Objavljeno u Nacionalu br. 536, 2006-02-20

Autor: Ivan Starčević

VIJENCI I KAKTUSI

Drago Ćosić voli svojeg sponzora više nego Janicu

HRT-ovi sportski novinari najveći grebatori

Ivan StarčevićIvan StarčevićDOBRO JUTRO, HRVATSKA
Utorak, HRT 1, 7.00
vijenac
Novinarka Anita Bilić javlja se uživo sa sajma, tj. pazara, u Zadvarju. Kovač koji prodaje svoje kosire i sličnu robu je Nedo Nogalo, posljednji iz sedme generacije kovača koji su ovamo doselili 1712. godine iz Hercegovine, Posljednji je jer još nije siguran hoće li mu i "mali" (sin) biti kovač. Branko Krnić, načelnik općine Zadvarje, zna da se pazar održava već dvjesto godina, "s manjim prekidom od poslije Drugog svjetskog rata do..." Tu se g. načelnik malo zaustavio i hitro dodao "ne s manjim prekidom, nego od Drugog svjetskog rata do 1994. godine." Ima gospodin načelnik pravo, jer taj "prekid" od ciglih 49 godina može biti malen kad ga se usporedi sa sedam naraštaja Nogala i dvjesto godina sajma.

DVORNIKOVI
Srijeda, RTL TV, 20.10
četiri kaktusa
Ovaj put su bila dva brata, Dino i Dean, što putuju u Žepče (kotar Zenica). Hvala Bogu kojega je opsovao slavni Dino (a pametna RTL to pušta bez problema), ne moramo ništa pisati o njegovu anonimnom bratu, nego samo o podizanju civilizacijskih standarda rvacke podružnice RTL-a. Prošle srijede ta je rvacka RTL TV, uz pomoć Dineka i stanovitog Ljube Ćesića, vrijeđala homoseksualce, a ove srijede se stiglo i do nebesa. Možemo li bolje? Možemo.


DNEVNIK
Četvrtak, HRT 1, 19.30
četiri kaktusa
Iz lova i ribolova, još kad smo bili djeca, znali smo da kad je netko ustrijeljen, onda to znači da je mrtav, a kad je nastrijeljen, on je samo ranjen. Danas nam se javlja da je TV inkasator mrtav (ustrijeljen), a u sutrašnjem Dnevniku slušamo kako je "ranjeni kontrolor izvan životne opasnosti". On ni jučer nije bio mrtav, jer nepismenost HRT-ovih lektora i urednika nije pogibeljna odmah. Eruditi koji ne razlikuju ustrijeljen od nastrijeljen (što znaju već i mala djeca), dosad su svoju glupost širili samo po novinama. Ovo im je prvi prodor u Dnevnik, u svetinju rvacke novinarske i svekolike druge pismenosti.


OTVORENO

Četvrtak, HRT 1, 22. 40
vijenac
Na Hloverkino anketno pitanje "vjerujete li da su ljudi iz državnog sustava upleteni u narkobiznis" naravno da je 98% odgovorilo da i te kako vjeruje. Nema ljepše potvrde općepoznatoj istini da nam je ona vječna i nepromjenljiva činovnička državna uprava korumpirana do srži. Ministri i ostala politička uprava odlazi, ali činovnici ostaju i beru svoj harač i nitko im ništa ne može.

DNEVNIK

Subota, HRT 1, 19.30
četiri kaktusa
Današnjim osvajanjem još jedne zlatne medalje Janica je postala najbolja skijašica u povijesti Zimskih olimpijskih igara. Bila je to prva vijest u današnjem Dnevniku, ali provincijalcima i sličnim uredničkim kretenima HRT-a nije pošlo za rukom da iz te vijesti odrežu sve ono u čemu nije riječ o Janici. Vremešna gospoda HRT-a još ne znaju da su prve minute Dnevnika previše dragocjene da bi se u njima mljelo svašta. Janica im nije bila dovoljna, nego su uz nju prilijepili nekakvog apsolutno nevažnog tipa koji je danas osvojio još neke svoje medalje. Da ih je osvojio još stotinu njegovo mjesto ne može biti na početku današnjeg Dnevnika, ali nema na HRT-u profesionalne razine s koje bi se ta novinarska abeceda mogla uočiti i primijeniti. Lijepo se primi Blažičkov početnički izvještaj o svemu što se tog dana dogodilo (kao da smo u Jugoslaviji, pa Tanjug u Zagreb šalje svoju čuvenu "zbirnu informaciju") i ta se svetinja emitira na početku Dnevnika bez i jedne uredničke intervencije, jer HRT nema urednike, nego nadljude što jedini razumiju minornost Janičina prvog mjesta. Da se Šveđani, Norvežani i svi osim nas ne bi uvrijedili, uz Janičinu zlatnu medalju i sve ostalo njeno, Blažičko će prismrditi još jedinstvenog i bratstvenog novinarskog materijala o muškom najboljem skijašu, što ni na jednoj nacionalnoj TV ne bi prošlo, osim kod naših provincijalnih i pokvarenih budalaša zauvijek zaostalih na razini "Dinamove" šampionske 1982. godine, kad je svaki sportski uspjeh bio i politički problem.

