Gotovina je odredio Luku Mišetića kao vođu odvjetničkoga tima

Tek prošloga tjedna, nakon što ih je kod sebe u vladi okupio Ivo Sanader, obrane sve trojice optuženih generala Hrvatske vojske, do kraja su zakopale ratne sjekire. Tom prilikom premijer je apelirao na suradnju između advokata Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača, upozoravajući ih da se ne radi samo o obrani njihovih klijenata već o obrani digniteta Domovinskog rata. Najznačajnije je u političkom smislu da se prilikom procesa sruši teza Carle Del Ponte o "Zločinačkom pothvatu" hrvatskog državnog vodstva prilikom akcije "Oluja".

Po toj analogiji, i sadašnji bi premijer, koji je tada bio šef Tuđmanova ureda, kao i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, koji je tada bio odgovorni vojni tužitelj za "Oluju", mogli biti procesuirani zajedno s trojicom generala kao suučesnici u zločinu i kasnije u njegovu prikrivanju.

Latentni, doduše prikriveni sukob od samog početka dizanja optužnica tinja između obrane Ante Gotovine, koju sada predstavljaju Luka Mišetić. Marin Ivanović i nedavno im pridodani američki odvjetnik Greg Kehoe te Čede Prodanovića, odvjetnika Ivana Čermaka. Taj sukob je na kraju izglađen zajedničkom večerom Prodanovića i Jadranke Sloković- Glumac s jedne i Luke Mišetića s druge strane, u petak 13. siječnja u Haagu.

Gotovinini odvjetnici su raspolagali informacijom da je tijekom četiriju iskaza koja je dao haaškim istražiteljima, Ivan Čermak svu krivicu svalio na Antu Gotovinu. Bez ikakva međusobnog kontakta među odvjetnicima koji je uzrokovan i njihovim različitim političkim stavovima, došlo je do raznoraznih podmetanja i govorkanja, koja su se u jednom trenutku pretvorila u medijski rat koji je samo koristio haaškome tužiteljstvu. Prodanović je pak raspolagao informacijom da odvjetnički tim Ante Gotovine bazira cjelokupnu obranu na tome da prebaci krivicu za sva događanja u "Oluji" na njegova klijenta, koji je formalno preuzeo dužnost šefa Zbornog područja Knin 6. kolovoza 1995., u vrijeme nakon kojeg su nastali najveći zločini. Dva dana nakon toga, Gotovina je otišao na dvotjedno bračno putovanje a poslije se formacijski niti nije vraćao u Hrvatsku već je nastavio operacije u Bosni i Hercegovini u dogovoru s Amerikancima i centralnom vladom u Sarajevu. Na kraju je ipak postignut mir između dva tima, jer je ustanovljeno da netko podmeće i jednima i drugima. Tko je cijelu situaciju zakuhao i želio razjediniti obrane, to trebaju svojim istraživanjem proniknuti sami odvjetnici.

Iz prvog se plana u odvjetničkom timu povukao Marijan Pedišić, koji bi teško dobio akreditaciju u Haagu zbog istrage oko njegove uloge u nabavljanju lažne putovnice na ime Kristijan Horvat za Antu Gotovinu. Gotovina je osobno nazvao odvjetnika Pedišića iz zatvora u Scheweningenu i rekao mu da želi da i dalje ostane u odvjetničkom timu sa strogo specificiranim zadatkom rada na terenu pri prikupljanju dokaza. Istodobno, Gotovina je odredio Luku Mišetića kao vođu odvjetničkoga tima na mjestu 1A, kao odvjetnik 1B pojavit će se također američki odvjetnik Greg Kehoe a kao 1C bit će u Haagu akreditiran Marin Ivanović. Kod akreditacije Ivanovića postoji i dalje mala skepsa, da će Tužiteljstvo tražiti njegovo skidanje s liste akreditiranih odvjetnika u trenutku kad će obrana trebati biti najviše koncentrirana na rad Suda. Dobri poznavatelji prilika tvrde da Tužiteljstvo smatra da je Ivanovićeva uloga u tajnoj operativnoj akciji Haag jedna od ključnih, te da on zbog opstrukcije suda ne može biti akreditiran. Protiv te teze govori pristajanje Suda da ga se akreditira u slučaju Marijačić.

Glavni razlog što dosad nije došlo do akreditacije Gotovininih odvjetnika, je novac. Naime, američki zakoni od prije dvije godine, koje je donijela Bushova vlada, priječe da američki odvjetnici brane optužene za ratni zločin upravo zbog toga da ne bi bili financirani novcem proizišlim kao korist iz ratnoga zločina. Da bi američki odvjetnik dobio dopuštenje svoje vlade, mora dobiti certifikat od Ministarstva financija, kojem mora predočiti ugovor i izvore financiranja rada na obrani optuženih za ratni zločin. Tu je proceduru prije dvije godine u slučaju Blaškić morao proći odvjetnik Hayman, koji je dobio certifikat. Američki odvjetnici koji bi to eventualno pokušali izbjeći, istoga trenutka izgubili bi licencu i bili podvrgnuti sudskoj tužbi. Certifikat nije potreban jedino u slučaju ako se obrana financira od strane Haaškog suda. Kako je 400.000 dolara, koliko Sud nudi za cjelokupnu Gotovininu obranu, premalo po mišljenju Mišetića, da bi se obrana kvalitetno provela trebalo je priskočiti alternativnom načinu financiranja. Dok taj način ne profunkcionira, Mišetić i Kehoe ne mogu biti akreditirani u Haagu.

Kako bi se Vlada mogla pojaviti kao "prijatelj suda" na samome suđenju u Haagu, bilo bi nezgodno da financiranje ide direktno iz nekog od ministarstava. Stoga je na sastanku sa Sanaderom predloženo da se osnuje posebna "Zaklada za obranu Domovinskog rata", iz koje će se financirati sve tri obrane. U toj Zakladi, koju bi osnovale tri privatne osobe, među kojima bi bila i Dunja Zloić-Gotovina, akumulirao bi se novac za obranu Gotovine, Čermaka i Markača. Kolika je svota potrebna za dvije i pol godine, koliko se pretpostavlja da će proces trajati, tek se treba utvrditi. Tu ne treba zaboraviti i trošak odvjetnika u žalbenom postupku, koji mora završiti do 2010. godine kad se planira zatvaranje Suda.

Obrana generala Tihomira Blaškića Hrvatsku je državu koštala oko 20 milijuna dolara. Od tih dvadeset milijuna plaćeni su odvjetnici Hayman i Anto Nobilo te svi pripadajući troškovi putovanja, hotela, unajmljivanja kuće u Haagu, dnevnica, istražitelja. Prema Nacionalovim informacijama Haymanov honorar iznosio je oko 10 milijuna dolara, dok je Anto Nobilo dobio između pet i šest milijuna dolara za Blaškićevu obranu.

Novi lik u cijeloj priči oko suđenja Anti Gotovini je Greg Kehoe, koji bi mogao biti od izuzetnog značaja u fazi samog suđenja zbog autoriteta i ugleda kojeg je stekao kao Blaškićev tužitelj u Haagu. Uz to, on je čovjek koji dolazi direktno iz ekipe Carle Del Ponte i najbolje zna kako funkcionira Tužiteljstvo i na čemu već prema sastavljenoj optužnici može bazirati cijeli slučaj. On je čovjek koji je jako dobro upućen u stanje za vrijeme rata na području bivše Jugoslavije, pa se neće nepotrebno trošiti vrijeme na objašnjavanje osnovnih stvari. Oni koji su razgovarali s njim tvrde da bolje zna ratne formacije i tko je s kim bio za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji, kao i raspored jedinica oko Tuzle ili raspored četa tijekom Oluje, nego većina hrvatskih povjesničara.

Greg Kehoe na mjesto Gotovinina odvjetnika dolazi nakon što mu je Bijela kuća povjerila zadatak da ni iz čega oformi sud u Iraku koji sudi Saddamu Husseinu i njegovim suradnicima zbog ratnoga zločina. Dakle, radi se o čovjeku od posebnoga povjerenja Bijele kuće i Pentagona, što znači da bez njihova blagoslova i preporuke nije došao u odvjetnički tim Gotovine.

Angažiranje Grega Kehoa janso pokazuje da je Washingtonu itekako stalo da se taj slučaj završi oslobađajućom presudom, ili bar da preko Kehoea mogu kontrolirati razvoj situacije, kako bi iz cijele priče Amerika izišla čista. To je naročito važno u svjetlu vrlo aktivne suradnje između Gotovine i američkih generala te vodstva same CIA-e, na čelu s tadašnjim zamjenikom, a kasnije šefom Georgeom Tenetom.

Obrana Ante Gotovine i ostala dva generala, koji bi za svoju obranu trebali dobiti istu količinu novca kao i donedavni bjegunac pred Haagom, ne bi smjele niti približno koštati kao ona Blaškićeva. Prema Nacionalovim informacijama, već je dogovoren fiksni mjesečni honorar s Gregom Kehoeom koji bi trebao iznositi oko 30.000 dolara mjesečno, uz plaćanje svih pripadajućih troškova. Takav bi honorar trebao dobiti i Luka Mišetić, a značajno manji bi pripao Marinu Ivanoviću. Koliko će odvjetnici, koji bi radili na terenu, kao što su Marijan Pedišić i Ivo Farčić dobiti, to zna Luka Mišetić, koji bi de facto morao upravljati i sredstvima koja se uplaćuju u Zakladu.

Pitanje je hoće li financiranje Zaklade biti od kraja transparentno i hoće li uvjeti uplate novca u Zakladu biti dovoljno jasni Ministarstvu financija SAD-a, da bi ono dalo zeleno svjetlo za Mišetića i Kehoea? Ako američki financijaši neće biti zadovoljni, Sanaderova je Vlada spremna s njima dvojicom potpisati Ugovor o angažmanu u obrani Ante Gotovine. Prema nekim proračunima, za obranu svakoga optuženoga generala u naredne dvije i pol godine, Zaklada bi trebala isplatiti minimalno 3 milijuna eura. Po svemu sudeći glavni financijeri Zaklade bit će hrvatska javna poduzeća, koja će vjerojatno dobiti nalog da uplaćuju određene svote na račun Zaklade. Vjerojatno će se račun otvoriti i građanima koji će moći uplaćivati novac za obranu, samo se tada postavlja pitanje kako kontrolirati porijeklo toga novca i hoće li to zadovoljiti američke zakone.

Dosad Gotovinina obrana nije dobila niti jedan cent za angažman oko pripreme obrane. Čermak je veći dio svoje obrane financirao iz vlastitih sredstava. Markačeva obrana, odnosno Miroslav Šeparović i njegov tim najvjerojatnije su se financirali putem fiktivnih ugovora s nekim javnim poduzećima o obavljanju odvjetničkih poslova za njih.

Po svemu sudeći, zbog izuzetne političke važnosti za Ivu Sanadera, njegovu vladu i budućnost HDZ-a, hrvatski premijer niti jednog trenutka neće postavljati pitanje financiranja, već će inzistirati na vrhunskim uvjetima. Pri tome se ne misli samo na financiranje već i na cjelokupnu logistiku oko potrebne dokumentacije i ulaska u arhive kao i angažiranje svjedoka. Stoga, tek sada nastupa razdoblje gdje će se svi odvjetnici moći iskazati i pokazati što znaju. Jer uvjete će imati savršene, i samo o njima i o stupnju krivnje ili nevinosti njihovih klijenata, ovisi i krajnji rezultat cijelog suđenja.