U naslovnoj ulozi plesat će Edina Pličanić, koja je također ove godine dobila Nagradu hrvatskog glumišta za ulogu Julije u istom baletu.“Ovo je zagrebačko ‘Labuđe jezero’: radnju sam smjestio u stari Zagreb 19. stoljeća, u park Maksimir, a za priču sam koristio motive romana ‘Republikanci’ Marije Jurić Zagorke. Ovaj balet je nabijen pozitivnom energijom i plesom, znači, nema pantomime i šetanja kao u prijašnjim produkcijama. Na kraju današnje probe bio sam miran i zadovoljan, jer sam vidio da se nakon svih napora, vikanja i tjeranja ljudi da budu savršeni, vidi rezultat”, kaže Dinko Bogdanić, plesač, koreograf i direktor Baleta HNK, koji se početkom prosinca našao u središtu pozornosti zbog tri razloga.

Radnja poznatog baleta smještena je u Zagreb 19. stoljeća, a u njemu se pojavljuju likovi iz romana 'Republikanci' Marije Jurić ZagorkePrvo, koreografirao je novu, zagrebačku verziju “Labuđeg jezera”, čija će se premijera održati u petak u Hrvatskom narodnom kazalištu. Drugo, dobio je Nagradu hrvatskog glumišta za balet “Romeo i Julija” kao najbolju predstavu u prošloj godini. I treće, dio balerina iz kazališta optužio ga je za neukusno psovanje u tijeku mukotrpnih proba, što je izazvalo kritike u javnosti i pitanja o tome gdje završava autoritet, a počinje redateljski teror.

U naslovnoj ulozi plesat će Edina Pličanić, koja je također ove godine dobila Nagradu hrvatskog glumišta za ulogu Julije u istom baletu. Njezin partner bit će gost iz Slovenije Jaš Otrin, a u ostalim ulogama nastupit će Mihaela Devald, Svebor Sečak, Georg Stanciu i Ervina Sulejmanova. Prva repriza bit će u nedjelju, potom Balet HNK s tom predstavom odlazi na gostovanje u Osijek i u Novu Goricu, a u ovoj sezoni, zajedno s pretpremijerom u četvrtak, imat će sveukupno 18 izvedbi. U kasnijim izvedbama u ulozi Maksimilijana Vrhovca kao gosti su najavljeni Ronald Savković i Leonardo Jakovina, a u svečanoj novogodišnjoj izvedbi plesat će gost iz Scale Roberto Bolle i prvakinja Baleta HNK Irena Pasarić.

“U romanu ‘Republikanci’ jedan od glavnih likova je zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac, jedan od prvih iliraca”, nastavlja Bogdanić objašnjavajući kako je došao na ideju da napravi “zagrebačku” verziju najslavnijeg “bijelog” baleta. “Kad je Vrhovac postao biskup, u Zagrebu je napravio maksimirski perivoj. Usto, Zagorka u tom romanu fenomenalno opisuje zagrebačke parkove, ulice, ljude i odjeću tog vremena. Najviše me oduševila priča o Zagrebu i učinilo mi se zgodno da povežem Zagorku, Vrhovca i ‘Republikance’ u ‘Labuđem jezeru’. No, da ne bi bilo zabune, nisam napravio baletnu priču o Maksimilijanu Vrhovcu, njegovu životu i njegovim zaslugama u povijesti Zagreba. Preuzeo sam motive priče i glavne elemente iz okruženja u kojem je Vrhovac živio, te promijenio imena uloga, znači, napravio sam šahovsku rošadu.”

Tako je Odetta postala grofica Sofija Sermage, Odilla je barunica Dora Hellenbach, princ Siegfried je Maksimilijan Vrhovac, Kraljica je majka Maksimilijana Vrhovca, Rotbart je car Franjo II. Habsburški, Beno je Goroslav Delivuk, Maksimilijanov prijatelj, a princeza iz prvog čina je barunica Ksenija Magdalenić. “Izbacio sam njemačka, austrougarska imena i stavio hrvatska iz Zagorkina romana”, rekao je Bogdanić.

