Dvojezični dramolet glumice Tille Durieux (rodila se 1880. u Beču, glumila kod avangardnih kazališnih redatelja Maxa Reinhardta i Erwina Piscatora u Berlinu sve do Hitlerova dolaska na vlast 1933., kad je s mužem, židovskim industrijalcem, pobjegla k prijateljici Zlati Lubienski u Zagreb; 1941. bježala je u Tursku s mužem, kojeg su na kolodvoru u Skopju uhitili Nijemci pa je dvije godine poslije skončao u konclogoru Sachsenhausen, a ona se vratila u Zagreb k prijateljici i s njom pomagala partizanima; potkraj 40-ih vratila se u Njemačku i 1971. umrla u Berlinu). Raslojenost "bolje zagrebačke obitelji" na izdisaju Endehazije: jedna sestra hoda s njemačkim oficirom, a druga surađuje s pokretom otpora. Osim stereotipa glupa/zla – pametna/dobra sestra postoji i onaj skeptična/iskusna starost – naivna/idealistička mladost: dok se raduju ulasku partizana u Zagreb, nećakinja emfatično izjavljuje da će sada zavladati pravda, a teta ju oprezno upozorava da se okani nerealnih nada jer su svuda ljudi puni mana. Prijevod solidan, ako se izuzmu gruba greška na prvoj stranici – "Ne, ne moraš mi obećati" umjesto "Ne, moraš mi to obećati" ("Nein, das musst du mir versprechen"), brkanje 2. lica množine prezenta glagola biti ("jeste") s 3. licem jednine ("jest") i ignoriranje futura II. ("ako će" umjesto "bude li"). (d.g.)