'Sir i vrhnje mogu opstati jer to je jedinstven hrvatski proizvod, a ako će se upakirati i predstaviti na prepoznatljiv način, mogao bi postati poznat i na stranim tržištima. Pritom mora zadovoljavati određene zdravstvene uvjete i ja se nadam da će većina kumica opstati i u Europskoj uniji'"Sigurna sam da će kada uđemo u Europsku uniju i život na hrvatskom selu biti lakši nego danas", govori Ružica Gelo, voditeljica skupine koja će sa stručnjacima EU-a pregovarati o poljoprivredi i ruralnom razvitku. Ona predvodi skupinu više od 560 stručnjaka koji će pokušati dobiti što bolje uvjete za ovdašnje seljake i ribare. Premda pregovori u Bruxellesu počinju tek 5. prosinca, već su uslijedili prvi napadi zbog njezina izbora. Kako nije bilo pravih argumenata, kritike se svode na to da žena koja ima samo 34 godine ne može spasiti seljake koji su na rubu bankrota.
Čini se da Ružicu Gelo ti napadi nisu obeshrabrili. Ima političku potporu premijera Ive Sanadera i ministra Petra Čobankovića, a njezina stručnost nije upitna. Diplomirala je iz agronomije i posljednjih desetak godina bavi se pitanjima poljoprivrede i međunarodnih integracija. Ipak, pregovori s EU-om nešto su potpuno drukčije i nedvojbeno je da će o pregovaračkoj spretnosti te Vojvođanke ovisiti egzistencija gotovo pola milijuna hrvatskih državljana koji žive od poljoprivrede.
NACIONAL: Koliko je opravdan strah kod većine ljudi da će pregovori s EU-om uništiti hrvatsku poljoprivredu?
- Od svih pregovora koje ćemo voditi s Europskom unijom, dio koji se odnosi na poljoprivredu je najopsežniji. Pritom se katkad zaboravlja da situacija u hrvatskoj poljoprivredi ne ovisi samo o pregovorima s EU-om jer je stanje u tom sektoru ionako dovoljno osjetljivo. Ulazak u Europsku uniju neće donijeti nikakvu dodatnu dimenziju jer promjene u našoj poljoprivredi neće uvoditi EU, nego su one i rezultat naših unutarnjih potreba.
Hrvatska poljoprivredna politika morat će se reformirati jer se u EU primjenjuje drukčiji sustav potpora nego je trenutačno kod nas, a moramo puno veći naglasak staviti na ruralnu politiku. Za nas je to dobro jer mislim da naša sela imaju puno vrijednosti koje možemo ponuditi europskom okružju. Najvažniji zadatak koji nas čeka jest kako postići konkurentnost, jer već cijelo stoljeće imamo usitnjene farme koje se ne mogu suprotstaviti na jedinstvenom tržištu Europske unije, na kojem nema carina kojima se štiti domaća proizvodnja. Znam da u našoj zemlji zbog negativnog naslijeđa postoji negativna percepcija zadruga, ali možda je to jedno od rješenja, dakako, na novim osnovama.

NACIONAL: Ljude zanima hoće li 2010., ako dotad uđemo u EU, moći na Dolcu od kumica kupovati sir i vrhnje?

- Sir i vrhnje mogu opstati jer to je jedinstven hrvatski proizvod, a ako će se upakirati i predstaviti na prepoznatljiv način, mogao bi postati poznat i na stranim tržištima. Pritom mora zadovoljavati određene zdravstvene uvjete i ja se nadam da će većina kumica opstati i u Europskoj uniji. Kumice imaju isti problem kao i poljoprivreda, jer i one proizvode na malo, samo nekoliko kilograma sira na dan što ne omogućava daljnji razvitak. Zašto kumice iz nekog zagorskog sela ne bi napravile marku za svoj sir i vrhnje, sve to upakirale u prepoznatljivu ambalažu, ispunile sanitarne uvjete i iznijele na tržište, čime bi njihov proizvod dobio na vrijednosti.

NACIONAL: Hoće li kada Hrvatska uđe u EU seljaci živjeti bolje ili lošije?

- Sigurna sam da će im biti bolje. Dobit će potpore koje EU izdvaja za poljoprivredu, jer ćemo biti dio velikog i jedinstvenog sustava. Budemo li svi ispunili svoje zadaće, imamo šanse plasirati naše proizvode na to veliko tržište i dobro zaraditi. Uvjerena sam da će se i turizam razvijati još bolje; u Hrvatsku će dolaziti sve više i više gostiju kojima ćemo prodavati našu hranu i ostvariti dodatni profit.

NACIONAL: Koliko će novca dobiti Hrvatska iz fondova Europske unije?

- U ovom trenutku o tome možemo samo nagađati. Od ove je godine u EU na snazi "jedinstveno plaćanje po farmi", što znači da poljoprivredni proizvođač dobiva jednaku potporu bez obzira na to što proizvodi. Uzmimo primjer Poljske: ona je u 2004. na ime "jedinstvenog plaćanja po farmi" dobila 720.000.000 eura, a 2013. dobit će čak 2,720 milijardi eura. Razumije se da je zbog veličine i brojnih drugih razloga teško uspoređivati Hrvatsku i Poljsku, ali njihov primjer govori da se isplati biti dio EU-a.

NACIONAL: Ne predstavlja li uloga spasiteljice hrvatske poljoprivrede poprilično breme s obzirom na to da su u seoskim kućanstvima pretežno osobe sa osnovnom školom, koje imaju u prosjeku tri kravice i tri hektara zemlje?

- Ti podaci su istiniti kada govorimo o prosjeku, no posljednjih godina pojavili su se iznimno uspješni farmeri, vlasnici velikih imanja koja ni u čemu ne zaostaju za konkurencijom iz Europske unije. Okrupnjavanje je jako dobra stvar. Pregovori o poljoprivredi ne ovise samo o meni, stoga ih moramo iskoristiti da afirmiramo neke naše stručnjake koji će za nekoliko godina biti dio europske elite i donositi odluke ili u ime hrvatske države ili u ime bruxelleske administracije. U našem je pregovaračkom timu više od 500 ljudi i ja ovisim o njima, a ne oni o meni.

NACIONAL: Koja je vaša uloga u čitavom procesu?
- Ja sam svojevrsna koordinatorica koji pazi da svi naprave svoj posao. Jako je važno uspostaviti protok informacija i ne bi bilo dobro kada bih samo ja znala sve odgovore u pregovorima s Bruxellesom. Jedna od najvažnijih stvari u pregovorima je osposobljavanje vlastite administracije koja će biti u stanju primijeniti pravnu stečevinu EU-a, a jednog dana i povući novac iz fondova Europske unije.
NACIONAL: U kakvim ste odnosima s ministrom poljoprivrede Petrom Čobankovićem?

- On je iznimno korektna osoba i u dosadašnje dvije godine, otkako je ministar, postao je dobro upućen u proces pregovaranja s Europskom unijom. Dosad nam je pružio veliku pomoć i uvijek ga mogu nazvati i konzultirati se o svakom važnijem pitanju.

NACIONAL: A s premijerom Sanaderom?

- Dosad smo imali jedan sastanak, na kojem je okupio sve nas koji ćemo pregovarati s Europskom unijom. U budućnosti će tih sastanaka sigurno biti više. Radim za Vladu, stoga premijerov kabinet mora odobriti sve o čemu se mi pregovarači dogovorimo, tako da će sigurno biti dosta kontakata s Vladom.

NACIONAL: Planirate li ući u politiku?

- Ne, sigurno ne. Kada završimo pregovore, želim nastaviti sa svojim starim poslom u Hrvatskoj gospodarskoj komori.

NACIONAL: Koji su to autohtoni hrvatski proizvodi?

