Ante Zeljko, predsjednik Županijskog suda u Vukovaru, inače pouzdani kadar Ante Potrebice, 20. travnja 2001. kazneno je osuđen zato što je prouzročio prometnu nesreću u kojoj je potpuno uništio službeni automobil i u kojoj su teško ozlijeđene njegova supruga Vesna i Nevenka Gažo. On je osuđen zato što je 30. siječnja 2001. zbog neprilagođene brzine sletio s ceste na autocesti Ivanja Reka – Lipovac kod Ivanić Grada. Riječ je, doduše, o nezgodi koja se mogla dogoditi svakome, ali pravi skandal Zeljko je izazvao tek nakon nesreće. On je prvo ‘sredio’ da uviđaj naprave djelatnici 1. policijske postaje u Zagrebu umjesto da to učine policajci iz Ivanić Grada koji su za to bili nadležni. Potom je policajce namjerno doveo u zabludu ne rekavši im da je on predsjednik Županijskog suda u Vukovaru, već im se predstavio samo kao diplomirani pravnik. On je to učinio zato jer je htio zataškati cijeli slučaj, budući da je u to vrijeme na još jedan mandat trebao biti izabran na funkciju koju je obnašao. No, policija je po rutinskoj proceduri slučaj proslijedila državnom odvjetništvu u Ivanić Gradu i slučaj je ubrzo dospio na tamošnji Općinski sud, gdje je sutkinja Jasna Grgurić Zeljka osudila i odredila mu novčanu kaznu. Problem je, međutim, nastao kada je ustanovljeno da je Zeljko predsjednik Županijskog suda, te mu se kao takvom zbog sudačkog imuniteta nije moglo suditi dok mu Državno sudbeno vijeće ne skine imunitet. Sutkinja Grgurić zato je naknadno obavijestila DSV o cijelom slučaju. Ona se time htjela zaštititi, jer je Zeljko namjerno doveo u zabludu policiju, državno odvjetništvo, a time i nju, tako da ona nije mogla znati da se radi o čovjeku komu je mogla suditi tek kada mu DSV skine imunitet. No, DSV je tada očito odlučilo ‘prljavi pravosudni veš’ sakriti od očiju javnosti. Zeljko je u međuvremenu, nakon višekratnog izbjegavanja primitka presude platio novčanu kaznu, ali ga je ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović ipak odbila imenovati da u još jednom mandatu nastavi obnašati svoju dotadašnju funkciju, iako tada uopće nije imao protukandidata. Nakon toga ponovio se natječaj za funkciju predsjednika vukovarskog Županijskog suda, a na natječaj se javila i nekolicina protukandidata, koje je Zeljko odlučio pod svaku cijenu diskreditirati. U posebno žestok obračun, uglavnom bez utemeljenih razloga, krenuo je protiv sudaca iz Vinkovaca, jer je iz tamošnjeg suda jedan njegov protukandidat, a taj sud usto ima i presudne glasove koji odlučuju o tome tko će postati predsjednik Županijskog suda. Štoviše, u svojim perfidnim nakanama čak je otišao i toliko daleko da je od DSV-a zatražio da razriješe dužnosti neke od tih sudaca. Da stvar po hrvatsko pravosuđe bude pogubnija, čini se da bi Zeljko zahvaljujući glasačkoj mašineriji lobija Ante Potrebice u Vrhovnom sudu čak mogao biti i ponovo izabran na svoju funkciju. To neće biti samo vruća pljuska aktualnoj vlasti koja je, umjesto da ih iz pravosuđa doslovno zauvijek odstrani, od krajnje kompromitiranih sluga bivše vlasti naivno napravila ugledne ‘nezavisne profesionalce’, već će takav epilog vrlo vjerojatno dovesti do prve otvorene pobune velikog broja sudaca u toj županiji, jer to navodno nije prvi put da su zataškana kaznena djela koja je Zeljko počinio.