Na pitanje kako je došao na ideju da priču iz “Labuđeg jezera” smjesti na maksimirsko jezero, Bogdanić je odgovorio da se danas ni Shakespeareove drame ne rade onako kako su se postavljale u doba velikog dramatičara nego se najčešće prebacuju u današnje vrijeme, uz različite intervencije.

“Plešući u Europi vidio sam desetak različitih verzija tog baleta, a u kojima je koreograf iznosio svoje viđenje uglavnom mijenjajući dramaturgiju i likove”, objašnjava Bogdanić. “Već tada sam počeo razmišljati o zagrebačkoj priči koja bi se događala na maksimirskom jezeru. Naime, to mi je jezero oduvijek bilo vrlo blisko; u djetinjstvu sam živio na Sveticama, blizu Maksimira, i svaki drugi dan bio sam u parku. Onda sam ljetos pročitao ‘Republikance’ i kockice su se složile: moje ‘Labuđe jezero’ bit će zagrebačka verzija najslavnijeg baleta. To je radikalna promjena, ali mislim da je Zagreb zaslužio da dobije svoje ‘Labuđe jezero’.”

Radikalnost se možda najviše odnosi na dublju psihološku karakterizaciju likova, što se vidi već u prvom činu: Kraljica / Maksimilijanova majka zaljubljena je u svog sina, što je po Bogdanićevu mišljenju tipično za sve majke na svijetu. Kad ona na proslavi njegova 21. rođendana javno obznani svoju ljubav, Princ / Maksimiljan Vrhovac pokušava pobjeći od te ljubavi i ostaje sam na maksimirskom jezeru. Varijacije se pojavljuju i u trećem činu, također u liku Kraljice majke, no zapravo se može reći da su kod svih likova produbljeni karakteri.

Bogdanić kaže da je u prvi čin, koji se događa u maksimirskom parku, te u četvrti uveo neke muzičke teme kojih do sada nije bilo u zagrebačkim verzijama, a s orkestrom ih je uvježbao dirigent Davor Krnjak. Drugi čin događa se na maksimirskom jezeru i plesački je ostao isti kakav je bio u doba Petra Iljiča Čajkovskog, dakle, publika će vidjeti dijelove izvorne koreografije Lava Ivanova, Mariusa Petipa i Alexandra Gorskog. U trećem, koji se događa na bečkom dvoru, umetnuo je nekoliko karakternih plesova, primjerice, ruskih, koji će također biti velika novost jer ih hrvatska publika do sada još nije vidjela.

Unatoč izmjenama, Bogdanić smatra da je ipak u baletu najvažniji ples. “Radili smo puno, ali smo izvukli maksimum, osobito iz ženskog dijela ansambla”, kaže. U ovoj zagrebačkoj verziji pleše čak 30 labudica, zatim četiri velika labuda, što je također novost, onda još četiri mala labuda, te Bijeli / Crni labud, što je sveukupno 39 labuda. Tako mnogo labuda uspjeli su realizirati u suradnji s višim razredima Baletne škole. “Budućim balerinama to će biti odlična praksa”, kaže Bogdanić.

Kostimografkinje Diana Bourek i Ika Škomrlj napravile su raskošne višeslojne kostime iz 19. stoljeća. Neki od njih imaju specifična zagrebačka obilježja, primjerice, već u prvoj slici pojavljuju se Šestinčani i Šestinčanke, koji šeću Maksimirom. Šestinčani također zaokružuju priču u četvrtom činu simbolično zatvarajući iza Maksimilijana Vrhovca vrata parka. Kažu da su razradile svaki detalj, poigrale se s čipkama, a rezultat je, po mišljenju balerina – čaroban. Primjerice, samo za prolazak Kraljice / Maksimilijanove majke u tijeku sprovoda izradile su prekrasan, bogat plašt. No nisu se svi kostimi radili od novih materijala. Maksimalno su iskorišteni kostimi iz prijašnje produkcije “Labuđeg jezera” – zadnja je bila 1987., a obnovljena 1997., koji su se preuredili i doradili. Za druge kostime upotrijebljeni su samo detalji sa starih kostima. “Zato smo potrošili samo oko 150 tisuća kuna. Srećom, to su bile iste kostimografkinje pa se osjeća isti stil i touch”, kaže Bogdanić.