- Sir i vrhnje, kulen, prekomurska gibanica, štrukli, vino, raznovrsne rakije. Tek smo nedavno počeli sustavno raditi na zaštiti tih proizvoda i sada su na redu domaći proizvođači. Oni se moraju javiti u Ministarstvo kako bismo pokrenuli postupak zaštite autohtonih hrvatskih proizvoda koji će kada uđemo u EU dobiti i europsku zaštitu. Voljela bih ohrabriti naše proizvođače da to učine. Nedavno smo imali goste iz Europske unije koje je oduševio domaći kulen i sigurna sam da će taj proizvod, kada ga standardiziramo i obavimo sve formalne radnje, naći mjesto na inozemnom tržištu. Vjerojatno ga se neće moći kupiti u svakom supermarketu, ali hoće u boljim europskim prodavaonicma. Mislim da su štrukli doista jedinstven proizvod na koji možemo biti ponosni. Premda nisu autohtoni, naše masline ili baby-beef među najboljima su u Europi. Isto je i s tunom, koja u Japanu postiže vrhunske cijene, a tamošnje tržište je iznimno izbirljivo. Svake godine u Japan izvezemo tune za 60 milijuna dolara.

NACIONAL: Jeste li ikada bili na kolinju?

- Kakva bih ja Vojvođanka bila da nisam? Kod nas je svake godine 29. studenoga, što je bio praznik u bivšoj državi, bio pravi pomor svinja. U Vojvodini je to bilo nešto normalno i bila bi sramota ne biti na svinjokolji. Ne volim ubijanja životinja i okretala sam glavu da ne vidim kako ih kolju, ali to je u mojem zavičaju neizbježan ritual.

NACIONAL: Vi, dakle, niste sudjelovali u tome?

- Ne, ali sam s ostalim ženama radila kiflice s čvarcima. To je primjerenija aktivnost za žene.

NACIONAL: Pitam zato jer su se pri vašem imenovanju čule kritike, na primjer, "kako će žena zastupati interese hrvatskih seljaka". Čini se da dosta ljudi vjeruje kako bi ih bolje zastupao muškarac od 120 kila nego diplomirana agronomka?

- Kada je u pitanju posao, uopće ne pravim razliku između muškaraca i žena. Ovdje ne ubrajam teške fizičke poslove, kakvo je, recimo, nošenje ormara, tu dajem prednost muškarcima. Ako baš hoćete, i moja trojica voditelja pojedinih poglavlja su muškarci i to poprilično krupni, i ne može ih se tako lako zaobići. Šalim se, stvarno mislim da nema veze kojega je spola osoba koja ide na pregovore u Bruxelles.

NACIONAL: Do kada ste živjeli u Vojvodini?

- Rođena sam 1971. u Sremskoj Mitrovici i u Vojvodini sam živjela do 1992. Nisam seosko dijete, ali kod kuće imamo veliki vrt, svinje i kokoši koje nisu nikada oboljele od ptičje gripe. Agronomiju sam studirala u Novom Sadu između 1990. i 1992., a zatim sam se preselila u Zagreb i diplomirala 1995. Prvi zagrebački posao bilo je mjesto prodavačice u salonu vjenčanica Rossi u Frankopanskoj, i tada sam imala priliku shvatiti kako žene pred udaju postaju nervozne. Potkraj 1996. zaposlila sam se u Ministarstvu poljoprivrede i dobila funkciju pod zanimljivim nazivom: mlađi pristav prve vrste zvanja. Cijelo sam se vrijeme bavila gospodarskim integracijama, od ugovora s WTO-om i CEFTA-om do Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Onda sam postala načelnica Odjela za EU i trgovinske integracije, a 1. studenoga 2004. prešla sam u Hrvatsku gospodarsku komoru i sada sam zamjenica direktora u sektoru poljoprivrede, prehrambene industrije i šumarstva.

NACIONAL: Odgovara li vam sadašnja funkcija?

- Volim to što je dinamična, ali u ovom poslu ima puno odgovornosti i stresa.

NACIONAL: Obišli ste brojne europske zemlje i vidjeli tamošnje poljoprivrednike. Što vas je fasciniralo?

- Nedavno sam bila u francuskoj pokrajini Bretagni. Riječ je o dijelu Francuske u kojem je poljoprivreda iznimno razvijena, a mene je impresionirala jedna zadruga na kojoj se svake godine proizvede ista količina mlijeka koliko i u cijeloj Hrvatskoj. To je fantastično.

NACIONAL: Odakle ljubav prema agronomiji?

