Nacional otkriva da iza odluke Agencije za telekomunikacije o nedodjeljivanju četvrtke mobilne koncesije bliskoistočnom konzorciju stoji osobno premijer SanaderHrvatski premijer Ivo Sanader osobno se upleo u natječaj za četvrtog GSM operatora i naložio šefu Agencije za telekomunikacije Gašperu Gaćini da arapskom konzorciju Adriacella ne dodijeli koncesiju, otkrio je Nacionalu izvor blizak Vladi RH. Ta odluka vodi sve aktere u skandal koji bi mogao imati višestruke negativne posljedice za Hrvatsku. "Čuli smo da se u vašoj vladi spominje dokument s oznakom državne tajne u kojoj nas se optužuje za suradnju s narkobiznisom, što je apsolutna glupost. Ako su vaše tajne službe zaista napravile takav dokument, zahtijevamo da nam se dokažu te tvrdnje", ljutito je u petak, 15. srpnja, kazao jedan od ključnih ljudi arapskog konzorcija. U krugovima bliskim hrvatskoj vladi proteklih se dana spominje da je navodni dokument POA-e koji ocrnjuje arapske investitore sastavljen na zahtjev američkih obavještajnih službi, čiji predstavnici ni u kom slučaju ne žele upliv arapskog kapitala u jednu europsku zemlju, a kod hrvatske vlade i premijera Sanadera koji se u posljednje vrijeme pokušavaju dodvoriti Sjedinjenim Državama naišli su na plodno tlo. Za predstavnike arapskih investitora, tvrtke Adriacella koja se jedina javila na natječaj, 15. srpnja uslijedilo je razočaranje: Gašper Gaćina točno u podne izišao je pred okupljene novinare i predstavnike konzorcija i u kratkom obraćanju objavio da Adriacella nije dobila koncesiju. Odluku je kratko obrazložio. Prvo je kazao da konzorcij Adriacella nije skupio potrebnih 400 minimalnih bodova zbog toga što u ponudi nije iskazan dovoljan doprinos nacionalnom gospodarstvu, navodeći pritom suradnju Adriacelle s Inom, koja prema Gaćininu mišljenju nema pravovaljan ugovor. Nakon toga, Gaćina je bez oklijevanja arapske investitore prozvao falsifikatorima i prepisivačima, navodeći da su neki dijelovi njihove ponude prekopirani iz ponude jednog kandidata s proteklih natječaja. Kao treći razlog Gaćina je spomenuo da sumnja u tehničke kvalitete ponuđača, jer "u zemlji iz koje dolaze telefonija nije razvijena", a najšokantniji dio Gaćinina obrazloženja bio je kad je na kraju kazao da ponuđač ne zadovoljava uvjete nacionalne sigurnosti. Svoju je tvrdnju potom pokušao ublažiti nemuštim obrazloženjem o obvezi pružanja usluga tajnog nadzora koji zahtijevaju hrvatske tajne službe.
 

Nakon toga Gaćina je pokušao izbjeći pitanja prisutnih novinara, s predstavnicima konzorcija nije htio prozboriti ni riječi, pa je ubrzo napustio dvoranu i otišao u svoj ured iz kojeg više nije izlazio. Predsjednik uprave Syriatel Mobile Telekoma Nader Kalai i direktor Adriacella Nijemac Robert Midani ostali su u dvorani Agencije i dali izjave okupljenim novinarima, a potom su pokušali od službenika u Agenciji za telekomunikacije dobiti pismeno obrazloženje odbijanja. Međutim, od djelatnika Agencije nisu uspjeli dobiti odgovor, osim što je netko spomenuo da će na internetskoj stranici Agencije biti objavljena odluka Vijeća. I doista, u petak navečer objavljena je odluka koja se i danas nalazi ondje: sastoji se od samo jedne rečenice kojom se navodi da je ponuda Adriacelle ocijenjena manjim brojem bodova od minimalnog bodovnog praga.
 

Kako ističu Nacionalovi izvori bliski hrvatskoj vladi, za takav je rasplet natječaja za četvrtog mobilnog operatora odgovoran upravo Sanader, koji je osobno donio odluku da se arapskom konzorciju uskrati koncesija, a tu je njegovu odluku pokorno proveo Gaćina, premda je na čelu tijela koje bi trebalo biti neovisno o političkim utjecajima.
 

