Objavljeno u Nacionalu br. 390, 2003-05-06

Autor: Dean Sinovčić

Nasljednice triju odbojkaško-košarkaških obitelji

Odbile smo očeve i košarku i, kao mame, posvetile se odbojci

Sena Ušić, kći košarkaša Svena Ušića i odbojkašice Gordane Ušić, Hana Čutura, kćerka košakaša Zorana Čuture i odbojkašice Gordane Čuture i Dina Bečić, kćerka košarkaša Adnana Bečića i odbojkašice Vesne Bečić, sudjelovale su u osvajanju zlatne medalje na Euroskom kadetskom odbojkaškom prvenstvu u Zagrebu

Hana Čutura, Dina Bečić i Senna UšićHana Čutura, Dina Bečić i Senna UšićOsvajanjem zlatne medalje prije deset dana na Europskom odbojkaškom kadetskom prvenstvu u Zagrebu (za djevojke mlađe od 18 godina), pokazalo se kako je bilo dobro što su prije 20-ak godina u trendu bile ljubavne veze između košarkaša Cibone i odbojkašica Mladosti. Naime, najbolja igračica tog prvenstva je 17-godišnja Senna Ušić, kći košarkaša Svena Ušića i odbojkašice Gordane Ušić, a uz nju u reprezentaciji igraju i Hana Čutura (15), kći košarkaša Zorana Čuture i odbojkašice Gordane Čuture, i Dina Bečić (17), kći košarkaša Adnana Bečića i odbojkašice Vesne Bečić. Očevi su igrali za Cibonu kad je s Draženom Petrovićem bila najbolja košarkaška momčad u Europi, dok su majke igrale za Mladost kad je to bila jedna od najboljih europskih momčadi. Danas Hana Čutura i Dina Bečić igraju za Mladost, i to za drugu momčad koja igra u drugoj ligi, dok Senna Ušić igra za prvu momčad Azene iz Velike Gorice koja ovih dana igra finale odbojkaškog doigravanja upravo protiv Mladosti.

Sve tri djevojke vrlo su rano shvatile da su svojom visinom predodređene za neki od sportova kojim su im se bavili roditelji. Senna Ušić i Hana Čutura visoke su 190 cm, Dina Bečić 178 cm i sve su tri, međutim, uglas odgovorile kako u njihovim kućama nikad nije bilo dvojbi između košarke i odbojke. “Ja sam se praktički rodila u odbojkaškoj dvorani, s tatom sam dolazila gledati mamu dok je igrala i bilo je prirodno da završim u odbojci. Košarka mi nije sport za žene. Tata nije forsirao košarku, bilo mi je ostavljeno da biram kojim ću se sportom baviti”, objasnila nam je Senna Ušić. Dina Bečić kaže: “Nisam košarkašica jer i tata i ja mislimo da je to sport za muškarce a ja i onako nisam bila zainteresirana za treniranje košarke. Volim je gledati, ali ne i igrati.” Hana Čutura dodaje: “Odbojka je lijep sport, baš za žene, i lijepo ga je za gledati, dok mi košarka nije takva, nikad me nije privlačila.” Tako su sve tri majke postale kućne šefice za sportska pitanja svoje djece pa je tako Zoran Čutura zadužen za prijevoz i prehranu. Senna Ušić kaže da se njezin otac ne osjeća odbačenim od odbojkašica u kući: “On me jako motivira, pomaže mi pri stjecanju kondicije, trčanju, vožnji biciklom. Zajedno trčimo, u Velikoj Gorici postoji biciklistička pista pa zajedno vozimo bicikle. On mi govori: ‘Hajde, diži se na bicikl.’” Sven Ušić je vođa navijača, kako onih u Velikoj Gorici, tako i onih koji su pratili EP u Zagrebu. Hana Čutura kaže da mama redovitije od tate posjećije utakmice, a Dina da njezini dolaze na važnije utakmice kako bi je gledali, dok preskaču manje važne.

Sve tri djevojke nisu odmah počele trenirati odbojku nego su se prije toga bavile raznim drugim sportovima. Senna Ušić je sa sedam godina trenirala gimnastiku, kaže kako joj je to bilo dobro kako bi razvila tjelesne predispozicije. Dina Bečić je sa šest godina trenirala tenis. Uglavnom, sve su tri s 10 godina odabrale odbojku. Za Sennu Ušić to nije iznenađenje jer joj je majka u to vrijeme još aktivno igrala odbojku. Dina Bečić je sama je odabrala odbojku “jer mi se strašno svidjela, ne zato što sam mislila da mogu napraviti veliku karijeru”, dok Hana Čutura objašnjava kako je s 10 godina bila najviša u razredu kad ju je zamijetio odbojkaški trener. “Mama me je jednom prilikom odvela u odbojkašku dvoranu gdje je jedna moja prijateljica već trenirala odbojku. Kad me trener moje prijateljice vidio, razrogačio je oči i pitao me koliko sam visoka i koliko imam godina. Odmah mi je rekao da sutradan dođem na trening i gotovo mi naredio da se moram ozbiljno početi baviti odbojkom. Budući da su se meni prvi treninzi svidjeli, normalno sam nastavila trenirati a da me nitko na to nije tjerao”, kaže Hana Čutura.

Tada ni jedna od djevojaka nije bila uvjerena da može napraviti uspješnu odbojkašku karijeru, a čini se da ni danas neke od njih nisu u to sigurne. Najsumnjičavija prema samoj sebi je Dina Bečić, možda i zato što je igrala manje na Europskom kadetskom prvenstvu od Hane Čuture i Senne Ušić i zato što nije bila članica prve reprezentativne šestorke. Čak nam je u jednom trenutku rekla, napola u šali, napola ozbiljno: “Još uvijek mogu dići ruke od odbojke.”

“Mojim starcima je prije bilo svejedno hoću li se profesionalno baviti odbojkom ili neću, a i sada mi govore da mi je škola na prvom mjestu a onda sve ostalo. No nikada mi nisu rekli da se okanim odbojke, tvrdi Dina Bečić koja je odlična učenica Pete gimnazije u Zagrebu kojoj škola toliko dobro ide da će se uskoro natjecati na državnom prvenstvu iz hrvatskog jezika. I Hana Čutura, koja pohađa sportsku gimnaziju, kaže kako joj roditelji stalno govore da joj škola mora biti najvažnija, ispred odbojke. Nisu opterećene uspjesima svojih roditelja a kad smo ih podsjećali na pojedinosti iz karijera njihovih roditelja, pomalo su slijegale ramenima. Primjerice, kad smo Hani Čuturi rekli da je njezin otac Zoran, svojedobno najbolji europski junior, trebao potpisati za Zadar a ne za Cibonu, ona je odgovorila da o tome nema pojma. Ipak, kad smo joj rekli kako je najslabija strana njezina oca bio odraz, brže-bolje je rekla: “E, tu sam na mamu, imam jako dobar odraz.”

Senna Ušić pohađa Ekonomsku školu u Velikoj Gorici, ali njezina je obitelj toliko ogrezla u ženskoj odbojci da kod nje ne dolazi u obzir da se povuče iz odbojke i posveti nečem drugom. Njezin djed Antun Azenić osnivač je odbojkaškog kluba Azena u kojem Senna danas igra a njezina majka Snježana Ušić, djevojački Azenić, pomoćni je trener kluba. Antun Azenić poznati je travar koji je zarađeni novac uložio u osnivanje odbojkaškog kluba jer je bio iznerviran postupcima administracije odbojkaškog kluba Mladost koji svojedobno nije želio dati ispisnicu njegovoj kćeri. Prije tri godine Azena je ušla u prvu ligu i budući da se radilo o mladoj momčadi, odmah joj je prijetilo ispadanje. S obzirom na kritičnu situaciju Snježana Ušić je u 40. godini odlučila ponovno zaigrati i to je spasilo Azenu od ispadanja. U tim trenucima 40-godišnja Snježana igrala je u momčadi s 15-godišnjom kćeri Sennom, koja kaže kako je bilo zabavno kad je na utakmicama vikala: “Mama, dodaj!”

“Mene su uvijek gledali pod povećalom i pazila sam da ne bi govorili ‘igra mamina curica’. To što mi je majka sada pomoćni trener nije neka prednost jer sve moram raditi dvostruko više i dvostruko bolje. Prednost je u tome što mi mama može savjetovati, može mi kod kuće reći što nije bilo dobro na treningu. No na terenu sam ista kao i svi ostali”, priča Senna Ušić. Uglavnom, jasno je da ona, najbolja kadetkinja Europe, nije proozvod odbojkaškog sustava nego obiteljskog sportskog fanatizma, toliko popularnog u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina. Taj fanatizam rezultirao je time da Azena ovih dana igra finale odbojkaškog doigravanja protiv Mladosti.

Da je Senna Ušić najbolja odbojkašica Europe do 18 godina, potvrdio je i Nikolaj Karpolj, ruski odbojkaški trener i najveći stručnjak za žensku odbojku koji je za vrijeme Europskog prvenstva u Zagrebu rekao kako se vidi da Senna odskače od svoje generacije. Na takve komplimente ona se samo nasmijala i rekla: “Trebam još mnogo raditi kako bih postala vrhunskom igračicom. Ja sam jako mlada, dosad je sve bilo lijepo, ali tko zna što mi se može dogoditi pa da mi se zagorča karijera. Ja ću nastojati trenirati i napraviti nešto u svojoj karijeri.” Kad smo je upitali misli li da bi trebala još narasti kako bi bila još bolja odbojkašica, odgovorila je: “Ne, sasvim sam zadovoljna svojom visinom, danas visina u odbojci nije bitna kao tehnika i način treniranja.”

Budući da igra u momčadi koja je kandidat za prvaka Hrvatske, Senna Ušić potpisala je i profesionalni ugovor s Azenom i kaže kako novac koji dobiva nije velik. S druge strane, Hana Čutura i Dina Bečić su amaterke koje uopće ne razmišljaju o novcu ni o budućem odlasku u inozemstvo, odnosno u Italiju gdje, što se tiče Europe, najbolje plaćaju odbojkašice. Osim toga, u ženskoj odbojci ne okreće se velik novac pa ne postoji lov na talente koje vrlo mlade odvode najbolje europske klubove. Očito nisu svjesne važnosti uspjeha na Europskom prvenstvu. Primjerice, prošle je godine hrvatska juniorska reprezentacija igrala na Europskom prvenstvu i osvojila pretposljednje, 11. mjesto. Za tu su reprezentaciju igrale Senna Ušić i još neke igračice iz današnje kadetske reprezentacije. “U godinu dana smo sazrele, sve cure igraju u prvoj ligi i iskustvo od godinu dana je prevagnulo. Ne znam tko od djevojaka iz protivničkih reprezentacija igra u prvoligaškim momčadima”, veli Senna Ušić. Hana Čutura i Dina Bečić kažu da nitko nije očekivao zlatnu medalju nego su svi mislili da će u finalu igrati Rusija i Italija, dvije najjače odbojkaške reprezentacije u svim generacijama. Na kraju, Hrvatska je u polufinalu pobijedila Rusiju s 3:1 u setovima a Italiju u finalu s 3:0.

Ušićima je svojstvena posvećenost religiji i spominjanje Boga bez čije pomoći, kažu, nikada ne bi uspjeli. Senna razmišlja na isti način i kaže kako joj je religija jako važna jer voli razgovarati s Bogom: “U razgovorima s Bogom mogu se otvoriti. Mislim da Bog u mom životu ima veliku ulogu. U kritičnim trenucima na terenu Bog mi pomaže da ne eksplodiram nego da se smirim.” Kao sve mlade djevojke, i ona bi željela izlaziti barem subotom navečer, ali joj to ne uspijeva zbog sportskih napora: “Nađem vremena za prijatelje, ali ne onoliko koliko bih htjela. Dođe mi da subotom izađem s prijateljima, naročito kad mi oni pričaju: ‘Joj, znaš kako je sinoć bilo dobro.’ Uopće ne izlazim jer liga traje tri mjeseca, subotom i nedjeljom igramo i putujemo, imamo karantenu. Ako u subotu navečer odigramo utakmicu, dođem doma tako kasno da mi se i ne izlazi van. A ljeto, već tri ljeta nisam zbog priprema imala slobodno.” Ipak se nada da bi ovog ljeta mogla dobiti mjesec dana odmora.

Podjednako razmišljaju i Hana Čutura i Dina Bečić koje se, osim po sportskim uspjesima, ne razlikuju od svojih vršnjaka. Dok brojni sportaši slušaju narodnjake, Dina Bečić obožava U2 a Hana Čutura Red Hot Chili Peppers.

No ovih dana njih se tri razlikuju i po tome što moraju preživjeti medijski pritisak na koji očito nisu navikle. Gordana Čutura pristala je da njezina kći razgovara s novinarom Nacionala, priznajući nam kako joj ovih dana stalno viče: “Prestani tražiti u kojim je danas novinama objavljena tvoja slika, medijska slava traje tjedan dana, a nakon toga te više nema nigdje.” Ali Snježana Ušić jedva je dopustila kratko fotografiranje i razgovor svojoj kćeri kako joj to ne bi poremetilo koncentraciju pred finalne utakmice hrvatskog prvenstva. Tako je to kad majke drže lekcije, a još je gore kada majke kod kuće kritiziraju njihovu igru. Hana Čutura samo je zakolutala očima kad smo je pitali kako to izgleda kad joj majka kod kuće počne držati lekcije, Senna Ušić kaže kako je dobro kad se komentiraju pobjede, ali nije najbolje kad se razmatraju porazi i loše igre. Jedino Dina Bečić nema takvih problema jer u njezinoj se kući ne govori previše o odbojci.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika