Stevo Šinik, crtač i jedan od autora crtanog filma 'Laku noć, HrvatskaStevo Šinik, autor crtanog filma “Laku noć, Hrvatska”, koji se već dva mjeseca svakim radni danom u tjednu emitira na Novoj TV, vjerojatno je prvi autor nekog komercijalnog medijskog projekta u Hrvatskoj, koji je još za vrijeme njegova trajanja odlučio javno napasti svoga poslodavca i o projektu govoriti vrlo kritički. Šinik, koji je javnosti poznatiji pod umjetničkim imenom Stiv Cinik, u intervju je priznao da se zbog verzije crtanog filma “Laku noć, Hrvatska” koja se prikazuje osjeća kao prevarant, jer je kao autor najavljivao da će “Laku noć, Hrvatska” biti oštar satirički crtani film.

LEAD 'Zima se praktički prometnuo i u režisera , i u supervizora, i u scenaristu, što je rezultiralo tihim nezadovoljstvo tima i inercijom koja se osjeti u filmu' LEAD 'Planirali smo biti puno provokativniji i satirično se baviti hrvatskim društvom, no to nismo ostvarili jer je ekipa u realizaciju ušla previše obazrivo i bez muda' LEAD 'Zima sve pokušava kontrolirati zato što je pod neizravnim utjecajem nekoga iz Vlade, kome ne bi odgovaralo da se njezini članovi ismijavaju'Šinik se složio sa sve oštrijim kritikama upućenim na račun njegova projekta te je teško optužio Željka Zimu, direktora Croatia filma, za cenzuru i uništenje crtića koji za Novu TV tehnički proizvodi njegova tvrtka. Šinik tvrdi da Zima posve kontrolira proizvodnju svake epizode crtanog filma, da je naredio da se iz nekih epizoda izbace dijelovi u kojima se spominju Miroslav Kutle i Ivić Pašalić, te da sprječava autore i scenariste da kritiziraju Vladu i premijera Ivu Sanadera onako kako žele.

NACIONAL: Kako doživljavate sve oštrije kritike vašeg projekta i smatrate li se za njih odgovornim? – Nažalost, moram se složiti s najvećim dijelom kritika koje su na naš račun stizale s raznih strana. Za njih sam djelomično odgovoran, ali upravo zbog neslaganja s postojećim stanjem odlučio sam i osobno kritički progovoriti o projektu. Sadržaj crtanog filma “Laku noć, Hrvatska” razlikuje se od onoga što smo uoči emitiranja najavljivali te smo u tom smislu prevarili publiku. U sadržaj crtanog filma uključeno je jako malo onoga što smo planirali napraviti, a zato postoje brojni razlozi. Planirali smo biti puno provokativniji, te se daleko ozbiljnije satirično baviti problemima u hrvatskom društvu, poput nekih sličnih francuskih ili britanskih crtanih filmova koji su prilično gledani i utjecajni. “Laku noć, Hrvatska” to nije ostvarila jer je ekipa u realizaciju projekta ušla previše obazrivo i bez muda. No to se samo dijelom može pripisati autocenzuri, koja u nekim ljudima vjerojatno živi kao relikt starih vremena.

NACIONAL: Tko je kriv za odstupanja od vaših ideja i za izostanak oštre satire koju ste najavljivali? – Glavni izvor svih problema crtanog filma “Laku noć, Hrvatska” je Željko Zima, direktor Croatia filma. Bilo bi nekorektno ne spomenuti da je Zima prepoznao potencijal projekta i puno uložio u njegov razvoj na tehničkom planu. Tehnički uvjeti u Croatia filmu su općenito izvrsni i utoliko Zima svakako ima i stanovite pozitivne zasluge za razvoj animiranih filmova na našem tržištu. Međutim, on je od početka projekta nastupio s pozicije vlasnika i nametnuo se kao osoba koja sve kontrolira pa se upravo pod njegovim utjecajem često mijenjaju scenariji pojedinih epizoda, koji originalno slijede naše najave uoči početka emitiranja projekta. Zima se praktički prometnuo i u režisera, i u supervizora, i u scenarista, što je rezultiralo zasad tihim nezadovoljstvom tima koji radi na projektu i inercijom koja se osjeti u sadržaju našeg proizvoda. Čini mi se da Zima sve pokušava kontrolirati zato što je pod neizravnim utjecajem nekoga iz Vlade, kome ne bi odgovaralo da se njezini članovi ismijavaju. Teško mi je točno detektirati koji bi to krugovi mogli biti, ali takav se utjecaj osjetio u više navrata i rezultirao je time da Zima ekipi koja radi na projektu ne ostavlja nikakvu samostalnost.