- Iskreno govoreći, nemam odgovor na to pitanje. Vjerojatno jer je kod nas u Vojvodini poljoprivreda obilježila naše živote tako da je sve išlo nekakvim logičnim putem.

NACIONAL: Postoji li strategija za smanjenje ovolikog uvoza poljoprivrednih proizvoda iz inozemstva?
- Mislim da bi bilo ispravnije zapitati se možemo li proizvoditi više jer bismo onda manje uvozili. Uvozimo puno voća i povrća, a Hrvatska bi te kulture mogla proizvoditi u kudikamo većim količinama nego sada. Uz to, naši seljaci na tih 2,7 hektara, kolika je prosječna veličina posjeda, radiju siju pšenicu negoli voće i povrće, jer je to jednostavnije i s manje rizika. Najbolji način je povećanje kakvoće naših proizvoda, a samim time oni će postati i konkurentniji. No treba razumjeti da smo mala zemlja u kojoj se puno toga ne proizvodi ili se stvara u malim količinama. S druge strane, veliki trgovački lanci moraju tijekom cijele godine biti opskrbljeni voćem ili povrćem i logično je da se opskrbljuju kod dobavljača na koje uvijek mogu računati. To znači da im je lakše kupiti mrkvu od proizvođača u inozemstvu koji ima golemu proizvodnju negoli kod deset naših malih farmera.

NACIONAL: Prema ovome što ste rekli proizlazi da bi Slavonija mogla izgledati poput Kalifornije i biti prepuna voćaka?

- Tako je, to više jer Europska unija ne propisuje kvote za proizvodnju voća i povrća. Cijelu Slavoniju i Baranju možete zasaditi voćnjacima ili povrtnjacima i na tome dobro zaraditi.

NACIONAL: Zašto to nitko ne radi?
- Jer je to popriličan rizik, a rezultati nisu vidljivi odmah. Kada zasadite voćnjak, plodove možete očekivati tek za nekoliko godina, a troškovi po hektaru premašuju sto tisuća kuna. Kod pšenice je manja zarada, ali rizik nije takav.
NACIONAL: Kupujete li vi strane proizvode?
- Ja sam rob svojih prehrambenih navika. Već godinama jedem iste stvari, ali nemojte pitati koje jer neću reklamirati proizvođače. Mogu samo reći da jako volim tjesteninu. Uglavnom su to domaće stvari, ali kada sam na službenom putu u inozemstvu, rado kušam tamošnje specijalitete.

NACIONAL: Stekao se dojam da su pregovarači Europske unije jako dobro upućeni u stanje u hrvatskoj poljoprivredi. Može li ih se prevariti?

- Ni u kojem slučaju. Zaboravimo da im možemo prodavati nekakve fore jer su to vrhunski stručnjaci. Oni su odlično informirani i postoji odličan sustav za razmjenu informacija, tako da su pri donošenju odluka uključene sve relevantne institucije.

NACIONAL: Kako ćete spriječiti strance da postanu vlasnici poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj?
- Većina novih zemalja članica, iznimka su Slovenija, Malta i Cipar, dobila je prijelazna razdoblja za stjecanje vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem. Kolika će prijelazna razdoblja zatražiti Hrvatska, u ovom trenutku ne mogu komentirati sve dok za to ne dobijem mandat. Prije dobivanja mandata o tom će pitanju razmatrati hrvatska Vlada i Nacionalni odbor koji funkcionira pri Saboru.

NACIONAL: Jedete li genetski modificiranu hranu?
- Nisam stručnjak za to područje, a koliko mi je znano, i vrhunski stručnjaci nemaju jedinstveno mišljenje. Kao potrošač voljela bih znati je li neka hrana genetski modificirana ili nije pa da onda sama donesem odluku.
NACIONAL: Biste li kupili takav proizvod?
- Vjerojatno ne bih, ali riječ je samo o mojoj preferenciji. Slušala sam profesora Miroslava Radmana kada je izjavio da je miješanje gena neizbježno, jer se miješaju i kada jedemo ribu i blitvu. Nemam nikakvo znanstveno objašnjenje za svoj stav, ali prednost dajem ekološkim proizvodima.