Tršćanin iz čuvene obitelji proizvođača kave "Illycaffe" posljednjih je godina postao poznat i po tome što uporno promovira projekt euroregije koja bi obuhvaćala Korušku i Štajersku u Austriji , Primorsko-goransku i Istarsku županiju u Hrvatskoj“Prvi put sam bio u Hrvatskoj kad mi je bilo 14 godina jer je moja tadašnja djevojka imala djeda na Hvaru, a i sada svake godine s obitelji plovim svojim brodom obalom Jadrana”, kaže Riccardo Illy, predsjednik vlade talijanske regije Furlanije – Julijske krajine, bivši gradonačelnik Trsta i vodeći političar lijevog centra u Trstu. Taj Tršćanin iz čuvene obitelji proizvođača kave “Illycaffe” posljednjih je godina postao poznat i po tome što uporno promovira projekt euroregije koja bi obuhvaćala Korušku i Štajersku u Austriji , Primorsko-goransku i Istarsku županiju u Hrvatskoj, Sloveniju i talijanske regije Furlaniju – Julijsku krajinu i Veneto. Kaže da ga je i za tu ideju inspirirao jedan susret u Hrvatskoj.

Raznolikost jezika, kultura i religija nije samo kulturno bogatstvo nego ima i velik ekonomski potencijal Riccardo Illy i u politici se ravna prema načelima biznisaS Riccardom Illyjem, koji je postao predsjednik vlade Furlanije – Julijske krajine sa sjedištem u Trstu prošlog ljeta nakon što je u lipnju na izborima s 53 posto glasova trijumfirao nad konkurentskim kandidatom desnog centra, razgovarali smo prošlog tjedna, samo nekoliko dana nakon njegova posjeta Rijeci gdje je s vodstvom Primorsko-goranske županije razmatrao zajedničke planove u euroregiji.

NACIONAL: Bili ste prije desetak dana u Rijeci gdje su se nastavili razgovori o euroregiji započeti prije četiri godine kad je potpisan i sporazum između dvije talijanske i dvije hrvatske regije. S kim ste i o čemu razgovarali? – Susreo sam se u Rijeci s predstavnicima gradske vlasti i s gradonačelnikom Rijeke te predstavnicima Primorsko-goranske županije, među kojima je bio i župan Zlatko Komadina. S tom smo županijom u svibnju 2000. potpisali sporazum o suradnji. Cilj je bio da se potvrdi taj sporazum i da se realizira ono što se njime predviđa. Za Rijeku je, primjerice, osobito važno ono što smo se dogovorili o autocesti od Trsta do slovenske granice i prema Rijeci. Naše pokrajinsko poduzeće Autovie Venete pregovara sa slovenskim DARS-om o osnutku zajedničkog poduzeća kako bi se u najkraćem roku završile autoceste koji su za nas jako važne: autocesta od Maribora do mađarske granice i od Trsta do Ljubljane i do hrvatske granice prema Rijeci. No razgovarali smo i o drugim područjima suradnje predviđenima sporazumom te o projektu euroregije u širem smislu.

NACIONAL: Što se sve podrazumijeva pod projektom euroregije? – Osnovna su veza tog projekta jezične manjine pa on zasad obuhvaća talijanske regije Furlaniju – Julijsku krajinu i Veneto, Korušku i Štajersku posljednju od svih koje bi se trebale pridružiti, u Austriji, slovenske regije, ali se još ne zna točno koliko će ih biti, i Hrvatsku s Istrom i Primorsko-goranskom županijom. Cilj je konstituirati pravni subjekt koji bi objedinjavao sve te regije, a što je već predviđeno Madridskom konvencijom o prekograničnoj suradnji. O tome je prije nekoliko dana govorio i povjerenik za pokrajinske poslove EU Michel Barnier. Tako bi se stvorilo tijelo za koordinaciju zajedničkih projekata tih regija koje bi, siguran sam, uvelike utjecalo na njihov ekonomski, društveni i kulturni razvoj. Suradnja bi se zasnivala na uzajamnosti jezičnih manjina, primjerice, talijanske manjine koja živi u Rijeci i Istri i nekoliko tisuća Hrvata koji žive u Trstu i drugdje u Furlaniji – Julijskoj krajini. Tako bi se uklanjale državne granice koje ionako nestaju skorim ulaskom Slovenije, a u dogledno vrijeme i Hrvatske, u Europsku uniju. Mnogi zajednički projekti već vezuju te regije. U tome prednjače Gorizia i Nova Gorica koje već naveliko surađuju. Navest ću i primjer suradnje na austrijskoj granici: sklopili smo sporazum koji dopušta građanima Tarvisija u Italiji da se liječe u bolnici u Klagenfurtu u Austriji jer im je puno bliža od bolnice u talijanskom Tolmezzu. To je model prema kojem bismo htjeli ostvariti medicinsku mrežu među regijama u raznim državama, ali to se odnosi i na sve druge oblike suradnje – u raznim ekonomskim granama i u zapošljavanju ljudi.

NACIONAL: Budući da je riječ o vašoj inicijativi, bi li sjedište euroregije bilo u Trstu? – O tome još nismo razgovarali niti bih ja htio razmišljati o središtu moći, nekakvom glavnom gradu euroregije. To bi trebala biti policentrična euroregija, svaka bi regija imala svoje središte s određenom funkcijom, odnosno specijalnošću. Jedno bi koordiniralo medicinske stvari, drugo kulturne, treće komunalne.

NACIONAL: Zar funkcioniranje euroregije s toliko centara ne bi bilo komplicirano?
-Mislim da ne bier danas uz Iternet ništa nije komplicirano.

NACIONAL: No bio bi ipak samo jedan predsjednik euroregije? – Mislim da je jedan dovoljan i on bi morao dopustiti svakoj regiji da izrazi svoje interese.

NACIONAL: Kad će se, po vašem mišljenju, ostvariti zamisao euroregije? – Za nekoliko tjedana Slovenija ulazi u Europsku uniju. Nakon toga će se konstituirati regije koje bi ušle u euroregiju, za što će trebati nekoliko mjeseci. Priželjkujem da na dnevni red EU dođe i Hrvatska kako bi do 2007. i ona ušla u Uniju. Proći će stoga nekoliko godina do stvaranja euroregije. Dotad bi se trebali iskristalizirati europski normativi za osnivanje euroregije, o čemu sam nedavno razgovarao s povjerenikom EU Michelom Barnierom.

NACIONAL: To je očito bilo početkom veljače, za vašeg posjeta Bruxellesu. S kim ste još o tome razgovarali? – Osim s Barnierom, koji je za to izravno zadužen u Europskoj uniji, razgovarao sam i s predsjednikom Europske komisije Romanom Prodijem. Oni podržavaju projekt jer u njemu vide novi subjekt koji će olakšati koheziju među raznim državama EU.

NACIONAL: Jeste li vi idejni začetnik projekta euroregije? – Ne sasvim. Prvi sam put čuo da se govori o euroregiji prije mnogo godina u Brtonigli u Istri. Tadašnji gradonačelnik tog gradića predložio je na jednom skupu svim gradonačelnicima na hrvatskoj, slovenskoj i talijanskoj strani da što više surađuju, odnosno da se ujedine. Svidjela mi se ta ideja. Tom smo prilikom čak svi potpisali dokument o suradnji. Iako se ništa nije formaliziralo, o toj se ideji povremeno govorilo. Uostalom, ona je sadržana i u mnogo većoj i poznatijoj inicijativi Alpe – Jadran.