NACIONAL: Kada i kako se Zima počeo miješati u rad vaše ekipe? – Ideja o projektu razvijala se postupno, a do koncepta koji smo realizirali došli smo tijekom prošlog ljeta. Taj segment televizijskog tržišta zapravo su otvorili “Zlikavci” koji su se počeli emitirati na Hrvatskoj televiziji. Isprva sam htio projekt realizirati samostalno, ali kada me nazvao Željko Zima i ponudio mi suradnju, relativno brzo i lako smo se dogovorili, ponajprije jer Croatia film ima odlične tehničke uvjete za rad. Tijekom pregovora nisam ni slutio da bi se Zima mogao na ovakav način uplitati u projekt, posebno jer je zajednički dogovor bio da “Laku noć, Hrvatska” pokuša oštrinom svoje satire pokrenuti neke procese u društvu te da upozori protagoniste javnog života na odgovorno ponašanje. Međutim, što zbog vjerojatnih političkih mentora, što zbog straha od sudbine kompanije koju vodi, Zima se počeo nametati kao osoba koja je projekt posve udaljila od njegove prvotne ideje. Sve je počelo intervencijama u scenarij nekih epizoda.

NACIONAL: Na koji je način Zima intervenirao u koncepciju? – Da je počeo intervenirati u scenarij doznao sam posredno, jer sam scenarij u ruke primao tek pošto ga je on već korigirao. Takav proizvodni proces također je on kreirao. Zima je intervenirao u epizode u kojima smo spominjali Miroslava Kutlu i Ivića Pašalića. Nisu mi poznati razlozi za te intervencije, posebno jer se radi o osobama koje nominalno više nemaju značajan utjecaj u društvenom i političkom životu. No Zima je tražio da se iz već montiranih epizoda s Kutlom i Pašalićem neki dijelovi naknadno izbace. Puno je češće intervenirao u scenarij epizoda prije montiranja. To su mi u više navrata rekli neki scenaristi, koji zbog svega rade bez prave inspiracije. Najčešće je intervenirao u one dijelove scenarija koji se tiču Vlade i aktivnosti nekih njezinih ministara. Zima to radi uvijeno, ali u nekoliko navrata sugerirao je da Vladu napadamo tako da ih to ne boli. Zanimljivo je i da Zima na odjavnoj špici uopće ne potpisuje autorski tim projekta, već ispada da je “Laku noć, Hrvatska” proizveo Croatia film, što je samo tehnički točno. Time Zima krši i neke zakone, ali i pokazuje ambiciju da se prikaže jedinim zaslužnim za projekt. Međutim, bilo bi poštenije da se onda i izravno potpiše kao režiser projekta, jer ionako sve želi kontrolirati. Isprva sam pristajao na svojevrsni kompromis, ponajviše jer sam u projekt osobno doveo najveći dio ljudi. Stručna javnost je to vrlo brzo prepoznala. Sve je to neizravno dovelo i do drugih propusta u proizvodnji, kojih inače ne bi bilo.

