Smjenom Joška Podbevšeka i dolaskom Tomislava Karmarka na čelo Protuobavještajne agencije, kako su potvrdili Nacionalovi izvori, najavljen je i početak preustroja hrvatske obavještajne zajednice. POA i Obavještajna agencija bit će objedinjene u jedinstvenu obavještajno-sigurnosnu službu, a koordinaciju s Vojnom obavještajnom agencijom, te profesionalni nadzor cijelog sustava omogućit će posebno tijelo, što će označiti povratak svojevremeno ugašenog Ureda za nacionalnu sigurnost, na čijem je čelu 2000. bio upravo Karmarko.
Tako Karamarkova ideja, koju nije uspio realizirati u vrijeme kada je upravljao UNS-om, doživljava svoju rehabilitaciju u novim okolnostima. Kada je bio na čelu UNS-a, Karamarkov koncept poražen je u srazu s konceptom, koji je u to vrijeme, u žestokoj raspravi između Banskih dvora i predsjednikova ureda, uspio, kao čovjek zadužen za sigurnosni sustav u bivšoj Vladi Ivice Račana, nametnuti Goran Granić.
Doduše, u novim okolnostima taj će koncept biti upotpunjen i novim sigurnosnim standardima koje je nametnula suradnja u okviru Antiterorističke koalicije. Sjenu na ovo novo preslagivanje u hrvatskom sigurnosnom bloku bacaju događaji koji su prethodili ovim nužnim zahvatima u sigurnosnom sektoru, koje od Hrvatske očekuju i partneri na međunarodnoj razini.
Novo prestrojavanje unutar hrvatske obavještajne zajednice uslijedilo je na valovima zadnje obavještajne afere u čijem se epicentru našla novinarka Helena Puljiz, ali i predsjednik države Stjepan Mesić kao objekt operativne obrade Protuobavještajne agencije, a u hrvatsku obavještajnu zajednicu vratio se Tomislav Karamarko. Ipak, osim neugodne spoznaje da su obavještajne službe u Hrvatskoj i ovaj put bile u funkciji političkih obračuna, te pozitivnih nagovještaja u kontekstu najavljenog preustroja, Nacionalovi izvori ukazali su na još jedan pozitivni element koji je iznjedrila zadnja afera.
Svima je postalo bjelodano jasno, uključujući i samog premijera Ivu Sanadera, da za imenovanje ravnatelja POA-e trebaju dva potpisa, onaj predsjednika i premijera, dok je za njegov odlazak dovoljno da mu taj potpis uskrati samo jedan od njih. Ubuduće će se znati da kada jedan iz tog dvojca – bio to predsjednik ili premijer – uskrati svoju potporu, ravnatelj mora otići. Ako u njega nema povjerenja jedan od dva stožerna elementa tog sustava, tada više ne može imati niti legitimitet za obavljanje tog posla.