OLIMPIJSKE VIJESTI
Nedjelja, HRT 1, 19.53
četiri kaktusa
Drago Ćosić javlja se stojeći u mraku usred snježnog nevremena, u jakni s podignutom kapuljačom, što je ne samo stravičan, nego i nepotreban (dakle: stravično glup) prizor. Čim je junak večerašnje noći vještica podigao kapuljaču i postao pojava jezivija nego inače, jasno je da oko njega brije koji mu snježne pahulje zabija u obraze kao igle. Ma nije vrag da nigdje u blizini nema nekog toplog, čistog i dobro osvijetljenog mjesta na kojem bi etični sportski novinar i marketinški osviješten djelatnik Ćosić odložio svoju sponzorsku jaknicu i posvetio se poslu? Čemu mučiti snimatelja čija se jakna ni ne vidi, čemu ostale suradnike? Zna se čemu. Vidimo da čovjek koji nedavno, u izravnom prijenosu otvorenja, iz tople komentatorske kabinice, nije htio spomenuti ime hrvatske firme koja je napravila stup iz kojega suklja olimpijski plamen ("da joj sad ne pravimo reklamu"), sada postaje spreman na sve samo da bi nam pokazao svoju jaknu i na njoj ime njenog proizvođača.
Sad je postalo jasno zašto se Drago Ćosić i njegovi HRT-kolege od prvih dana Zimskih olimpijskih igara stalno javljaju s Marsa, s planeta na kojem nema ni jednog kafića, ni jednog press-centra, ni jednog toplog kutka, a možda su svi oni, u
onim svojim jadnim sponzorskim jaknama, na kojima piše ime proizvođača umjesto ustanove za koju ti mizerni grebatori rade (HRT), zapravo na Velebitu ili sa Željkom Malnarom u Lici. Uostalom, razlika između Ševe i noćne more koju nam stalno priređuju svi sportski komentatori HRT-a je samo u tome što Mutići i Ćosići govore malo brže od Malnarova vodećeg analitičara društvenih problema i komentatora društvenih pojava.
U komociji talijanskih skijališta Blažičko, Ćosić, Kovačević, Cvitković i društvo ubiše se pokazujući svoje jakne u najnemogućijim uvjetima, što je, vjerovatno, predviđeno sponzorskim ugovorom, čemu nema zamjerke. Još samo da im je sponzor propisao da u svakom javljanju moraju spomenuti Janic, mi bismo večeras bili presretni. Ni ovako nismo nezadovoljni, jer HRT i njen sportski program imaju svoju dnevnu emisiju u kojoj Ćole večeras nije ni jedne riječi zucnuo o našem skijaškom taboru. Razumijemo ga. Morao bi skinuti jaknu i ući pod krov da vidi što rade Gips, što Ivica i Marica, što misli Ozren Mueller, a što trener Vincencij zvani Cena, kakve brige muče servisere, kakve liječnike Janičine, ups, neka urednik Željko Vela oprosti što smo spomenuli njeno ime. Našem dragom Dragi Ćosiću i njegovoj kapuljači i jaknici uspjelo je, uoči sutrašnje Janičine utrke, ne reći ni riječ niti o Janici niti o našim skijašima. Umjesto toga nešto je bulaznio o nekakvom austrijskom treneru kojeg je uhitila talijanska policija, ili obratno. Sramota i bijeda njegova novinarskog posla bila je još veća pola minute kasnije, kad se u još jednoj dnevnoj sportskoj emisijici pojavio Željko Vela i iz toplog zagrebačkog studija pročitao da će naši tek sutra ujutro u devet sati odlučiti hoće li Janica voziti superveleslalom ili ne. Neizmjerno nas čudi da urednik Sportskog programa HRT-a Željko Kosobradi Vela čita tako važne vijesti gol kao prst, hoćemo reći bez skijaške jakne na sebi, što je težak nemoral.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika