U Hrvatskoj Benetton ima 70 dućana i proizvodni pogon u Osijeku koji, što izravno, što posredno, zapošljava 3500 ljudi.U petak, 3. listopada, Luciano Benetton se uz Mozartovu “Malu noćnu muziku” popeo uz stube preuređene splitske robne kuće Prima, prerezao vrpcu i svečano otvorio novi modni hram. Talijanski industrijalac, kojeg je časopis Fortune uvrstio među 50 najbogatijih u Europi, u Splitu je razgledao odjele Sisleyja i Benettona 012 u sklopu te robne kuće i nastavio pregovore o Benettonovoj ponudi ulaganja u obnovu gradske jezgre. Prije godinu i pol Benetton je Splitu ponudio sponzoriranje rekonstrukcije dijela Dioklecijanove palače, ali do danas nije dobio odgovor. Luciano Benetton je stoga u petak ujutro, odmah nakon slijetanja u splitsku zračnu luke, otišao u zgradu Banovine k splitskom gradonačelniku Miroslavu Buličiću, koji mu je obećao da će proučiti ponudu i odgovorio da je odgovor izostao jer projekt revitalizacije i komercijalizacije gradske jezgre nije napredovao dalje od utvrđivanja 14 lokacija.

Benetton je zatim u Primi pomno pregledao Sisleyjeve police a potom izjavio: “U Splitu se osjećam kao kod kuće jer ovamo navraćam još od 1990. i iznimno sam sretan što baš ovdje otvaram tako lijepu robnu kuću dostojnu bilo kojeg grada u Europi ili Americi. Nadam se da će interijer Prime potaknuti i druge vlasnike prodajnih prostora da poboljšaju ponudu.” Robna kuća Prima je 1966., kad je izgrađena, bila jedna od najmodernijih u bivšoj državi. Početkom 90-ih njena je slava ugasnula zbog čudne privatizacije, dok je od propalog Jadrantekstila nije kupila tvrtka Safir i preuredila je u elitni prodajni prostor u kojem se na 4100 kvadrata, osim Benettonove robne marke, mogu nabaviti i Nike, Fila, Navigare, Lacoste, McGregor, Adidac, Max & Co., Lanzetti, Camel, Bugatti, Concept, Samsonite, Geox.

Luciano Benetton rođen je 1935. u Trevisu u skromnoj obitelji. Poslovni imperij počeo je graditi 1965. sa sestrom Giulianom i braćom Gilbertom i Carlom. Iz male predionice džempera, koje je osobno raznosio u velike dućane, Benetton je prerastao u jednog od najvećih svjetskih proizvođača odjeće. Grupa Benetton, čiji je Luciano predsjednik, i danas je u većinskom vlasništvu obitelji, a dionice kotiraju na milanskoj, frankfurtskoj i newyorškoj burzi. U Trevisu su prije desetak godina otvorili Fabricu, centar za istraživanja i razvoj komunikacija Grupe Benetton koji okuplja umjetnike mlađe od 25 godina. U Hrvatskoj Benetton ima 70 dućana i proizvodni pogon u Osijeku koji, što izravno, što posredno, zapošljava 3500 ljudi.

Iako je najstariji od četvero braće i sestara, Luciano Benetton jednini još neumorno radi za obiteljsku tvrtku, obilazi nova tržišta i otvara dućane. U Split je doputovao privatnim zrakoplovom sa Svenom Bichlerom, Splićaninom i svojim dugogodišnjim voditeljem prodaje. S Lucianom Benettonom razgovarali smo na terasi restorana Adriatic.

NACIONAL: Zašto ste posjetili Split? – Već više od godinu dana moji prijatelji i poslovni partneri oduševljeno su mi pričali o otvaranju Prime. Shvatio sam da je to iznimno važan posao pa sam htio prisustvovati svečanom trenutku. Uspostavio sam i nove kontakte s klijentima i kupcima.

NACIONAL: Čini mi se da su vam još važniji pregovori o financiranju obnove stare splitske jezgre. O čemu riječ? – Željeli bismo obnoviti dio zapadnih podruma Dioklecijanove palače i vratiti im izgled i funkciju od prije 1700 godina, kad je građena. Najnovija istraživanja Joška Belamarića, ravnatelja Konzervatorskog odjel Ministarstva kulture u Splitu, pokazuju da palača i nije bila građena za stanovanje nego da je u njoj bila predionica. Ta istraživanja još nisu potvrđena, no mi želimo obnoviti podrume. Važno je da se iz njih izvuče vlaga i da se osvijetle, kako bi ih ljudi mogli razgledavati. Hrvatski konzervatori intenzivno istražuju pa se nadamo da ćemo uskoro dobiti i pozitivan odgovor splitskog poglavarstva.

NACIONAL: Namjeravate li u tim obnovljenim prostorima otvoriti Benettonov prodajni prostor? – Ne, taj bi prostor bio namijenjen izložbama ili bi mogao biti dio kakvog muzeja.

NACIONAL: Jeste li ulagali novac u slične projekte obnove u svijetu? – U Italiji smo obnovili desetak napuštenih vila u kojima su nekoć živjeli aristokrati. U svibnju smo u središtu Trevisa obnovili vilu u kojoj je sada centar za istraživanje migracija, a ovog će mjeseca biti otvorena i druga vila u kojoj će se održavati izložbe, projekcije filmova i drugi kulturni projekti.

NACIONAL: Gdje god se pojavite u Hrvatskoj, mediji odmah počnu nagađati da kupujete hotel ili vilu. Hoćete li kupiti hotel u Splitu? – Ne, Benetton se u Hrvatskoj zasad bavi samo proizvodnjom odjeće u pogonu u Osijeku te prodajom u lancu od 70 dućana. Zasad nisam zainteresiran za kupnju hotela, ali sam otvoren za suradnju.

NACIONAL: Naišli ste na brojne prepreke pri otvaranju pogona u Osijeku. Što mislite o hrvatskim poslovnim ljudima i političarima s kojima često kontaktirate? – Pri otvaranju pogona u Osijeku vodio sam se jednostavnom idejom. Budući da je tamo postojala tvornica koja je godinama proizvodila tekstil, odlučio sam nastaviti i osuvremeniti njihovu djelatnost. No pokazalo se da je moju zamisao teško ostvariti zbog birokratskih prepreka. Ipak, bio sam uporan i danas, što izravno, što posredno, pogon u Osijeku zapošljava 3500 ljudi. U Puli bismo htjeli otvoriti veliki dućan u prodajnom centru Istra-Pula, ali još nismo dobili odgovor od lokane vlasti.

NACIONAL: Što vas privlači Splitu da tako četo dolazite u taj grad? – Privlače me i Rijeka, Zagreb, Pula, Osijek, no Split ima posebno mjesto u mom srcu jer je to prvi grad koji sam posjetio u Hrvatskoj, 1990. kad je otvoren prvi Benettonov dućan. To je od Trevisa samo 50 minuta leta zrakoplovom. Upoznao sam i Tonija Kukuča, koji je od 1991. do 1993. igrao za našu košarkašku momčad, a 1995. sam se prvi put zaputio ovamo svojim bradom. U Italiji, a i drugdje na Mediteranu, navečer se zbog sigurnosti moramo vezati u marini. Hrvatska je obala tako razvedena da uvijek pronađemo neku zaklonjenu uvalu u kojoj možemo uživati u miru. Posebno mi se sviđa Brač.

NACIONAL: Kako se odmarate? – Moji su radni dani naporni, stresni i brzi, pa mi je za održavanje egzistencijalne ravnoteže potreban potpun mir. Kad sam na brodu, sunčam se, kupam i čitam. Tijekom rata posebno mi se sviđala dalmatinska obala jer nije bilo turista.

NACIONAL: Što najčešće jedete dok krstarite dalmatinskom obalom? – U Dalmaciji jedem samoo ribu i povrće. U tri tjedan odmora, koje sam ove godine proveo na brodu, nisam okusio ni komadić mesa. Često jedem u restoranima u ACI-jevim marinama koji su odlični.

NACIONAL: Čime se bavite u slobodno vrijeme? – Ljeti najviše volim odlaziti na more, u jesen i proljeće dugo šetam u prirodu, a zimi se skijam. Uvijek pazim da ne odlazim na mjesta gdje ima jako puno ljudi jer ne volim gužvu.

NACIONAL: Koliko kuća, brodova i zrakoplova imate imate? – Imam dvije kuće, jedan brod i jedan zrakoplov koji pripada tvrtki i kojim se služe i drugi direktori. Živim u vili u Trevisu, a imam i vilu u Cortini d’Ampezzo, ali moje su kuće često hoteli u kojima odsjedam i koji su ponekad kudikamo luksuzniji od kuća.

NACIONAL: Prisjećate li se još početaka svog velikog poduzeća? – Naravno. Rođen sam u relativno siromašnoj obitelji, a postalo je još teže kad nam je nakon II. svjetskog rata umro otac. Odjećom sam se počeo baviti slučajno. Sestra Giuliana sredinom 50-ih isplela mi je pulover koji se toliko svidio mojim prijateljima da su me molili da im ga prodam. Shvatio sam da bi to mogao biti dobar posao pa sam nagovorio sestru da ih nastavi plesti, a ja i braća Gilberto i Carlo smo ih prodavali. Osim prodajom, bavio sam se i sportom: danju sam veslao, predvečer igrao košarku. Otišao sam 1960. na Olimpijadu u Rim kako bih gledao svoje prijatelje u reprezentaciji Italije. Ponio sam nekoliko džempera koje sam pokušavao prodati raznim dućanima, sve dok nisam naišao na trgovca koji je od mene otkupio sve pulovere i počeo me učiti organizaciji posla, distribuciji i drugim tajnama biznisa. No u Rimu sam te godine spoznao i drugu ideju koja je danas u središtu moje filozofije: zahvaljujući ljudima raznih rasa, religija, kultura i boja kože shvatio sam ljepotu i raznolikost svijeta. Ideja Olimpijade ih je sve ujedinjavala na razini za koju sam shvatio da je univerzalna i da vjerojatno postoji i zvan sporta. Te sličnosti i različitosti istaknuo sam bojama koje su postale Benettonovim simbolom.

NACIONAL: Kako ste podijelili poslove u svojoj obiteljskoj tvrtki? – Sestra je kreirala modele i nadgledala izradu odjeće, braća su se bavila administracijom a ja prodajom. Proizvodnja se postupno s džempera proširila i na drugu odjeću: košulje, hlače, majice. Isprva je sva odjeća bila unisex, dok se sada razlikuju linije za muškarce i žene. Prvi dućan otvorili smo 1965. u Bellunu, a danas ih imamo 5000.

NACIONAL: U čemu je tajna vašeg uspjeha? – Cijela obitelj ovim se poslom od početka bavi s velikom strašću. Mi ne proizvodimo odjeću za bogataše, nego nastojimo što jeftinije napraviti kvalitetnu odjeću i prodati je onima koji nisu bogati. Ljudi koji kupe našu odjeću nikada se ne osjećaju prevarenima. Samo u Italiji godišnje prodamo 50 milijuna odjevnih predmeta, što znači da prosječno svaki Talijan kupi barem jedan odjevni predmet s potpisom Benettona.

NACIONAL: Rade li vaša sestra i braća još uvijek u Benettonu? – Moja braća i sestre su se prije pola godine povukli iz posla, a svoje su položaje prepustili školovanim menadžđerima. U vlasništvu obitelji je 69 posto kompanije, dok su ostale dionice u vlasništvu malih dioničara.

NACIONAL: Kad ste i zašto počeli ulagati novac i u poslove izvan tekstilne industrije? – Kad su 1994. privatizirane brojne državne tvrtke, kupili smo dionice talijanskih autocesta i lanca restorana uz njih, Autogrila. Nisam imao iskustva u tim poslovima, ali bila je to isplativa investicija.

NACIONAL: Zašto ste prekinuli suradnju s Olivierom Toscanijem, autorom brojnih Benettonovih reklamnih kampanja? – Nakon dugogodišnje suradnje došlo je vrijeme da je prekinemo, a u Fabrici danas nastaju projekti Benettonove komunikacije.

NACIONAL: Nisu li Benettonove propagandne kampanje manje provokativne otkad ih ne osmišljava Toscani? – To je donekle točno. No i prije se često događalo da ista propagandna kampanja ima sasvim drukčiju odjek u raznim zemljama. Tema posljednje Toscanijeve reklamne kampanje, smrtna kazna, u Europi nije izazvala nikakvu reakciju, dok su Amerikanci burno reagirali. Dobivamo toliko pisama da smo objavili knjigu u kojoj je pola pisama onih koji podržavaju naše kampanje a pola onih koji im se protive.

NACIONAL: Zašto je AIDS česta tema vaših kampanja? – Jer je jako važno upozoriti mlade na opasnosti od AIDS-a. Informacije koje dobivaju od obitelji i državnih institucija nisu dovoljne pa smo tiskali publikacije na raznim jezicima o načinima zaštite.
NACIONAL: Namjeravate li osvajati nova tržišta? – Ne, jer nam je 120 zemalja, u kojima smo prisutni, sasvim dovoljno. Osnovna nam je namjera povećati prodaju i utjecaj na tim tržištima.

1935. rođen u Trevisu, Italija
1955. počinje prodavati džempere koje izrađuje njegova sestra Giuliana
1960. u Rimu upoznaje trgovca koji ga upućuje u vještine trgovine
1965. Luciano, Giuliana, Gilberto i Carlo osnivaju Benetton i otvaraju prvi dućan Benetton u Bellunu
1969. otvoren prvi dućan izvan Italije na bulevaru Saint Germain u Parizu
1982. Olivier Toscani počinje raditi Benettonove reklamne kampanje
1992. početak izlaženja časopisa Colours koji se bavi raznim društveno zanimljivim temama
1992. – 1994. Luciano Benetton izabran za senatora
1994. osniva se Fabrica, Benettonov centra za istraživanje komunikacija
1994. kupnja dionica Talijanskih autocesta i lanca restorana Autogrill
1999. otvaranje najvećeg Benettonova dućana na Oxford Circusu u Londonu
2000. prestanak suradnje s Olivierom Toscanijem
2003. Giulliana, Gilberto i Carlo povlače se iz upravljanja Benettonom