Da je odluka o uskraćivanju koncesije arapskom konzorciju Adriacella bila isključivo politička, odnosno da je Gaćina samo proveo odluku koja je donijeta negdje drugdje, po svemu sudeći u Banskim dvorima, pokazuje nekoliko činjenica. Prvo, na obznanjivanju odluke pojavio se samo predsjednik Vijeća Agencije Gaćina, bez ostalih članova Vijeća Jurja Mužine, Miljenka Krvišeka, Ante Dodiga i Radovana Zentnera, koji su dotad prisustvovali svim takvim događajima. Nacionalov izvor blizak Vijeću ističe da je u proteklih mjesec dana, dok su proučavali ponudu Adriacelle, među samim članovima Vijeća došlo do snažnog razmimoilaženja mišljenja, jer se neki od njih nisu htjeli pokoriti političkom diktatu koji je tražio da se ponuđač odbije neovisno o kvaliteti ponude. Drugi jasan pokazatelj političke odluke su i razlozi odbijanja, koje je Gaćina izrekao 15. srpnja, a koji su slabi ili u potpunosti ne stoje. Njegov prvi razlog, slab doprinos nacionalnom gospodarstvu, oduvijek je bio vrlo kontroverzan. Naime, ni ekonomskim stručnjacima često nije lako pouzdano prognozirati kakve će i kolike direktne i indirektne posljedice imati određeni projekt, pa se u telekomunikacijskim krugovima oduvijek postavljalo pitanje na koji su način članovi Vijeća Agencije i Gaćina stručni procijeniti nešto takvo, te kojim se zapravo kriterijima pritom vode.

Od potencijalnog koncesionara se očekuje suradnja s domaćim tvrtkama, no Gaćina je doveo u pitanje suradnju Adriacelle i nacionalne naftne kompanije Ine, tvrdeći da njihova suradnja nije zasnovana na pravovaljanom ugovoru. Takvu tvrdnju lako je oboriti: u samoj natječajnoj dokumentaciji koja je postavljena na internetskoj stranici Agencije za telekomunikacije jasno piše da "ponuđač mora opisati način na koji bi korištenjem koncesije doprinio razvoju nacionalnog gospodarstva", a u dokumentu "Pitanja i odgovori" koji se također može naći na internetskim stranicama stoji i dodatno objašnjenje tog uvjeta iz natječaja: "Ponuđač mora prikazati svoju poslovnu suradnju s domaćim tvrtkama uz prilaganje odgovarajućeg pravovaljanog predugovora ukoliko ga je sklopio." Iz navedenih dokumenata jasno je da čvrsti ugovori između tvrtki nisu izrijekom obaveza, jer je svakome jasno da se pravi ugovori i dogovori donose nakon što mogući koncesionar osvoji koncesiju.
 

Što se tiče druge Gaćinine tvrdnje, o prepisivanju dijela natječajne dokumentacije, nju je komentirao i sam čelnik Syriatela Kalai: "U većini natječaja za GSM koncesiju u cijelom svijetu neke su točke potpuno iste, pa je normalno da se u našoj ponudi neki podaci i tablice podudaraju s podacima prošlih kandidata, jer su ih pripremale iste konzultantske kuće. Primjerice, normalno je da su statistički podaci o hrvatskom tržištu ili analiza konkurencije u Hrvatskoj više-manje isti, kao i to da potencijalni novi koncesionar ima sličnu strategiju razvoja."
 

Treći razlog koji je Gaćina naveo jesu slabe tehničke kvalitete ponuđača zbog "slabo razvijene telefonije u Siriji", što je u potpunoj opreci s neospornim činjenicama da je Syriatel u protekle tri godine osvojio više od 56 posto svog tržišta, da ima više od milijun i tri stotine tisuća korisnika te da su razvili mrežu od 1250 baznih stanica diljem zemlje.
Argument da ponuđač ne zadovoljava uvjete nacionalne sigurnosti pokazuje svu ishitrenost Sanaderove i Gaćinine odluke. Među članovima konzorcija Adriacella osim muslimana ima i katolika, a gotovo većina investitora su američki državljani. Što se tiče Gaćinine nadopune tog razloga, jasno je da je svaki GSM operator dužan državnim vlastima omogućiti uvid i nadzor telekomunikacijskog prometa vezan uz policijske ili obavještajne poslove, kao što je, primjerice, prisluškivanje mobitela potencijalnog kriminalca za što policija ili tajne službe dobiju valjani nalog. O tome govori i odredba 2.4.1. koncesijskog ugovora čiji se prijedlog također može naći na službenim internetskim stranicama Agencije za telekomunikacije. Iz Gaćininih se rečenica može shvatiti da je on unaprijed zaključio da Adriacella ne bi poštovala odredbe koncesijskog ugovora, što također nema a logično ne može ni imati nikakvog uporišta.
 