Scenografiju je napravila iskusna Dinka Jeričević koja je osmislila karakterističan ulaz u Park Maksimir, vidjet će se i vidikovac, a publika će osjetiti i tipičnu zagrebačku atmosferu. Na sceni je i jezero, naravno, bez vode, samo iluzija vodene površine.

Edina Pličanić (26) i Jaš Otrin (28) prošlogodišnjim baletom “Romeo i Julija” u koreografiji Dinka Bogdanića promovirani su u novi solistički par zagrebačkog HNK. Kritika i publika bili su zadovoljni njihovim plesom i Bogdanić je pred mlade plesače postavio novo iskušenje. Otrinu je ovo treće “Labuđe jezero” ? u ulozi Princa debitirao je u Berlinu, a Edini Pličanić je rola Odette / Odille prvo iskustvo. Budući da je Otrin imao veće iskustvo, svojoj je partnerici pomogao u stvaranju uloge, ponajviše kod pas de deuxa, kojemu se u zagrebačkoj Baletnoj školi zbog manjka muških plesača posvećuje manja pažnja.

“Iako ima puno novosti u baletu, primjerice, radnja je smještena u 19. stoljeće, moja dualna uloga Bijelog i Crnog labuda, koja se smatra vrhuncem u tzv. bijelom baletu, koreografski je ostala gotovo ista”, kaže Edina Pličanić. “Bilo je jako naporno i cijelo sam vrijeme osjećala veliku odgovornost. Počela sam se pripremati još potkraj prošle sezone ? vježbala sam varijacije i ruke kako bih dobila predodžbu o toj ulozi. U tome mi je uvelike pomagala pedagoginja Iraida Lukašova, koja me modelirala doslovno do zadnjeg malog prsta. Naime, ova verzija ‘Labuđeg jezera’ produbljuje međuljudske odnose i daje dublju psihološku karakterizaciju likova pa je svaki detalj bio važan. Recimo, Maksimilijanova majka je samohrana žena, a prisutan je Edipov kompleks, dok se u ulozi Rotbarta, koji je ljubomoran na Princa, čak može pronaći hamletovski element.”

Jaš Otrin, slovenski gost, koji je do prošle godine bio solist u Berlinu, a sada je slobodnjak, poznat je zagrebačkoj publici iz “Romea i Julije” te baletne večeri posvećene Georgeu Balanchineu. Sa 16 godina, nakon završetka srednje baletne i muzičke škole, napustio je Maribor i otišao na Baletnu akademiju u Munchen. Čim je diplomirao angažiran je u Bavarskom državnom baletu gdje je prvi put plesao Princa u “Labuđem jezeru”. Plesao je još u Nizozemskom nacionalnom baletu u Amsterdamu i Berlinskoj državnoj operi, gdje je surađivao s Bogdanićem.

“Balet ‘Labuđe jezero’ tradicionalni je bijeli balet, ali europski koreografi često rade svoje varijante tog baleta”, kaže Otrin. “Ova Bogdanićeva verzija sasvim je drukčija od onih koje sam vidio. Naglasak je stavljen na intimne odnose, primjerice, Princ je u nekoj čudnoj ljubavnoj vezi s vlastitom majkom, ali i s prijateljem Benom. Zapravo, ovo ‘Labuđe jezero’ nije više crno-bijela bajka za djecu nego ozbiljna priča sa zapletom i likovima iz stvarnog života.”

Na pitanje hoće li zagrebačka publika HNK, koja je tradicionalno orijentirana prema klasici, dobro prihvatiti ovakve radikalne promjene u baletu, Bogdanić je odgovorio sljedeće: “Zašto ne? Pa publika je već u prošloj sezoni vidjela moje koreografije, primjerice, balet ‘Romeo i Julija’, u kojem sam prikazao drukčije viđenje te priče, tj. ljubav između Lady Capuletti i Tibalda. I nisu imali primjedbi. Mislim da će prihvatiti i ove novitete.”