Nacional u najnovijem broju donosi dokument Uprave Sigurnosno – informativne službe (SIS) pod nazivom Operativna akcija «Janjičar», koji sadržava popis više od dvije tisuće osoba koje je ta služba tada smatrala suradnicima KOS-a. Djelatnici hrvatskih sigurnosnih službi te su ljude evidentirali na temelju informacija prikupljenih na terenu i dokumenata KOS-a koji su pali u ruke HV-a tijekom rata. Evidenciju su agenti hrvatskih službi stvarali između 1991. i 1995., do početka “Oluje”. Prema tvrdnjama upućenih vojnih izvora, odobrili su je Ivan Vekić i Gojko Šušak, tadašnji ministri unutarnjih poslova i obrane. Operativno su je isprva vodili Josip Perković, tadašnji podsekretar MUP-a za SDS, i Jerko Vukas, njegov nasljednik na toj funkciji. Poslije je ta funkcija preimenovana u “pomoćnik ministra za SZUP”, a nakon smjene vlasti 2000. u “ravnatelj POA-e”. Prema tvrdnjama upućenih vojnih izvora, odobrili su je Ivan Vekić i Gojko Šušak, tadašnji ministri unutarnjih poslova i obrane. Operativno su je isprva vodili Josip Perković, tadašnji podsekretar MUP-a za SDS, i Jerko Vukas, njegov nasljednik na toj funkciji. Popisi navodnih suradnika tajnih službi bivše Jugoslavije ponovno su u Hrvatskoj dobili velik medijski prostor početkom veljače. Uvod u prema nekima dobro organizira je učinio Tomislav Marčinko, bivši šef Informativnog programa Hrvatske televizije. On je prijetnjom da će objaviti popis na kojem je 10-ak novinara HTV-a koji su do 1990. surađivali s jugoslavenskim tajnim službama uglavnom izazvao osude i zgražanje. Marčinkov istup poduprli su neki rigidni marginalni desničari, poput Ivića Pašalića. On i njemu slični politički marginalci u borbi za medijsku promociju vlastitih stajališta pozivali su na lustraciju svih navodnih suradnika jugoslavenskih tajnih službi. Potom je prije nekoliko dana Hrvatski list objavio evidenciju gotovo 200 suradnika UDBE, uglavnom osoba iz javnog života. Naknadno se pokazalo kako je ta evidencija selektivna, da postoji više njezinih verzija, da se njome više puta manipuliralo te da, prema svemu sudeći, nije točna. Među ostalima, tom evidencijom manipulirali su i novinari Hrvatskog lista, jer su izostavili neke osobe s kojima su privatno bliski. Potkraj prošlog tjedna počelo se javno govoriti i da postoji više drugih, mnogo opsežnijih popisa suradnika jugoslavenskih tajnih službi. Te su evidencije često selektivne, a teško je procijeniti jesu li ljudi koji se u njima spominju doista suradnici sigurnosnih službi drugih zemalja, ili su evidentirani samo zato što su postali sumnjivi domaćim agentima, zbog nekih okolnosti iz njihovih života. Zato je možda i dobro što su te evidencije klasificirane kao državna tajna. Nacional je istodobno dobio evidenciju proizišlu nakon operativne akcije “Janjičar” i odlučio je objaviti u cijelosti kako bi potaknuo javnu raspravu o takvim dokumentima, njihovoj autentičnosti i kvaliteti. Objavom tog popisa Nacional ujedno želi da se ta tema demistificira i pokuša svesti u realne okvire kako bi se sigurnosne službe mogle kvalitetnije usredotočiti na neke doista aktivne suradnike stranih špijunskih službi, poput onih koji su Hrvatsku tijekom bijega Ante Gotovine umalo dugoročno izbacili iz pristupnih pregovora s EU-om. Više o samom popisu kao i cijeli popis možete u cijelosti pročitati u novom broju Nacionala.