Iako premijer Ivo Sanader i vrh HDZ-a i dalje tvrde da POA nije prekršila zakon kada su agenti Mario Bušić, Mario Puček i Mladen Frlan 5. listopada 2004. pet i pol sati ispitivali novinarku Helenu Puljiz, više poznatih i neke malo poznate okolnosti tog skandaloznog događaja najizravnije sugeriraju da vladajuća stranka ima velikih problema u percepciji zakonitog postupanja sigurnosnih službi.

Mediji su više puta pisali da je Helenu Puljiz Mario Bušić namamio na kavu lažno se predstavljajući kao pripadnik Odjela za organizirani kriminal pri MUP-u, tvrdeći joj da s njom želi razgovarati jer misli da raspolaže s informacijama bitnim za nacionalnu sigurnost. Par tjedana pošto je Nacional otkrio tu aferu, tu okolnost nitko nije demantirao.

Helena Puljiz otkrila je nadležnim državnim tijelima da su je agenti POA-e, nedugo pošto su se zajedno s njom službenim Golfom u rano poslijepodne iz kafića Relax na zagrebačkoj Sigečici odvezli u sjedište Centra POA-e Zagreb, u sobi 16 počeli uvjeravati da su za sve njene profesionalne probleme krivi predsjednik Stipe Mesić i njegov negdašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost Željko Bagić. Svoje teorije o njihovoj krivici zato što je ona već neko vrijeme bez posla, agenti POA-e elaborirali su joj punih pola sata. Helena Puljiz ispričala je nadležnim državnim tijelima da su joj agenti POA-e rekli da oni znaju kako ju je Željko Bagić ucjenjivao. Ona se s time nije složila, rekavši im da njih dvoje nisu bili u naročito dobrim odnosima, ali da je Bagić nikada nije ucjenjivao. Tijekom tog uvodnog dijela u kojem su agenti POA-e kao službene osobe iznosili svoje stavove o predsjedniku države Stipi Mesiću, Helena Puljiz nije čula ništa što bi se moglo povezati sa eventualnim ugrožavanjem nacionalne sigurnosti.

Helena Puljiz jedno je vrijeme za Jutarnji list izvještavala o radu Ureda predsjednika, ali relativno je brzo prebačena u gradsku rubriku te novine, pošto su joj djelatnici Ureda predsjednika počeli uskraćivati informacije nezadovoljni njenim radom. Agenti su vjerovali da je Helena Puljiz jako ljuta na Mesića i Bagića, ali su se prevarili.

Nakon tog uvoda počeli su je ispitivati o njenim kontaktima sa Bagićem, o odnosima Stipe Mesića sa suradnicima, te o dijelu njene karijere kada je pratila rad Ureda predsjednika. Helena Puljiz otkrila je nadležnim tijelima da su je agenti POA-e pitali tko financira predsjedničku kampanju Stipe Mesića, te tko je to činio u prethodnoj kampanji. Potom su je počeli ispitivati i što zna o nekim detaljima iz privatnog života predsjednika Mesića.

Posebno ih je zanimalo zna li ona išta o navodnom Mesićevu vanbračnom sinu. Ako su je doista ispitivali o mogućoj vanbračnoj djeci predsjednika Republike, bit će zanimljivo čuti kakve to ima veze sa nacionalnom sigurnošću. Agenti POA-e bili su posebno ustrajni u pokušajima da od Helene Puljiz doznaju bilo kakve detalje koji bi eventualno mogli kompromitirati Stipu Mesića.

Agenti POA-e posebno su od Helene Puljiz htjeli doznati i što ona zna o nekim svojim kolegama. Prema pisanju Feral Tribunea od 4. Studenoga, agent POA-e Frlan obratio se Heleni Puljiz ovim riječima:’Ovdje se radi o trgovanju: mi ćemo vama pomoći da pronađete posao, a vi ćete zauzvrat odrađivati neke poslove u našu korist’. Odrađivanje poslova Frlan je kasnije opisao kao dostavljanje informacija o nekim novinarima.

Već na tom ispitivanju agenti POA-e pokušali su od nje doznati što ona zna o Ivi Pukaniću, predsjedniku Uprave NCL media grupe, Mladenu Plešeu, zamjeniku glavnog urednika tjednika Globus, Slavici Lukić, novinarki tjednika Globus, Ivici Đikiću, novinaru tjednika Feral Tribune, Jasni Babić, novinarki Večernjeg lista, Robertu Bajrušiju, zamjeniku glavne urednice Nacionala, te potpisniku ovoga teksta.
Štoviše, nekima od spomenutih novinara agenti POA-e također su mislili prići kao i Heleni Puljiz. U užem izboru bili su osim nje još i Mladen Pleše i Jasna Babić, ali su agenti očito procijenili da se radi o novinarima koji sigurno ne bi podlegli njihovim pritiscima. Međutim, prevarili su se i sa Helenom Puljiz.

