Više od 4000 čitatelja Nacionala proglasilo je Savku Dabčević-Kučar najvažnijom ženom u hrvatskoj povijesti. Njezin izbor nije iznenađenje – nesumnjivo je najznačajnija hrvatska političarka svih vremena, vodila je pokret poznat kao Hrvatsko proljeće, koji većina Hrvata doživljava kao uvod u nezavisnost ostvarenu dvadeset godina poslije i – što za hrvatsku javnu scenu nije nevažno – nikad se nije kompromitirala ni promjenom stavova ni materijalnim bogaćenjem. U njezinu slučaju doista vrijedi izreka koju je, opisujući 1971., dala prije desetak godina: "Bili smo kratko, ali se barem nismo uprljali." Ponuđena je reprezentativna lista sastavljena od vrhunskih sportašica, poznatih umjetnica i glazbenica do žena koje su postigle respektabilne uspjehe na znanstvenom planu. Pobjeda Savke Dabčević-Kučar pokazuje prioritete većine sudionika ankete. Reformacija tadašnje države i vlasti bila je najviše što se tada moglo učiniti, premda se uskoro pokazalo da je i to predstavljalo nemoguću misiju. Važnost uloge Savke Dabčević-Kučar nije samo u omogućavanju procesa nacionalne emancipacije nego što je, kao i Miko Tripalo, uvijek pazila da ne zabrazdi u nacionalizam i ksenofobiju. U tom pogledu doista je ostala čista i njezina pojava izaziva poštovanje čak i kod ljudi koji nikad nisu bili na njezinoj političkoj liniji.
U jednoj rečenici ovo je izbor zagovornika građanske Hrvatske i političarke koja je etablirala politiku pomirenja i dijaloga. Na drugom mjestu je Janica Kostelić, olimpijska pobjednica i najbolja svjetska skijašica, dok je treća književnica Ivana Brlić-Mažuranić