NACIONAL: Koji su to propusti? – Prije svega, nismo aktualni. Tehnološki proces proizvodnje omogućava nam da reagiramo na dnevnoj osnovi i da sadržaj epizode možemo kreirati nakon što ujutro pročitamo ili pogledamo glavne vijesti. To ne radimo, jer su scenaristi vidjeli da to zbog naknadnih Ziminih intervencija jednostavno nema nikakvog smisla. Sa Zimom sam više puta o tomu razgovarao, ali počeo je navoditi brojne navodne tehničke zapreke takvoj realizaciji, što dodatno sugerira da on tako ne želi raditi jer ne bi mogao sve kontrolirati. Isprva smo održavali kolegije na kojima smo raspravljali o sadržaju epizoda. Već se na početku Zima počeo miješati u naš rad i ubrzo počeo opstruirati svaku lucidniju ideju scenarista. Ljudi koji pišu scenarije za “Laku noć, Hrvatska” znaju raditi svoj posao, ali Zima je njihov rad relativizirao i počeo ih obeshrabrivati, tako da je na koncu ispalo da samo on o svemu sve zna. Zato scenaristi danas sve rade po inerciji, a i ja svoj dio posla jednako odrađujem. Žalosno je da Zima ne shvaća da on čak ni fizički to ne može sve kontrolirati. O tome da se uopće ne bi trebao uplitati u naš rad, ne treba posebno ni raspravljati. Ako se okolnosti ne promijene, uopće ne vidim smisao daljnjeg nastavka projekta.

NACIONAL: Jeste li razmišljali o promjeni poslodavca? – Nismo, jer se ovako nešto zbog tehničkih razloga ne može raditi nigdje drugdje u Hrvatskoj. Konkurencija još nema tehničke kapacitete za ovakvu proizvodnju.

NACIONAL: Niste li bili ipak malo preambiciozni kad ste odlučili svakodnevno emitirati epizodu od 10 minuta i niste li pogriješili s odabirom termina emitiranja? – I to je rezultat ego tripa Željka Zime koji je, kao i svaki poduzetnik, u projekt krenuo u želji za što većom zaradom. Procijenio je da se više isplati ići svaki dan, a ne jednom tjedno kao što sam sugerirao. Vjerovao sam njegovim menedžerskim sposobnostima, a i danas mislim da možemo svakodnevno emitirati, ako budemo radili onako kako smo zamislili uoči početka projekta. Odabir termina drugo je pitanje. Nije najsretnije bilo odabrati termin kad Hrvatska televizija na koncu svog središnjeg Dnevnika emitira sport i vremensku prognozu, jer je to daleko najgledaniji dio njezina programa. Istodobno, Nova TV nije privukla brojniju publiku da prati njezin informativni program, što neizravno dodatno smanjuje našu gledanost, koja se trenutno kreće između 2 i 6 posto.

NACIONAL: Kakvu budućnost predviđate projektu, posebice zbog toga što Zima vjerojatno neće blagonaklono doživjeti vaš javni kritički istup? – Projekt ima malu gledanost, ali postoji neka gledateljska jezgra koja se može znatno proširiti ako počnemo raditi kako smo najavljivali. Kako smo već proizveli dosta epizoda, neke dijelove u tehničkom smislu moći ćemo jednostavno reciklirati, što bi u budućnosti moglo znatno olakšati proizvodnju. Ovako postavljen projekt maksimalno može izdržati kraj ove televizijske sezone. Meni je već sada na tako postavljenim osnovama neopisivo dosadno raditi. Već smo sada, zbog suzdržavanja od kritiziranja relevantnih političara, “potrošili” neke javne osobe koje neprestano ismijavamo na istoj osnovi. To se ne može do besvijesti ponavljati. Žao mi je što sam prisiljen kritički govoriti o vlastitom projektu, posebno zato što sam u njega uložio vjerojatno najviše energije. Tehnički aspekti emisije nisu loši i postoje neki dijelovi projekta koje treba pohvaliti. Međutim, proizvod prodaje sadržaj, a ne forma. “Laku noć, Hrvatska” zasad nema kičmu, pa zato i ima malu gledanost. Na koncu će zato izostati i očekivani prihod od reklama. U ozračju u kojem Zima autoritativno kontrolira cijeli projekt, teško je očekivati pozitivne promjene. No one se mogu relativno lako dogoditi, počnemo li normalno raditi.