NACIONAL: Kako je napredovala vaša ideja euroregije? – O njoj su sa mnom razgovarali ljudi u pokrajinama Veneto i Koruška te slovenski političari, premijer Anton Rop, predsjednik Janez Drnovšek i ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel. Zbog toga sam jesenas posjetio i predsjednika Stipu Mesića u Zagrebu. Kad sam se uvjerio da svi pozitivno reagiraju na projekt, nastavio sam. Sada već razmatramo projekt sa stajališta zakonodavstva. U Italiji, na primjer, s aktualnim normativima, Madridskom konvencijom, imamo teškoća koje bi se mogle otkloniti promjenom talijanskih zakona nakon parlamentarne rasprave. Možda bi se problemi mogli riješiti i bilateralnim ugovorima o prekograničnoj suradnji između Italije i Slovenije, te Italije i Hrvatske. O svemu tome razgovarao sam i s talijanskim ministrom vanjskih poslova Francom Frattinijem i u Italiji postoji spremnost za ostvarenje te zamisli.

NACIONAL: Euroregija bi bila najkorisnija za grad Trst i cijelu Furlaniju – Julijsku krajinu koji su zbog graničnog položaja unutar Italije izvan glavnih ekonomskih tokova. Kakav je po vašem mišljenju položaj Trsta i te regije danas? – Gotovo 50 godina Trst je patio zbog svoje izolacije, jer je deset kilometara zračne linije od grada bila granica koja ga je dijelila od tadašnje Jugoslavije. Iako su je smatrali najotvorenijom granicom u Europi, zapravo nije bilo velikog protoka robe i ljudi između Zapada i Istoka. Takva situacija odredila je sudbinu Trsta. Ulaskom Slovenije, Mađarske i još osam zemalja u EU 1. svibnja Trst dobiva priliku za ekonomski oporavak, osobito na području logistike i lučkih usluga, u suradnjom s drugim lukama, primjerice, s Rijekom. Projektom euroregije želimo regulirati i luke, od Rijeke preko Trsta pa sve do Venecije. Siguran sam da će u novim okolnostima Trst mnogo bolje moći iskoristiti poslovanje na području osiguranja i usluga u trgovini, pravu, financijama, a smatram i da će se uspostaviti novi odnosi i na području znanstveno-tehnoloških usluga, gdje će iskoristiti prednosti prirodnog položaja grada, središta okrenutog prema istoku i jugoistoku. Trst ima priliku za razvitak i ako se poveže sa svim zemljama koje su bile dijelovi bivše Jugoslavije, pa čak i s Albanijom. Uvjeren sam da Trst može ponovno biti važan centar, kao u pet stoljeća Habsburške Monarhije.

NACIONAL: U razgovorima u Bruxellesu spominjao se i tzv. Koridor 5. Kako se taj projekt razvija? – To je pravac označen na geografskoj karti koji ide od Venecije, prolazi kroz Trst, Ljubljanu i Budimpeštu i ide sve do Ukrajine. Unutar tog pravca mogu se realizirati autoceste, željezničke pruge, telekomunikacije, dalekovodi, naftovodi i plinovodi. Najzainteresiraniji sam da se što prije završe autoceste, osobito dionica od Maribora do mađarske granice. Predviđa se pak da će Mađari svoj dio preko Blatnog jezera završiti do 2006. Zanima me i željeznica, jer je najbolji transport , najjeftiniji i ekološki najprihvatljiviji. Sadašnja željeznička pruga između Trsta i Budimpešte je zastarjela, a dio od Maribora do mađarske granice nije čak nikad ni elektrificiran. Nedavno je iz talijanskog poduzeća Treni Italia, koje se bavi putničkim uslugama, krenula inicijativa za uređenje pruge od Venecije do Budimpešte, s prolaskom kroz Trst, Ljubljanu, Maribor i Graz. Važni su, jasno, i pravci Koridora 5 koji povezuju Rijeku i Zagreb.
S Prodijem sam još razgovarao o mogućnosti da se brzom željeznicom poveže dionica od mjesta Ronchi, gdje se nalazi tršćanski aerodrom, s Ljubljanom, što bi financirala Europska unija. Razgovarali smo i o projektima u zemljama koje će u svibnju postati članice EU te o budućim kandidatima za EU poput Hrvatske.

