Tisućljetna povezanost čovjeka s prirodom i njezinim ljekovitim učincima u današnje doba ponovno dolazi do izražaja. Oaze mira u gradovima, moderni lječilišni centri te spa i wellnes centri u manjim mjestima na obali i u planinama, mjesta su koja pružaju toliko traženi predah od stresa kojem je svakodnevno izložen moderan urbani čovjek.
Ljudske nastambe već su u pretpovijesti bile smještene pokraj izvora termomineralnih voda. Ta su područja osobito bila na cijeni u kulturama starih Rimljana, Grka i Egipćana. Često su građena kupališta u kojima su se odmarali, liječili i oporavljali rimski vojnici, bogataši i običan puk. Tijekom Srednjeg vijeka prirodni ljekoviti činitelji pomalo se zapostavljaju, a ponovni procvat njihova korištenja počinje u 18. stoljeću i traje do današnjih dana. Otada se razvijaju balneologija (lat. balneum = kupelj, logos = znanost) i klimatologija (klima = nagib, logos = znanost), znanosti koje proučavaju prirodne ljekovite činitelje kopna, mora i atmosfere te načine i učinke njihove primjene na zdrav i bolestan ljudski organizam.
Belgijski gradić Spa, mjesto s brojnim termalnim vrelima i lječilištima, privlači posjetitelje od 17. stoljeća do danas. U engleskom jeziku riječ "spa" znači "oaza zdravlja" ili "mjesto termalnih izvora", a manje je poznato da dolazi upravo od imena ovoga grada koje ima latinski korijen (espa = fontana).
Prirodni ljekoviti činitelji povoljno djeluju na očuvanje i unapređenje zdravlja, poboljšanje kvalitete života te sprečavanje, liječenje, oporavak i rehabilitaciju od različitih bolesti. Poznajemo klimatske, morske i topličke (balneološke) ljekovite činitelje.

Balneoterapija

Balneoterapija u užem smislu je liječenje primjenom mineralnih voda. Obično su vode temperature više od 20 Celzijevih stupnjeva, sadržavaju više od 1 g/l otopljenih čvrstih tvari te imaju male količine tvari s jakim fiziološkim djelovanjem. Balneoterapijom se poboljšava opseg kretnji u zglobovima, jačaju mišići, smanjuje grč mišića, održava ili poboljšava pokretljivost, ublažava bol i općenito patnje bolesnika.
Terapijsku balneoterapiju propisuje i nadzire liječnik specijalist fizijatar. Nakon pregleda liječnik određuje individualni balneoterapijski program. Kupke obično traju 10-30 minuta.
Kupke se trebaju provoditi najranije 1 h nakon jela. Osobe s proširenim venama trebale bi izbjegavati umakati noge u vruću vodu. Tijekom i nakon terapije potrebno je piti mnogo tekućine.
Bolesnici kojima mogu koristiti takve kupke su osobe s reumatskim, neurološkim i kardiovaskularnim bolestima. Kronični gastroenterološki bolesnici, ginekološke bolesnice te pretile osobe i dijabetičari također mogu imati koristi od balneoterapije. U posljednje vrijeme na balneoterapiju upućuju se i bolesnici s psorijazom. Osobe sa srčanim problemima i visokim tlakom ne smiju koristiti hipertermalne vode, a za vrijeme ostalih terapija trebaju biti pod nadzorom. Oprez je potreban i kod dermatoloških bolesnika koji trebaju koristiti privatne kupelji, a ne zajedničke.

Vrste ljekovitih voda:

sumporna kupelj
slana kupelj
morska kupelj
jodna kupelj
radioaktivna kupelj
kupelj bogata ugljičnim dioksidom
juvenilne vode, pregrijanom vodenom parom koja potječe od magme
fosilne vode ili naftna kupelj
vadozne vode koje nastaju od oborinskih voda

Ljekovite vode mogu se koristiti kao kupelji, a mogu se i piti, inhalirati ili nanositi na kožu kao oblog.

Talasoterapija

Talasoterapija je primjena fizičkih i kemijskih čimbenika mora i primorja u liječenju i rehabilitaciji. Tretman morskom vodom može biti učinkovit u liječenju, ali i prevenciji niza bolesti. Naziv talasoterapija dolazi od grčke riječi thalassos što znači more i skovan je u 19. stoljeću.
Talasoterapija pruža kompleksan blagotvoran učinak na organizam čovjeka. Čimbenici mora sastoje se u temperaturi zraka, vlažnosti, brzini vjetra, toplini Sunčeve energije i njegovu zračenju, nedostatku onečišćenja i alergena, prisutnosti eteričnih ulja, natrij - klorida, fluorida i joda. Uporaba svježe morske vode potiče izmjenu minerala i toksina između tijela i vode.
More je iznimno bogato mineralima i živim organizmima zbog čega je tako jedinstveno. Ne može se nadomjestiti, umjetno proizvesti ni držati dulje od 24 sata. Zbog toga se talasoterapija može održavati jedino na obali mora.
U Hrvatskoj postoji tradicija talasoterapije, a lječilišta talasoterapijom postoje u Crikvenici, Opatiji, Rovinju i Velom Lošinju.