Na koncu, agenti su Helenu Puljiz vulgarno pokušali ucijeniti objavljivanjem navodnih fotografija seksualne naravi koje bi je diskreditirale.

Helena Puljiz događaj je prijavila Vijeću za civilni nadzor sigurnosnih službi, ali ono je dijelom pod utjecajem svog člana u sukobu interesa Miroslava Šeparovića, inače člana središnjeg odbora HDZ-a, a dijelom zbog laganja agenata POA-e donijelo diskutabilne zaključke koji su otvorili put HDZ-u za besramne pokušaje političke kontrole štete u tom slučaju. Slučaj Puljiz podijelio je članove Vijeća.

To se dogodilo i zato što su agenti POA-e tijekom davanja iskaza članovima Vijeća mijenjali svoje iskaze. Krugovi bliski Vijeću Nacionalu su otkrili da su prvih sat vremena ispitivanja agenti nudili jednu vrstu odgovora, a potom su ih nakon naknadnih konzultacija promijenili. Promijenjeni odgovori otvorili su im put za lakšu obranu u eventualnom sudskom postupku, jer se stvorilo ozračje u komu bi sud trebao odabrati vjeruje li na riječ novinarki ili agentima. Dva člana Vijeća su se istog trenutka kada su agenti POA-e pred njima promijenili svoju priču povukli na stranu i zaključili da postoji u najmanju ruku opravdana sumnja da je POA prekršila zakon. No, pod utjecajem Miroslava Šeparovića kasnije je većinom glasova Vijeće preglasalo njih dvojicu i donijelo zaključak da bi trebalo provesti dodatna ispitivanja da se vidi postoji li opravdana sumnja u nezakonito djelovanje POA-e. Zato neki u oporbi čak sumnjaju da je Šeparović agentima sugerirao kakve odgovore trebaju ponuditi.

Vrlo je lako moguće da je Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost pod vodstvom Ladislava Pivčevića u naknadnoj provjeri tog slučaja uspjelo rekonstruirati dio spomenutih nezakonitosti, na temelju kojih je Mesić potpisao smjenu Podbevšeka, što je dovelo do prvog otvorenog sukoba premijera Sanadera i predsjednika Mesića.

Da će premijer i vladajuća stranka teško obraniti Podbevšeka sugerira i još jedan dosad malo poznati slučaj nezakonitog postupanja POA-e. Riječ je o nezakonitim pritiscima prema Aniti Perišin, koja je radila na mjestu pomoćnika ravnatelja POA-e za analitiku, gdje je neko vrijeme ostala i nakon imenovanja Podbevšeka na čelo POA-e. Prema svojim ovlastima Anita Perišin bila je među prvih 10 ljudi POA-e, ali je uskoro nezakonito degradirana na posve marginalnu poziciju. Riječ je o atraktivnoj djevojci srednjih dvadesetih godina koja je vrlo brzo napredovala. Ubrzo po imenovanju Podbevšeka u dijelu agencije počeli su je optuživati za razne ljubavne afere, a naknadno i da je nekim svojim ljubavnicima otkrivala državne tajne. Bilo je to Podbevšeku dovoljno da je posve degradira.

Ona je sve još prije pola godine prijavila Vijeću za civilni nadzor sigurnosnih službi, koje nije poduzelo ništa konkretno sve do otvaranja slučaja Puljiz. Međutim, pošto se klima u javnosti upravo zbog slučaja Puljiz spram POA-e bitno promijenila, Anita Perišin navodno je neslužbeno dobila informacije da je Vijeće ustanovilo da su u POA-i Vijeću lagali kada su im opisivali na koju je ona funkciju premještena. To vjerojatno nisu sve nepravilnosti koje su ustanovili u njenom slučaju. Ona je već podnijela tužbu Upravnom sudu radi neutemeljenog premještaja na drugo radno mjesto, ali javno ni o čemu ne govori kako ne bi ostala bez posla, jer su i sve svinjarije koje su joj u POA-i činili uoči i tijekom degradacije također zaštićene kao prvoklasna državna tajna. Potvrdi li Vijeće da je POA i u njenom slučaju postupala nezakonito, bit će to dodatni razlog zbog koga bi Podbevšek morao otići.