Nacional posjeduje dokumente koji nedvojbeno pokazuju da je nedavno podignuta kaznena prijava protiv generala Marinka Krešića zbog nezakonitog izdavanja potvrda za 52 hrvatskih branitelja iz Koprivnice podignuta bez ikakvih dokaza na temelju kojih bi se general Krešić mogao proglasiti krivim. Dokumenti dostavljeni Nacionalu svjedoče da je taj slučaj započeo je 28. travnja 1999. godine kada je Župan Koprivničko-križevačke županije Josip Friščić od koprivničkog Ureda za obranu pismeno zatražio priznavanje statusa hrvatskog branitelja za skupinu Koprivničana koji su, po zapovijedi tadašnjeg sekretarijata za narodnu obranu Republike Hrvatske, između ostalog, sudjelovali u blokadi prometnica i putova u slučaju borbenog djelovanja JNA, obavljali u suradnji sa zaposlenicama Sekretarijata narodne obrane premještaj kompletne kartoteke vojnih obveznika i tome slično.
Nakon što je Uredu za obranu Koprivnica dostavljen županov zahtjev, 29.travnja je kompletan spis sa Županovim obrazloženjem iz Koprivnice upućen u Ministarstvo obrane odnosno Upravu za vojnu obvezu MORH-a u sklopu Sektora za upravljanje osobljem kojem je na čelu bio general Marinko Krešić.
U odgovoru 14. svibnja 1999. godine general Marinko Krešić, između ostalog izjavljuje, da je u cilju mogućeg rješenja statusa osoba sa popisa potrebno svakog pripadnika uputiti da pojedinačno podnese zahtjev nadležnom uredu za obranu. Uredi za obranu, tvrdi Krešić u odgovoru, podnesene zahtjeve će razmotriti, utvrditi činjenično stanje, te primjenjujući važeće propise, provesti rješenje. Dakle, Krešić je u odgovoru koprivničkom Uredu za obranu tek iznio pravne savjete i upute kako građani trebaju rješavati svoja statusna pitanja, bez zauzimanja stava ili davanja naputka kako bi trebalo postupiti.
Osim toga, u to vrijeme kao pomoćnik ministra obrane, Krešić nije potpisivao nikakve potvrde, budući da je Naputkom ministra obrane o izdavanju potvrda iz svibnja 1997. godine, ta ovlast dana Načelniku Personalne uprave za djelatni sastav, vojne službenike i vojne namještenike, a predstojnicima ureda za obranu za pričuvni sastav (mobilizirane osobe, krizni štabovi, Narodna zaštita, dragovoljci HRVI, itd.).
Status dragovoljaca i hrvatskih branitelja dobivan je na temelju izjava i pisanih obrazloženja od strane osoba koje su mogle potvrditi njihov dragovoljni angažman u Domovinskom ratu. Prema članku 2. tadašnjeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata status dragovoljca se utvrđivao isključivo na spomenuti način.
Naime, Krešić je ovjerio sporni popis na temelju prijedloga tadašnjeg župana s podrobnim obrazloženjima, nakon što je taj popis ovjerio tadašnji koprivnički načelnik Uprave za obranu i potvrdio načelnik Uprave za vojnu obvezu.

Tajni sastanak čelnika najutjecajnijih političkih stranaka na Kozari

Na legendarnoj planini Kozari, u odmaralištu Mrakovica, pokraj Prijedora, poznatoj po partizanskoj epopeji iz NOR-a koju je na filmsko platno prenio Veljko Bulajić, prošlog petka su se na tajnom sastanku susreli lideri srpskih, hrvatskih i bošnjačkih stranaka u BiH. Po prvi put, nakon 1992. godine i izbijanja rata i srpske agresije u Bosni i Hercegovini, za istim pregovaračkim stolom, ali bez stranih posrednika, susreli su se čelni ljudi najutjecajnijih političkih stranaka i iskazali spremnost za razgovor o budućnosti BiH. Srpsku demokratsku stranku predstavljao je predsjednik Dragan Kalinić, Stranku demokratske akcije novi predsjednik Sulejman Tihić, Hrvatsku demokratsku zajednicu član Predsjedništva te stranke Niko Lozančić, Socijaldemokratsku partiju BiH predsjednik Zlatko Lagumdžija, Partiju demokratskog progresa predsjednik Mladen Ivanić, Novu hrvatsku inicijativu predsjednik Krešimir Zubak, Stranku za BiH potpredsjednik Safet Halilović, a Nezavisne socijaldemokrate Republike Srpske predsjednik Milorad Dodik. Do sastanka BiH lidera, prvi put bez prisustva predstavnika međunarodne zajednice, došlo je na inicijativu premijera Vlade RS i predsjednika PDP-a Mladena Ivanića. Susret na Kozari bio je prvi pokušaj približavanja suprotstavljenih gledišta o predstojećim ustavnim promjenama i primjeni Odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti triju naroda na cijelom području. Političari iz Federacije pokušali su sa predstavnicima srpskih stranaka naći kompromisnu formulu oko simetričnih ustavnih rješenja i uvođenja Doma naroda u Republiku Srpsku. Iako novi prijedlozi SDA nisu bili prihvatljivi ni Srbima, ni Hrvatima, odluku da dugo vremena nepomirljivo suprotstavljene političke stranke započnu dijalog svakako treba pozdraviti. Razgovori započeti na Kozari već ovoga tjedna trebali bi biti nastavljeni u Sarajevu.