Talasoterapija koristi se kod sljedećih stanja:
- reumatskih poremećaja kostiju i zglobova (npr. bolovi u leđima, išijas)
- sportskih ozljeda i oštećenja
- problema s cirkulacijom krvi
- psorijaze
- stanja povezanih s modernim načinom življenja: stres, prekovremeni rad, živčana napetost
- prevencije i liječenja srčano-žilnih bolesti
- ovisnosti o nikotinu
- debljine

S mora se uvijek vraćamo u punoj snazi i "napunjenih baterija". Za to postoji i znanstveno objašnjenje: boravkom na Jadranskom moru izlažemo se sinergijskom ljekovitom učinku morske vode, mediteranske klime i aromatičnog raslinja. Mediteranska klima, kao složeni prirodni ljekoviti činitelj, odlikuje se naglašenom insolacijom, koja može izazvati posebne, ciljano korištene ljekovite učinke.
Današnja filozofija iscjeljenja talasoterapijom veže se za staru izreku "Zdrav duh u zdravom tijelu" te se temelji na hipotezi da će se tijelo bolje iscijeliti ako se um drži podalje od problema. Stoga su talasoterapijski centri uvijek smješteni u oazama mira, odvojeni od gradske vreve i stresa.
Naša otočna mjesta, kao i ona priobalna, po mjeri sazdana na poluotočnim rtovima (Rovinj, Zadar, Dubrovnik), ili podno impozantnih planinskih lanaca (Opatija, Makarska i okolna mjesta) – što im daje neobičnu sceničnost – upravo su bogomdani terapijski areali, baš po naputku starogrčkog liječnika Galena (II. st. pr.n.e.) koji zagovara "udisanje zraka na stijenama o koje se razbijaju morski valovi".
Talasoterapija ne oslanja se isključivo na učinak morske vode, važan dio tretmana čini upravo promjena životnog stila, novo okruženje, oslobađanje od stresa svakodnevnog života i kompleks aerosolne i sunčane terapije. Sićušne čestice soli u zraku (aerosol) nalaze svoj put do najdubljih predjela plućnih alveola te ostvaruju znatan fiziološki učinak. Ultraljubičasto zračenje djeluje povoljno na metabolizam kalcija. Oligoelementi (elementi u tragovima) i minerali poput magnezija, mangana, kobalta prodiru u organizam iz mora i zraka te potiču prirodne obrambene snage organizma.
Plivanjem dolazimo u dodir s novim elementom – vodom, koja ima posve druge značajke nego zrak ili tlo. Voda utječe na fiziološke promjene organizma i uvjetuje drukčiju biomehaniku gibanja od gibanja na suhom. Kretanje u vodi nalik je laganoj masaži na otvorenom, daleko od lošeg gradskog zraka. Zrak tik iznad površine vode čist je i bez primjesa praha i druge nečistoće karakteristične za gradsku sredinu. Tjelesni pokreti pri plivanju aktiviraju kompletnu muskulaturu i stoga je razvitak muskulature cjelovit i skladan. Plivanje utječe na pravilno držanje tijela i preporučljiv je oblik korektivne gimnastike.
Uloga plivanja na razvoj plućno – srčano – žilnog sustava iznimno je važna. Volumen srca koji omogućuje ekonomičan rad srčanom mišiću i količina krvi koju srce istisne primjerenom srčanom frekvencijom daje mogućnost idealnog iskorištavanja prilikom većine opterećenja. Plivanje utječe na periferni optok krvi i uzrokuje sniženje krvnog tlaka.

More nas iscjeljuje tisućljećima

Otac medicine Hipokrit (460.-375. g. pr.n.e.) prvi je poučavao o ljekovitom učinku mora i morskih krajeva na svojem zavičajnom otoku Kos, na arhipelagu Dodecanesos u Egejskom moru. Legenda kaže da je do te spoznaje došao promatrajući blagotvoran učinak mora na oštećene ruke ribara. Shvatio je da morska voda smanjuje rizik od infekcije i obnavlja stanice te potiče izmjenu minerala i toksina između krvi i vode. Stari Grci bili su osobito fascinirani blagotvornim učincima mora. Grčki pjesnik Euripid (480.-460. g. pr.n.e.) napisao je "More vraća zdravlje čovjeku", a grčki filozof Platon (428.-437. g. pr.n.e.) rekao je da more ispire sve čovjekove boljke.
Francuski znanstvenik René Quinton posvetio se proučavanju morske vode, a 1906. g. objavio je knjigu "L\'eau de Mer, Milieu Organic" ("Morska voda, organski medij"), u kojoj je ukazao na kemijsku sličnost krvne plazme i morske vode. Quintonov kolega Claude Bernard otkrio je da je tijelo sastavljeno od 70 posto vode, a zajednički su proučavali sastav krvi, međustanične tekućine i limfu. Quinton je 1897. došao do zaključka da je ljudski organizam analogan morskoj vodi jer ima jednak sastav minerala.

7 načina iscjeljenja balneoterapijom:

Povišenje temperature tijela pomaže u borbi protiv štetnih mikroba i virusa. Poboljšan protok krvi pomaže u eliminaciji toksina iz tijela, a poticanje protoka oksigenirane krvi po tijelu podupire hranjenje vitalnih organa i tkiva.
Kupanje u toploj vodi pospješuje metabolizam, uključujući stimulaciju sekrecije u intestinalnom sustavu i jetrima te tako potpomaže probavu.
Ponavljano kupanje u toplim kupkama pomaže normalizaciju funkcija žlijezda s unutrašnjim lučenjem i živčanog sustava. Izravna aplikacija mineralnih termalnih voda (posebice onih koje sadržavaju sumpor) može imati terapijski učinak na bolesti kože, uključujući psorijazu, dermatitis i gljivične infekcije.
Male količine elemenata poput sumpora, kalcija, magnezija i litija apsorbiraju se kroz kožu te iscjeljuju razne organe i sustave u tijelu. Iscjeljujući učinci uključuju stimulaciju imunološkog sustava, tjelesnu i mentalnu relaksaciju, sintezu endorfina i normalizaciju funkcija žlijezda. Mineralna vrela sadržavaju visoke koncentracije negativnih iona, koji uzrokuju osjećaj tjelesnog i psihičkog blagostanja.