “Sve se za mene prebrzo dogodilo, i ja i moji treneri u Monacu znamo koliko je operacija bila teška i nitko nije vjerovao da ću se tako brzo oporaviti i početi igrati tako dobro”, kaže Pršo.

U klubu se slavilo kada se saznalo da je Pršo pozvan u hrvatsku reprezentaciju. Njegov suigrač Jerome Rothen istodobno je prvi put pozvan u francusku reprezentaciju tako da je slavlje bilo dvostruko. Poziv u reprezentaciju za Pršu znači i upoznavanje s većinom hrvatskih reprezentativaca. “Kada dođem u Zagreb, pozdravit ću se s Mornarom i Rapaićem koje poznam otprije, s ostalima ću se doista tek upoznati”, potvrđuje Pršo.

DADO PRŠO
rođen: 5. studenoga 1974. godine u Zadru
uspjesi: Prvak Francuske s Monacom 2000. godine
prva utakmica u francuskoj 1. ligi:
14. kolovoz 1999. godine Monaco-Bastia 4:0
karijera:
1997/98 AC Ajaccio (Treća liga) 23 utakmice 8 golova
1998/99 AC Ajaccio (Druga liga) 30 utakmica 13 golova
1999/00 Monaco 20 utakmica 2 gola
2000/01 Monaco 21 utakmica 4 gola
2001/02 Monaco 11 utakmica 2 gola
2002/03 Monaco 12 utakmica 5 golova