Produbljenje agonije dinama: Novo čelništvo kluba želi u stečaj da izbjegne plaćanje obaveza prema igračima

Novoizabrano čelništvo nogometnog kluba Dinamo kriomice se nada što bržem odlasku kluba u stečaj, izjavio je Nacionalu jedan ugledni klupski dužnosnik koji je htio ostati anoniman. U klubu navodno vjeruju da će na taj način uspjeti izbjeći plaćanje ugovornih obaveza prema bivšim igračima, koji bi sudskim tužbama od kluba uskoro mogli potraživati oko 4 milijuna Eura, ali i nastaviti poslovati preko novoosnovane udruge građana koja danas nominalno upravlja klubom. Dio dužnosnika kluba nada se da najavljeno 30 postotno smanjenje godišnjeg budžeta kluba i otpuštanje dijela klupskih uposlenika neće zaobići niti klupsku vrhušku. Oni će stoga pozorno pratiti hoće li najavljene restrikcije utjecati i na smanjenje plaće Velimira Zajeca, koji navodno mjesečno zarađuje čak 10 000 Eura, ili pak na smanjenje plaće Marijana Vlaka, komu su smjenu sa trenerske pozicije i imenovanje Ilije Lončarevića na njegovu funkciju navodno kompenzirali sa 6 000 Eura mjesečnih primanja. U klubu se nadaju da će pojedini dužnosnici voditi više računa i o telefonskim troškovima. Tvrdi se, naime, da je jedan od bliskih Zajecovih suradnika prošli mjesec potrošio 13 000 kuna na razgovor mobitelom. U klubu u komu se uglavnom najavljuju dodatna ograničavanja potrošnje nije ugodno primljena niti vijest da je Zdravko Mamić, najmoćniji i najutjecajniji klupski dužnosnik, nedavno za 800 tisuća Eura kupio luksuznu jahtu Ferreti 48, iako je za nju izdvojio vlastiti novac. Mamić je jahtu kupio na nautičkom sajmu u Dusseldorfu, a kako je već bila korištena na nekoliko pokusnih vožnji nije je morao platiti milijun Eura koliko je njena uobičajena cijena, već je dobio 200 tisuća Eura popusta.

U Rusiji sve više članova ima neobična sekta obožavatelja predsjednika Vladimira Putina. Pravila za članove vrlo su stroga. Dok druge sekte vlast ograničava u djelovanju, ova uživa njenu podršku, a nedavno je njene predstavnike primio i sam Putin. Prema tvrdnjama Vasilija Jakimenka, osnivača te sekte (koja se zove “Stupajmo zajedno”), ona već ima 50.000 članova, većinom mladih ljudi između 17 i 30 godina. Jakimenko kaže da kane pomoći Putinu da Rusija ponovno bude moćna i samosvjesna.
Jakimenko je u svibnju 2000. napustio državnu službu u Kremlju i osnovao sektu. Njen počasni predsjednik je Vladimir Surkov, zamjenik šefa Putinove administracije. Sekta se prvi put predstavila javnosti kad je u studenom 2000. organizirala veliki miting podrške Putinu blizu Kremlja. Sudionici mitinga nosili su majice s likom predsjednika Putina.
Sekta od svojih članova traži potpunu lojalnost i disciplinu. Svaki član mora na godinu pročitati barem šest knjiga ruskih klasika i posjetiti barem jedno mjesto bitke u kojoj je Rusija pobijedila neprijatelja. “Dekadentne” knjige koje govore o ruskim problemima i teškoćama ne smiju se čitati. Štoviše, vodstvo sekte potiče članove da takve knjige uruče svojim pretpostavljenima u sekti, a zauzvrat će dobiti domoljubnu literaturu o pobjedama sovjetske Crvene armije u Drugom svjetskom ratu koju je sekta sama tiskala. Članovi grupe podijeljeni su u petorke, koje se nazivaju “crvene zvijezde”. Vođa grupe dobiva mjesečno 30 dolara za svoje potrebe. Članovima se savjetuje da pokušaju privući nove članove, a metode su slične onima iz doba vladavine komunističke partije.