NACIONAL: Na dan ulaska Slovenije u EU priprema se veliko slavlje na granici s Italijom. Kako će to izgledati? – Romano Prodi će u ponoć 30. travnja simbolički maknuti granicu koja je odvajala Goriziju od Nove Gorice. Posjetit će regiju Furlaniju ? Julijsku krajinu i u Trstu prisustvovati sastanku s predstavnicima EU, poduzetnika, sindikata i Crkve kako bi se obilježio taj povijesni događaj proširenja prema istoku.

NACIONAL: Bili ste u dva mandata gradonačelnik Trsta. Što ste u tom razdoblju učinili za svoj grad? – Ono što se najbolje vidi brojni su građevinski zahvati u gradu, od obnove zgrada, primjerice, gradske vijećnice, do popločavanja kamenom Piazza Unita, uređenja luke, obalnog pojasa Miramare. Ono što se manje vidjelo bilo je smanjenje nezaposlenosti. Negdje na polovici moga mandata, 1997., nezaposlenost se popela na 10,6 posto a do 2001. pala je na 5 posto. Poduzeo sam i niz aktivnosti da oživim ekonomiju, spasim poduzeća u krizi. U tom razdoblju brojne su tvrtke bile privatizirane, poput brodarske kompanije “Lloyd Triestino” koju je kupila tajvanska grupacija, velike tvornice za proizvodnju brodskih motora i električnih centrala koju je kupila finska grupacija. Velikik sam trud uložio u još jednu aktivnost koja nije osobito vidljiva na prvi pogled, poboljšanje odnosa među raznim etničkim skupinama u Trstu. Nakon dugotrajnih i zamornih sastanaka uspjeli smo uskladiti odnose između Slovenaca, Hrvata, Srba, Bosanaca, Albanaca, Grka, Turaka, te pokojeg Mađara, što je bio i moj djed. Oduvijek sam svjestan da je raznolikost jezika, kultura i religija pravo kulturno bogatstvo, ali ima i velik ekonomski potencijal.

NACIONAL: Jesenas se u Trstu strepilo zbog Crvenih brigada koje su gradonačelniku poslale prijeteću poruku, pa su svi važniji političari u toj regiji, među njima i vi, dobili policijsku pratnju. Što se događalo? – To nisu bile baš Crvene brigade nego, kako su se sami nazvali, teritorijalne antiimperijalističke jedinice. Bile su uhićene dvije osobe koje su priznale bombaški napad na sjedište Informesta u Gorici, institucije koja proučava političke i gospodarske tokove u zemljama srednje i istočne Europe, te prijetnje gradonačelniku Trsta zbog toga što se svojedobno zalagao za zatvaranje željezare u predgrađu Trsta zbog velikog zagađenja okoliša. Te jedinice bile su i protiv širenja EU jer smatraju da su to imperijalističke ideje. Kako su se služili zvijezdom Crvenih brigada, mnogi su vidjeli vezu tih jedinica s tom poznatom terorističkom organizacijom.

NACIONAL: Vi ste Tršćanin, tu ste rođeni i tu živite cijeli život. No vaši su preci iz Mađarske. – Pravi sam Tršćanin iako je moj djed bio Mađar. Došao je iz Temišvara koji je nekoć bio u Mađarskoj a poslije II. svjetskog rata pripao je Rumunjskoj. Moja baka bila je pola Njemica, pola Nizozemka. S majčine strane djed je pak bio iz Pule a baka iz Rovinja. Kao što vidite, obitelj mi je jako miješana. Ja sam u Trstu rođen, tu sam se školovao i tu stalno živim.

