Kao posljedica nedavnog posjeta premijera Ive Sanadera Mostaru i tamošnjem aluminijskom kombinatu prošli je tjedan potpisan ugovor između Mostarskog Aluminija i šibenske Tvornice lakih metala (TLM) za 2005. o isporuci 45.000 tona aluminija u vrijednosti od 80 milijuna dolara. Tom količinom aluminijskih blokova i trupaca iz Mostara bit će podmireno 73 posto ukupnih potreba šibenskog TLM-a za sirovinom u idućoj godini.
TLM, nekoć jedna od tri najveće takve tvornice u Europi, vlasnik je 12 posto dionica Aluminijskog kombinata Mostar. Sanader je u Mostaru naglasio kako mu je važan stabilan kombinat, bez uplitanja bosanskih političara koji žele reviziju vlasničke strukture te uspješne tvrtke. Fraza “bez uplitanja politike” u slučaju kombinata ipak zvuči pomalo smiješno. U razdoblju od 1994. do 1996. Uprava TLM-a po političkom dekretu Franje Tuđmana investirala je 18,6 milijuna njemačkih maraka u Mostar i tamo izmjestila postrojenja za elektrolizu. Objašnjenje tog poslovnog poteza bilo je kako je pametnije ulagati u drugu tvrtku nego u vlastitu sanaciju. Na početku rata u Šibeniku oštećena su neka od postrojenja za elektrolizu, a kako se radi o složenom procesu koji ne trpi prekide u radu, neka od tih postrojenja su i ugašena.
Od TLM-a prije rata živjelo je, što direktno, što indirektno, cjelokupno građanstvo. Danas u Šibeniku građani žive na rubu egzistencije. U Mostaru je obrnuto, hrvatski dio grada obnovljen je ponajviše zahvaljujući Aluminijskom kombinatu. Dok šef mostarskog Aluminija Mijo Brajković prognozira kako će godinu završiti s ostvarenim izvozom od 200 milijuna dolara, od čega više od 60 milijuna otpada na TLM, u Šibeniku se neslužbeno govori kako dugovanja TLM-a iznose od optimističnih 150 milijuna kuna do izglednijih milijardu i 300 tisuća kuna. Na to tko izvlači deblji kraj ukazuje i činjenica da Mostar ne želi isporučivati sirovine TLM-u direktno, već preko njemačkog posrednika koji svaku isporuku kreditira. Svim upravama TLM-a, koje se mijenjaju zajedno s promjenom vlasti, zajedničko je da samo proizvode gubitke. Građanima Šibenika mučno je slušati sadašnjeg predsjednika Uprave Ivu Koštana kako se duboko i servilno zahvaljuje Mostarcima na 45 tisuća tona aluminija, kada se zna da bez njihova rada i Tuđmanovog poteza Kombinat u Mostaru možda nikad ne bi ostvario ijedan poslovni uspjeh.