Južna Koreja: Stadione će štititi protuavionsko topništvo

Vodeći južnokorejski generali upoznali su na tajnom sastanku južnokorejskog predsjednika Kim Dae-junga o sigurnosnim pripremama za Svjetsko nogometno prvenstvo, koje će se održati u Južnoj Koreji i Japanu potkraj proljeća. Oko svih stadiona na kojima se budu održavale utakmice rasporedit će se protuavionsko oružje. Organizatori SP-a boje se da terorističkog napada poput onoga 11. rujna u SAD-u. Stoga će nad svim stadionima biti proglašene zone zabrane letenja.
Oko stadiona bit će razmješteni protuavionski topovi i rakete, ali posjetitelji ih neće vidjeti. Ako neki avion uđe u zonu zabrane letenja, lovci južnokorejskog ratnog zrakoplovstva navest će ga da sleti na najbliži aerodrom. Rušenje aviona naredit će se tek ako se procijeni da slijedi teroristički napad.
Prije četiri godine arapski teroristi planirali su napad na SP u Francuskoj, ali je njihova tajna ćelija u Belgiji razotkrivena. Južnokorejski organizatori ne plaše se i sabotaže iz Sjeverne Koreje.

Zbog ocjene o djedu Alessandra Mussolini napustila Finija

Zastupnica u talijanskom parlamentu Alessandra Mussolini, unuka talijanskog fašističkog diktatora Benita Mussolinija, dosadašnja članica desne Alleanze nazionale, napustila je stranku ljuta zbog najnovijeg zaokreta predsjednika stranke Gianfranca Finija, koji se izravno tiče njenog djeda. Ljuta je na Finija jer je javno revidirao svoje stavove o fašističkom vođi. Fini je u 1994. izjavio da je Mussolini bio “najveći državnik 20. stoljeća” i da je djelovao pozitivno sve dok 1936. nije sklopio pakt s Hitlerom.
No prije nekoliko dana Fini je izjavio da “danas ne bi više rekao za Mussolinija ono što je rekao 1994.”. Alessandra Mussolini smatra to izdajom i više ne želi biti u istoj stranci s Finijem, pa je u parlamentu prešla u klupe u kojima sjede članovi stranke Forza Italia premijera Berlusconija. Otkrila je da je razgovarala s Berlusconijem i pitala ga prima li je u svoje redove, a on je odgovorio potvrdno.