NACIONAL: Kako to da ste se počeli intenzivno baviti politikom, iako ste i prije i sada jako angažirani u obiteljskoj tvrtki “Illycaffe”, najpoznatijem talijanskom proizvođaču vrhunske espresso kave? – To se dogodilo slučajno kad je u ljeto 1993. grupa građana ? poduzetnici, sindikalisti, profesionalci raznih struka, znanstvenici, dakle predstavnici civilnog društva ? potpisala dokument u kojem je opisala situaciju u gradu i mogućnosti koje mu se pružaju u budućnosti. Tim se dokumentom zapravo htjelo ukazati na strategiju razvitka grada. Kako sam se dosta angažirao u radu te grupe, nakon nekoliko mjeseci izabrali su me za njezina kandidata za daljnje političke akcije. To je bio trenutak kad se moja obitelj o tome trebala izjasniti, jer sam bio jako angažiran u kompaniji. Dogovorili smo se da prihvatim politički angažman, pogotovo stoga što je moj mlađi brat Andrea, koji je već također radio u obiteljskom biznisu, pokazivao velike menadžerske sposobnosti pa me lako mogao zamijeniti. No odluka da se politički aktiviram velikim je dijelom donesena i zato što u mojoj obitelji postoji snažan osjećaj socijalne odgovornosti, čak bi se moglo reći misije za društvena pitanja, bez obzira radi li se o financijskom pomaganju raznim inicijativama ili posudbi svog menadžera za rad u administraciji. Meni je rad u administraciji bio velik izazov i od samoga početka, 1977., imao sam osjećaj da grad i regija imaju velike neiskorištene potencijale i da ih treba oživiti kako bi bili snažni kao nekoć. Lokalni političari tada su se bavili posve nevažnim stvarima a ne kako da Trstu i ovoj regiji vrate snagu.

NACIONAL: Koliko ste sada aktivni u obiteljskom poduzeću? – Potpredsjednik sam uprave i sudjelujem u svim strateškim odlukama kompanije, a na čelu sam i novog holdinga u kojem je naša mala kompanija “Pasta Latina” uz niz manjih tvrtki.

NACIONAL: Je li vas vaš djed Francesco Illy, koji je započeo posao s kavom, naučio mađarski? – Nije, umro je kad sam bio malen, 1957., i tada je posao preuzeo moj otac. Mađarski ne govori ni moj otac. Djed ga je, kao i kćer, učio njemački, jezik moje bake. Mađarski nam se uvijek činio preteškim i nismo ga ni pokušali naučiti.

NACIONAL: Koje mjesto danas ima kompanija “Illycaffe” u Italiji i Europi? – “Illycaffe” je specijaliziran za espresso vrlo visoke kvalitete. Prije se kod nas proizvodilo nekoliko vrhunskih mješavina kave, no odlučili smo svojedobno proizvoditi samo jednu. Kad se želi postići najbolje, dođe se do toga da je najbolje imati jednu, ali vrhunsku vrstu. “Illycaffe” je prisutan u gotovo sto zemalja svijeta, ima filijale u Sjevernoj Americi, Francuskoj, Njemačkoj, Španjolskoj i Beneluxu. Pouzdano znam da se može nabaviti i u Hrvatskoj.

Biografija
Rođen u Trstu 24. rujna 1955. – odrastao u obitelji proizvođača vrhunske espresso kave – Illycaffe – osnovnu i srednju školu te Fakultet političkih znanosti završio je u Trstu – zajedno s ocem i braćom od rane mladosti vodi poslove u kompaniji Illycaffe; bio je i potpredsjednik Udruge industrijalaca u tršćanskoj regiji – godine 1993. počeo se baviti politikom i u dva mandata, od 1993. do 2001., bio je gradonačelnik Trsta – u lipnju prošle godine pobijedio je na lokalnim izborima i postao predsjednik vlade regije Furlanije – Julijske krajine