Na upit hoće li uopće biti ponovljen natječaj za četvrtog operatora, Gaćina je 15. lipnja spomenuo da će se Vijeće Agencije sastati ujesen i razmotriti tu mogućnost, no očito je da je prošlotjednim događajem zacementirana domaća telekomunikacijska situacija: broj zainteresiranih raste iz dana u dan, i svaki mjesec odgađanja raspisivanja natječaja umanjuje vjerojatnost da će se neki kandidat javiti na natječaj u kojem je telekom tržište već uvelike raspoređeno. S druge strane, nedavni događaji mogu samo odvratiti svakog ozbiljnog kandidata: kome bi se dalo potrošiti vrijeme, novac i trud kad hrvatsko regulatorno tijelo, Vijeće Agencije za telekomunikacije, na sirijskom primjeru pokazuje svoju neozbiljnost, neprofesionalnost, utjecaj politike u biznis i - ni minimum elementarne pristojnosti prema stranim investitorima? U takvoj konstelaciji, vrlo je izgledno da se nakon više godina i nekoliko natječaja neće promijeniti ništa: hrvatski će građani i dalje imati suženu mogućnost odabira između postojećih operatora VIPneta i T-mobilea, dok se za tvrtku Tele2, koja je u prosincu 2004. dobila koncesiju za treću mrežu, još ne zna kad će i hoće li uopće početi raditi. Premda je prošlog mjeseca ta tvrtka u Zagrebu održala event najavljen kao "first call", domaći telekomunikacijski stručnjaci skeptični su prema tom operatoru: osim što nikome u Hrvatskoj nije poznato koliko je baznih stanica Tele2 uopće izgradio, još je čudnije što nema ni naznaka kad će početi raditi. "Tele2 je imao šest mjeseci da počne s radom. Svaki bi ozbiljan biznismen i telekom operator iskoristio ljeto - najveće zarade postojećih operatora su u srpnju i kolovozu, kad strani turisti na Jadranu razgovaraju u roamingu. Da je Tele2 ozbiljna tvrtka, već bi do 1. srpnja postavila bar nekoliko baznih stanica po Jadranu. Ovako se Tele2 ponaša kao tvornica sladoleda koja počne proizvoditi sladoled u kasnu jesen ili tvornica piva koja počne s radom tek po završetku nogometnog prvenstva. Njihovo ponašanje nema nikakve poslovne logike", prokomentirao je za Nacional domaći telekomunikacijski stručnjak.
 

Odluka o uskraćivanju koncesije za GSM/DCS-1800 tvrtki Adriacella imat će štetne posljedice za cijelu Hrvatsku, a za to su izravno odgovorni Sanader i Gaćina. Potpuno je jasno da je državni proračun izgubio 105 milijuna kuna koncesijske naknade, što bi jako dobro došlo rupi u proračunu s kojom se već mjesecima muči Vlada. Isto tako, arapski konzorcij bio je spreman otvoriti 555 novih radnih mjesta do 2007., što bi također pozitivno utjecalo na domaću gospodarsku situaciju. O samom gospodarskom i tehnološkom razvoju ne treba ni govoriti, jer je poznato da svaki novi operator mora uložiti stotine milijuna kuna u pokretanje projekta, a samim svojim postojanjem postaje i snažan generator razvoja čitave branše. Treća negativna posljedica je status quo domaćeg telekom sektora: izgledno je da će se zadržati postojeći duopol T-mobilea i VIPneta, što znači da hrvatski građani vjerojatno nikad neće imati pravu mogućnost izbora između tri ili četiri operatora, te da ni postojeći operatori neće imati razloga snižavati cijene svojih usluga, što je prirodna pojava pri dolasku novog operatora.
  Teške posljedice imat će i utjecaj politike. Vijeće Agencije za telekomunikacije trebalo bi odluke donositi neovisno o političkim utjecajima, no to u ovom slučaju nije bilo tako, o čemu svjedoči iskustvo čelnih ljudi Syriatela. U svibnju i lipnju ove godine oni su, kao potencijalni strani investitori, pokušali dogovoriti sastanak s hrvatskim premijerom ili s nekim predstavnikom hrvatske vlade. Međutim, iz Vlade im je poručeno da premijer odbija sastanak jer bi to bio "sukob interesa". Sirijci su ostali iznenađeni jer bi se premijer vjerojatno svake normalne države više nego rado sastao s nekim tko u zemlju želi uložiti stotine milijuna eura, no u Hrvatskoj to očito nije tako. Skandaloznim obrazloženjem član Sanaderova kabineta Sirijcima je zorno prikazao kako u Hrvatskoj stoje stvari: ako je Agencija za telekomunikacije neovisni regulator s kojim Vlada nema nikakve veze niti na njega utječe, kako je moguće da bi susret sirijskih investitora i Sanadera bio sukob interesa?
 

Panika u Ini
  Odbijanje sirijske tvrtke izazvalo je paniku i u Ini, jer nacionalna naftna kompanija upravo je u Siriji istraživanjem otkrila najveće plinsko nalazište. Sada Ina treba sa sirijskom vladom potpisati ugovor koji bi joj omogućio eksploatiranje tog vrijednog nalazišta. Istodobno, u taj bi posao htjele ući i pojedine američke naftne kompanije, pa SAD vrši jak pritisak na sirijsku vladu da se Ini oduzme koncesija i dodijeli nekome od njihovih igrača. Ako netko u sirijskoj vladi čin Gašpera Gaćine ocijeni kao znak neprijateljstva Hrvatske prema Siriji, posve je jasno da bi se na različite načine mogli usporiti ili čak sabotirati svi Inini radovi u Siriji, što bi za tu hrvatsku kompaniju također imalo nesagledive posljedice.