Tko je tko – Zagrebački SDP: Potencijalni Bandićevi nasljednici

Premda će višetjedno natezanje oko izbora budućeg gradonačelnika Zagreba biti okončano tijekom veljače, lista kandidata za treći položaj u državi je zaokružena. Svaki od dvadeset SDP-ovih vijećnika u zagrebačkoj gradskoj skupštini, kao i petero članova poglavarstva, može postati novi gradonačelnik metropole. No da bi bio izabran nasljednik Milana Bandića, najprije 51 vijećnik okupljen u Starogradskoj vijećnici mora 31. siječnja izglasati ostavku sadašnjeg prvog gradskog administrativca. Slijedi izbor njegova nasljednika koji će također biti iz SDP-a kao pobjednika lanjskih izbora. Kad bi se gledale samo brojke, posao izbora novog gradonačelnika trebao bi biti puka formalnost, jer uz 20 esdepeovaca budući kandidat imat će podršku i 12 HNS-ovih vijećnika, dok će mu se gotovo sigurno usprotiviti preostalih 19 članova opozicijskih HDZ-a i HIP-a.
Problem je, međutim to što u SDP-u još nisu odlučili tko će doći na Bandićevo mjesto. Kad se u proljeće 2001. sastavljala izborna lista, glavnu riječ u kadrovskoj politici imao je upravo Bandić. Efekti njegova gotovo posve autonomnog odlučivanja su dvostruki: prvo, gotovo svih 25 kandidata potpuni su politički anonimci i bez bilo kakvog iskustva u upravljanju, pogotovo složenim sustavom kakav je glavni grad, i drugo, tek manji dio njih bliži je Račanu nego Bandiću, pa će dosadašnji gradonačelnik barem još neko vrijeme biti ključna osoba u donošenju važnih odluka.
Jedan od rijetkih poznatih zastupnika je Zdravko Tomac, koji je na izbornoj listi zauzeo drugo mjesto. Nema sumnje da Tomac spada među “prave” političara u Hrvatskoj, njegova karijera traje gotovo četiri desetljeća i u tom je razdoblju prošao sve i svašta, od važnog pripadnika komunističke nomenklature do potpredsjednika hrvatske Vlade, predsjedničkog kandidata i saborskog zastupnika. No otkako je SDP došao na vlast, Tomac je u stranci marginaliziran, tako da je proteklih godinu dana preuzeo ulogu vodećeg Bandićeva lobista. Iako je posljednjih dana u nekoliko navrata odbio mogućnost da se kandidira za novog gradonačelnika, poznavatelji prilika u SDP-u smatraju da bi se mogao predomisliti, pogotovo stoga što su mali izgledi da koalicija s HNS-om opstane do kraja mandata. Uostalom, i vodeći članovi narodnjaka vjeruju da će Tomac biti novi gradonačelnik i, premda je izrazio namjeru da raskine koaliciju, spremni su mu dati glasove svojih vijećnika.
Iza Tomca na listi su bili Ratko Maričić i Šandor Dambitz. Premda su vrlo bliski Bandiću, obojica su bez izgleda da ga naslijede. Maričić ovih dana odlazi na novi posao generalnog konzula u Mostaru, dok Dambitz nema nikakvu političku podršku. Na 5. i 6. mjestu bili su se Nenad Stazić i Igor Rađenović. Obojica su račanovci, istina, Stazić je nekoliko puta mijenjao strane, u politiku ga je uveo upravo sadašnji premijer zahvaljujući čemu je postao i saborski zastupnik, no on se u međuvremenu priklonio Bandiću. Nakon nedavnog fijaska na izborima u zagrebačkom SDP-u, kad je dobio najmanje glasova od svih kandidata, Stazić se ponovno priklonio Račanu i nije posve isključeno da bi on mogao postati gradonačelnik. To gotovo sigurno neće postati Igor Rađenović. Premda je kao tajnik kabineta jedan od najbližih Račanovih suradnika, nema nikakvu podršku u zagrebačkoj organizaciji. Osim toga ima samo 31 godinu i premlad je za tako odgovoran položaj, stajalište je čak i njegovih saveznika.
Sljedeći na listi,Vladimir Velnić, Jelena Pavičić i Lidija Tomić, tipični su izdanci Bandićeve političke kombinatorike. Visoka mjesta zaslužili su samo prijateljstvom s gradonačelnikom, u čemu Velnić slovi kao jedan od tri-četiri glavna Bandićeva suradnika. Jelena Pavičić i Lidija Tomić sadašnja su i bivša tajnica zagrebačkog SDP-a. Tajnik stranke Igor Dragovan također nije kandidat za gradonačelnika i ubuduće će nastaviti raditi u stranačkoj centrali.
Makar je na izbornoj listi bio tek pod rednim brojem12, predsjednik socijaldemokrata u Novom Zagrebu Ivo Jelušić probio se među najizglednije kandidate za Bandićeva nasljednika. Jelušić je rođen je 1960., diplomirao je politologiju i od samih početaka je u SDP-u. Nakon prvih višestranačkih izbora prešao je u poduzetnike i u međuvremenu postao direktor mješovite hrvatsko-austrijske tvrtke TIM-ZIP. Uz članstvo u nekoliko nadzornih odbora, u gradskoj administraciji obnaša dužnost predsjednika Odbora za izbor i imenovanja. Njegove izglede povećava i Račanova naklonost, ali i rejting koji ima u HNS-u, gdje vjeruju da bi s gradonačelnikom kakav je Jelušić uspjeli dobro surađivati.
Ostali SDP-ovi gradski vijećnici doista ne mogu računati da će ih partija predložiti, jer su lokalni aktivisti, studenti i umirovljenici, malo poznati i u vlastitom susjedstvu: Zlata Pilepić, Ivana Šikić, Jurica Meić, Mirjana Keleminac, Luka Šimurina, Davor Jelavić, Nensi Radulović, Josip Imprić, Ladislava Soldat i Dan Špicer.
Slično je i s SDP-ovim članovima zagrebačkog gradskog poglavarstva. Čak je i zamjenica gradonačelnika Vlasta Pavić, unatoč važnom položaju na kojem se nalazi, gotovo anonimna političarka koju njezini sugrađani ne bi prepoznali. Bivša sutkinja Općinskog suda i odvjetnica političke stavove je potvrdila na zadnjoj predizbornoj kampanji kad se u gradu pojavila u majici s logom “Bandić moj gradonačelnik”. Pročelnik Ureda za financije Slavko Kojić vrhunski je stručnjak u svom poslu, ali s Bandićem tijesno surađuje gotovo 15 godina. Pročelnik Ureda za gospodarstvo Ladislav Prežigalo, dugogodišnji je gospodarstvenik, od Bandića je naučio i da se biračima treba ulizivati: obećava da će se u sljedeće dvije godine obnoviti Dinamov stadion za 20 milijuna eura.
SDP-ovi pročelnici za zdravstvo i socijalu te prostorno uređenje, Zvonimir Šoštar i Slobodan Jelčić, poput većine kadrova koje je u politici inaugurirao Milan Bandić, nemaju šanse postati njegovi nasljednici.